‘Država mora osnovati nacionalnu energetsku agenciju koja bi uvela reda na tržištu jer je očito da Ina neće biti vraćena u hrvatske ruke’

Energetski stručnjaci Davor Štern, Ivo Peroš, Želimir Šikonja, Ivica Jakić i Slaven Dobrović govore o potrebi osnivanja državne energetske agencije koja bi preuzela odgovornost za energetski sektor i njegovu budućnost

Naftni konzultant i bivši generalni direktor, a potom i predsjednik Nadzornog odbora Ine Davor Štern za Megawatt je iznio ideju o osnivanju državne energetske agencije koja bi pod jednim krovom objedinila planiranje svih energetskih projekata u Hrvatskoj, vodila računa o zakonskoj regulativi koja uređuje poslovanje unutar energetskog sektora te pratila razvoj tehnologije u području energetike kako bi se na novim projektima koristila samo najsuvremenija i okolišu najprihvatljivija tehnologija za proizvodnju energije. „Prema informacijama koje do mene dolaze, zaključujem da Ina više neće biti vraćena u hrvatske ruke, a s obzirom na činjenicu da je upravo Ina bila tvrtka koja je osiguravala gotovo 50 posto energije potrebne Hrvatskoj, posve je jasno da njezinim gubitkom država mora osnovati agenciju koja će preuzeti odgovornost za energetski sektor i njegovu budućnost”, konstatirao je Štern. Nova bi agencija, prema Šternu, trebala objediniti razvoj i istraživanje, odnosno implementaciju i razvoj novih tehnologija na području proizvodnje i skladištenja energije, trebala bi preuzeti kontrolu nad zakonskim okvirom i realiziranjem energetske strategije u skladu s nacionalnim potrebama te posebno kontrolu nad zadovoljavanjem svih kriterija za izgradnju novih energetskih objekata, ali i pružiti pomoć investitorima u realizaciji projekata. Hrvatska država, smatra Štern, time bi postala aktivni sudionik svih energetskih projekata koji će se razvijati u zemlji i kroz takvu agenciju regulirala bi budućnost energetike i usmjeravala je u pravcu zadovoljavanja potreba ne samo gospodarstva, već i svih ostalih segmenata u društvu.

Prema njegovim riječima, nova agencija mogla bi biti i svojevrsna pravna sljednica postojeće Agencije za ugljikovodike, koja već sada prati razvoj i implementaciju projekata istraživanja i eksploatacije ugljikovodika (nafte i plina) i geotermalnih voda. Njezinim postojećim ovlastima mogle bi se pridodati i ovlasti nadzora i praćenja ostalih oblika energije, prije svega obnovljivih izvora, ali i nuklearne energije i novih tehnologija koje se neprestano razvijaju na polju proizvodnje energije. Takav nadzor nad razvojem energetskog sektora, koji je strateški sektor svake države o kojem ovise i gospodarstvo i društvo u cjelini, uobičajen je u svijetu, tvrdi Štern. Upozorio je na činjenicu da je sektor alternativnih izvora energije u Hrvatskoj od samih početaka izgrađen na stihijskoj borbi za prevlast u kojoj su pobjedu odnijeli najveći i najjači, a subvencije su izazvale dodatni kaos: „Umjesto da investitorima u obnovljive izvore energije naplaćuje naknadu za koncesiju, kao što radi za rudna blaga, država im daje novac na ime subvencija. I to ne državni novac, već novac nas potrošača. Uvjeren sam da država mora, figurativno kazano, stati na loptu i konačno uvesti reda u segment proizvodnje energije te vjetar, solar i sve ostale obnovljive oblike energije proglasiti državnim resursima kojima treba odgovorno raspolagati za dobrobit svih građana Hrvatske, a ne tek pojedinaca.”

‘Nova agencija treba energetski sektor usmjeriti u pravcu zadovoljavanja nacionalnih potreba, a ne potreba pojedinih lobija’, kaže Želimir Šikonja

