Dana 27. rujna 1940. godine u Berlinu potpisan je Trojni pakt između Hitlerove Njemačke, Mussolinijeve Italije i carskog Japana. Države potpisnice obvezale su se pomoći jedna drugoj u slučaju napada zemalja koje još nisu bile u ratu.

Hitlerov cilj bio je odvratiti SAD od ulaska u rat. Naime, SAD bi se morao istovremeno zaratiti i s Japanom i s Njemačkom, dakle morao bi ratovati na dva bojišta – pacifičkom i europskom. Osim toga, Hitler je htio zastrašiti SSSR, koji je sada bio pritisnut s obje strane – europske i azijske. Italija je, pak, bila potrebna Hitleru zbog strateškog položaja na Sredozemnom moru.

Paktu su zatim pristupile Mađarska 20., Rumunjska 23. i Slovačka 24. studenog 1940. te Bugarska 1. ožujka 1941. Pristupanje Kraljevine Jugoslavije Trojnomu paktu 25. ožujka 1941. dovelo je dva dana kasnije do demonstracija u Beogradu i rušenja vlade Cvetković-Maček, što je ponukalo Adolfa Hitlera da 6. travnja 1941. napadne Kraljevinu Jugoslaviju.

Države potpisnice Trojnoga pakta odredila su pravila političke suradnje i vojne pomoći u slučaju vojne agresije na jednu od zemalja potpisnica od strane zemalja koje u to vrijeme još nisu ušle u rat, čime se u prvom redu mislilo na SAD. Također, pri stvaranju »novoga poretka« priznalo se na europskom prostoru prvenstvo Njemačkoj i Italiji, a na azijskom prostoru Japanu.