Taj bi nadzor također, objasnio je Štern, podrazumijevao određeni postotak trajnog suvlasništva energetske agencije, a time posredno i države, u svakom energetskom projektu koji se razvija, bez obzira na to je li riječ o investiciji državne tvrtke (poput HEP-a) ili pak projekt razvija privatni investitor. Zarada od udjela u tim tvrtkama mogla bi se pretočiti u mirovinske fondove ili pak u državni proračun. Slično su svoj energetski sektor regulirale i brojne razvijene zemlje Zapada pa zašto ne bismo i mi, pita se Štern. Upitan može li takav upliv države u privatne investicije demotivirati ulagače, Štern je rekao da će vrlo vjerojatno odbiti one koji dolaze s nepoštenim namjerama jer im kontrola države neće odgovarati. “No one koji dolaze s dobrim namjerama, tako visoki stupanj sigurnosti može samo dodatno motivirati da ulažu jer će im agencija kao državna institucija pomoći u prikupljanju dokumentacije, pribavljanju potrebnih dozvola i rješavanju imovinsko-pravnih odnosa na parcelama na kojima će se graditi energetski objekti. Time bi država pružila garancije investitoru da će mogućnost nezakonitih djelovanja, korupcije i manipulacije biti minimizirana”, smatra Štern. Napomenuo je da je njegova ideja tek grubi okvir o kojem treba razgovarati i kroz razmjenu argumenata i analizu mogućih pravaca razvoja naći najbolju opciju organizacije takve agencije koja bi preuzela odgovornost za kompletan energetski sektor u Hrvatskoj.

Naftni i petrokemijski konzultant Ivo Peroš, stručnjak iza kojega je 30 godina rada za inozemne naftne i petrokemijske tvrtke, smatra da je ideja o osnivanju krovne energetske agencije dobra, no ona je ostvariva pod određenim uvjetima. Svoj stav ovako je elaborirao: „Javna poduzeća u državnom vlasništvu, a pogotovo s Vladom kakvu imamo, predstavljaju više opasnost no priliku, i to prvenstveno zbog sklonosti koruptivnim radnjama, a upitne su, u pravilu, i kompetencije, znanja i mogućnosti ljudi na rukovodećim pozicijama, uslijed nepotizma i negativne selekcije kadrova. To je stoga osnovna prepreka inače dobroj i korektnoj zamisli. Ideja bi se, uvjetno, mogla i trebala realizirati u srednjoročnom i dugoročnom planiranju.” Govoreći, pak, o načinu funkcioniranja takve agencije i ulozi koju bi država u njoj imala, Peroš je istaknuo ideju vodeće talijansko-američke ekonomistice Mariane Mazzucato, koja se zalaže za partnerstvo državnih i poduzetničkih firmi u kojem država investira, a ne troši te aktivno djeluje na polju bazičnih istraživanja. Na poduzetnicima je da u takvoj suradnji prepoznaju potencijalne projekte u koje se uključuju i koje komercijaliziraju. Podsjetio je na aktualne primjere ulaganja SAD-a u istraživanje cjepiva protiv covida-19 te Europu koja je za tu svrhu uložila nemala sredstva. Švedska je danas vodeća u usvajanju takvog modela, podsjetio je Peroš i istaknuo: “Bilo bi dobro kada bi Vlada prepoznala krucijalnu važnost prave i ispravne nacionalne razvojne strategije za period pred nama, odnosno do 2030. godine, te sredstva EU-a iskoristila u pravom smjeru. Predstavljeni nacrt prijedloga nacionalne razvojne strategije po meni je obeshrabrujući. Nada, ali i dokaz da ipak ima ljudi koji znaju, prijedlog je izmjena Nacrta koji je dostavio Ekonomski savjet predsjednika Zorana Milanovića, na čelu s ekonomistom Veliborom Mačkićem. To je jako dobar dokument s nizom (zasluženih) kritika, pitanja, ali i prijedloga, ima puno elemenata koji ukazuju na spomenutu modernu inačicu političke ekonomije koju zagovara Mariana Mazzucato.” Nažalost, smatra Peroš, glavna bi prepreka mogao biti premijer, “čiji će ego srezati taj dobar dokument u korijenu te slično metodi odbijanja amandmana oporbe u Saboru, brojne primjedbe i prijedloge u velikoj većini odbiti”. Peroš je zaključio da bi se za stvaranje pozitivne sredine za osnivanje jedinstvenog hrvatskog energetskog konglomerata, morale dogoditi brojne promjene: od sastava vlade, reformi pravosuđa i javne uprave, kadroviranja po stručnosti umjesto političkoj podobnosti do izrada i usvajanja kvalitetnih razvojnih programa. “A za to su potrebni stručni i pošteni dionici. I, naravno, vrijeme”, zaključio je Peroš.

‘Državni energetski sektor naprosto nitko ne drži pod kontrolom i ne vidimo da ovakva energetska politika ikamo vodi osim u smjeru koji odgovara velikim investitorima’, tvrdi Slaven Dobrović. PHOTO: Tomislav Čuveljak/NFOTO

I Inin bivši izvršni direktor za istraživanje i proizvodnju, a danas predsjednik Hrvatske udruge naftnih inženjera i geologa Želimir Šikonja podržava ideju vođenja poslova iz sektora energetike s jednog mjesta i smatra da bi jedno državno tijelo trebalo preuzeti kontrolu nad energetskim sektorom i koordinirati energetske projekte kako bi se spriječio kaos. “To je posebno važno u ovom razdoblju energetske tranzicije, s obzirom na činjenicu da je energetska strategija EU-a, koja i nas obvezuje, u pogledu dekarbonizacije vrlo zahtjevna. Mnogo je ideja o korištenju energetskih izvora i ponekad je bez temeljite analize i studioznog pristupa teško ocijeniti koji je od tih projekata dobar, a koji nema potencijala. Stoga je nužno da se ti projekti bolje koordiniraju i vode”, smatra Šikonja. Ukazao je na problem u području istraživanja i eksploatacije ugljikovodika: “U ovom trenutku taj segment energetske proizvodnje paralelno vode i Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja i Agencija za ugljikovodike (AZU), pa nerijetko nastaju prijepori oko ingerencija jedne ili druge institucije, često je nejasno tko je od njih za što nadležan, a neki im se poslovi i preklapaju, što komplicira i otežava posao i usporava realizaciju projekata.” Posao bi stoga, dodao je, trebalo preuzeti jedno jedinstveno tijelo koje će to kvalitetno obavljati.

‘Za osnivanje jedinstvenog hrvatskog energetskog konglomerata morale bi se dogoditi brojne promjene na državnoj razini’, uvjeren je petrokemijski konzultant Ivo Peroš

Šikonja drži da bi to tijelo trebalo biti Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, no priznaje da ono ima veliki problem kvalitetnih kadrova. “AZU je u ovom trenutku po kvaliteti kadrova i organizaciji posla oko projekata ugljikovodika i geotermala nadmašio Ministarstvo. Ako bi Ministarstvo u budućnosti preuzelo vođenje i koordinaciju energetskog sektora, nužno je da prije toga promijeni vlastitu organizaciju poslova i način razmišljanja. No bojim se da su vrlo često u igri neki partikularni interesi u kojima svatko lobira za svoje interese, što je posebno očito na području obnovljivih izvora, pa je jedinstvo vrlo teško postići”, ustvrdio je Šikonja. Jednom riječju, smatra, novo bi tijelo, bez obzira na to hoće li to biti ministarstvo ili nova agencija, trebalo unijeti više reda u energetski sektor i usmjeriti ga u pravcu zadovoljavanja nacionalnih potreba, a ne potreba pojedinih lobija ili investitora. Energetski konzultant i predsjednik Hrvatske udruge za razvoj i primjenu vodikovih gorivnih članaka Ivica Jakić podržava ideju osnivanja državne agencije koja bi pod jednim krovom objedinila sve projekte energetskog sektora. “Ta ideja je svakako dobra i vrijedi je ozbiljnije razmotriti. Imam iskustva u energetskim projektima izvan Hrvatske, već godinama radim i u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj i dobro znam da su u svim tim zemljama vodeće energetske tvrtke u potpunom ili pak većinskom vlasništvu države. Privatna kompanija može investirati u energetski objekt, ali on mora biti u državnom sustavu i mora poštovati smjernice koje mu država daje kako bi se zaštitili državni interesi i kako bi se ispunili nacionalni energetski ciljevi koje je ta zemlja zacrtala”, objasnio je Jakić. Izričito se protivi nekontroliranom ulasku inozemnih tvrtki koje masovno i bez plana grade vjetroparkove kako bi od države izvukli novac na ime poticaja i premija koje se na kraju isplaćuju iz džepova običnih građana kao potrošača te energije.

‘Privatna kompanija može investirati u energetski objekt, ali on mora biti u državnom sustavu kako bi se zaštitili njezini interesi’, kaže Ivica Jakić. PHOTO: NFOTO

“Da se razumijemo, podržavam obnovljive izvore energije, no smatram da ih treba graditi na temelju dobro razrađenog plana i programa koji treba precizno odrediti koliko nam i kakvih sve izvora treba i da te planove poštujemo prilikom izdavanja dozvola za gradnju novih objekata. U ovom trenutku svatko gradi što hoće, ide se na ruku velikim investitorima koji grade objekte koji su njima u interesu jer donose novac, a mi ne znamo jesu li njihovi objekti baš uvijek i u interesu Hrvatske i njezinih građana. U konačnici ne znamo ni gdje je završila ta energija, ali je svi mi plaćamo”, tvrdi Jakić. Smatra da bi osnivanje agencije koja bi preuzela kontrolu nad razvojem energetskog sektora pomoglo u planiranju i ostvarenju energetske strategije koja mora biti sukladna razvoju. “Kad inozemni investitor dolazi u Hrvatsku sa željom da gradi neki energetski objekt, on treba znati kakvi su planovi razvoja i tim se planovima prilagoditi, a ne očekivati da se država prilagodi njemu i njegovim interesima. Nitko ne može doći u Švicarsku ili Njemačku i dobiti dozvolu za gradnju vjetroparka ili solarne elektrane ako se taj objekt ne uklapa u energetske planove države i procjenu potrebe takvih izvora energije. Takav način razmišljanja i djelovanja nikako se ne može protumačiti kao zatvaranje tržišta. Posve suprotno, to je naprosto uvođenje reda u energetski sektor”, objasnio je Jakić. Hrvatska bi, prema njegovu mišljenju, trebala imati jednu agenciju koja bi planirala i provodila projekte obnovljivih izvora energije u skladu sa zacrtanim strategijama i koja bi vodila računa o tome da se svaka nova investicija u vjetropark, solarnu ili geotermalnu elektranu uklapa u programe razvoja.

‘U zemljama poput Austrije, Njemačke ili Švicarske, vodeće energetske tvrtke u potpunom su ili pak u većinskom vlasništvu države’, kaže Ivica Jakić

Bivši ministar zaštite okoliša i energetike iz redova Mosta Slaven Dobrović također pozdravlja ideju osnivanja državne energetske agencije: “To je u osnovi dobra ideja o kojoj sam u vrijeme ministarskog mandata i sam razmišljao te razgovarao sa svojim tadašnjim suradnicima. Nažalost, sve je ostalo samo na razmišljanjima jer sam u to vrijeme imao niz velikih i teških problema koje je trebalo rješavati i nisam se toj ideji stigao posvetiti kako valja. U to vrijeme na površinu su isplivale i nesuglasice između HDZ-a i Mosta i svaka ideja promjene u startu je bila blokirana.” No nasuprot pozitivnim stranama prijedloga o osnivanju državne energetske agencije, Dobrović je istaknuo i one negativne strane koje bi takvu, u osnovi dobru ideju mogle potkopati i onemogućiti. “Ako uzmemo u obzir kvalitetu upravljanja državnim tvrtkama u Hrvatskoj i načine na koje se u državi upravlja nacionalnim resursima, onda trebamo postaviti pitanje tko bi vodio takvu agenciju, a da ona posluje u skladu sa zakonima. Naime, ako vidimo da naš ministar odlazi u Mađarsku kako bi tamo razgovarao o problemima Ine, onda je posve jasno da je takvo pitanje opravdano”, konstatirao je Dobrović. Nažalost, upozorio je, u Hrvatskoj nema povezanosti i suradnje između nadležnih institucija koje se bave odabirom energetskih izvora, planiranjem energetske infrastrukture, problemom smanjenja emisija ugljičnog dioksida i politikom zaštite okoliša. Svaki od tih sektora odluke donosi samostalno i pritom ne uzima u obzir potrebe i planove onih drugih, što se vidi po izdanoj dokumentaciji.

“Sve te projekte u stvarnosti vode vrlo jake interesne skupine koje u cilju zadovoljenja vlastitih interesa nerijetko angažiraju čak i najviše državne dužnosnike. Državni energetski sektor naprosto nitko ne drži pod kontrolom i ne vidimo da ovakva energetska politika ikamo vodi osim u smjeru koji odgovara velikim investitorima. A klijentela koja realizira velike energetske projekte uz podršku državnih institucija i uz obilato trošenje novca Europske unije, razvija te projekte isključivo zbog vlastite zarade”, objasnio je i dodao da se zbog partikularnih interesa velikih investitora, kojima se maksimalno izlazi ususret, ne vodi računa o interesu države u razvoju energetskog sektora. “Što je odgovorna energetika 21. stoljeća koja radi u interesu Hrvatske i u kojem smjeru trebamo ići? Ja taj smjer ne vidim”, priznao je Dobrović. Na pitanje može li Strategija energetskog razvoja Hrvatske do 2030. riješiti taj problem i uvesti više reda u planiranje budućih energetskih projekata, Dobrović sumnjičavo odmahuje glavom. “Što neki dokument ljepše izgleda, to je dalje od realizacije. Strategija nabraja što bismo trebali napraviti i kako bi energetski sektor u Hrvatskoj trebao izgledati. Ali kad se krene u provedbu, onda se priča mijenja i mnogi od lijepo zamišljenih ciljeva propadaju”, zaključio je Dobrović i ponovio da bi Hrvatskoj doista trebala jedna državna agencija koja će preuzeti energetski sektor i razvijati ga u interesu države i svih nas, a ne privatnih interesa.

Komentiraj