‘Država i županija ne daju novac za sanaciju klizišta koje može Šandrovac izbrisati s lica zemlje’

Josip Dekalić, načelnik Općine Šandrovac u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, upozorava na brojna klizišta koja su i zbog nedavnih potresa prouzrokovala štete na obiteljskim kućama, gospodarskim zgradama, društvenim domovima i komunalnoj infrastrukturi

Megawatt je obišao mještane Šandrovca u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji koji šest godina žive uz opasno klizište i čije su kuće tijekom zagrebačkog i petrinjskog potresa, uz pukotine koje su nastale aktiviranjem klizišta, pretrpjele dodatna oštećenja. Prema “Izvještaju o geotehničko geološkoj prospekciji” tvrtke Geokon iz travnja 2015., klizište na naseljenoj padini u Šandrovcu zahvatilo je površinu od 90 tisuća kvadratnih metara, što ga stavlja u red najvećih klizišta u Hrvatskoj. Također, u ovom se izvještaju upozorava da u slučaju moguće nove aktivacije klizišta, novi poremećaji stabilnosti tla i njegovo klizanje mogu potpuno urušiti kuće i gospodarske objekte koje se nalaze uz sam rub klizišta. Budući da se klizište nalazi na nastanjenom terenu, preporučene su hitne mjere za privremenu stabilizaciju građevinskih objekata i istovremeno provođenje geotehničkih istražnih radova na temelju kojih bi se izradio projekt trajne sanacije klizišta. Prošlo je više od šest godina, a ništa od navedenog nije učinjeno.

U vrijeme aktiviranja šandrovačkog klizišta na klizanje tla i pojavu klizišta u Hrvatskoj se gledalo kao na rijetke i izolirane slučajeve, uglavnom prouzročene negativnim ljudskim zahvatima – nepropisnoj i ilegalnoj gradnji, nekontroliranom ispuštanju slivnih i otpadnih voda iz kućanstava, nepropisno izvedenih septičkih i sabirnih jama, nepostojanjem odvodnih kanala u zoni prometnica – dok klimatske promjene i njihove posljedice nisu smatrane ozbiljnom ugrozom koja utječe na površinu Zemlje, prvenstveno kada je riječ o brdskim-planinskim područjima i naseljenim padinama.

Iz ureda župana Damira Bajsa ističu da šandrovačko klizište nije jedino koje se aktiviralo na području Bjelovarsko-bilogorske županije početkom 2015. godine. “ U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji 2015. godine, a na zahtjev općina i gradova proglašena je elementarna nepogoda vezana uz odrone zemljišta za sedam jedinica lokalne samouprave, među kojima je bila i općina Šandrovac i nakon utvrđene štete od strane općinskih i gradskih povjerenstava ukupna šteta iznosila je 10,6 milijuna kuna. Brojna klizišta tada uzrokovana odronom zemljišta na području sedam jedinica lokalne samouprave prouzrokovala su štete na obiteljskim kućama, gospodarskim zgradama, društvenim domovima, komunalnoj infrastrukturi, prometnicama, te na poljoprivrednim zemljištima. Bjelovarsko-bilogorska županija proslijedila je nadležnom državnom povjerenstvu izvješće o nastalim štetama, međutim, po našim saznanjima nije bilo isplata sredstava vezano uz nastale štete. “

Šandrovac leži na glinenom tlu i u slučaju novih potresa i velikih oborina – velikih kiša i snijega kojih je bilo 2014. i početkom 2015.- ovdje bi se mogla pojaviti nova i aktivirati stara klizišta. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

 

Josip Dekalić, načelnik Općine Šandrovac, upozorava da je cijelo područje Šandrovca opasno ugroženo od nastanka klizišta. “U veljači 2015., osim ovog najvećeg, u Šandrovcu se otvorilo još nekoliko manjih klizišta. Većina njih nalazi se na poljoprivrednom zemljištu, dok jedno ugrožava stambeni objekt i dio ceste. Šandrovac leži na glinenom tlu i u slučaju velikih oborina – velikih kiša i snijega kojih je bilo 2014. i početkom 2015.- ovdje bi se mogla pojaviti nova i aktivirati stara klizišta. Iako nitko ne može predvidjeti i točno potvrditi, ali u slučaju ekstremnih vremenskih uvjeta cijeli Šandrovac će postati jedno veliko klizište, jedan veliki problem. ‘Izvještaj o geotehničko geološkoj prospekciji’, čiju je izradu naručila općina, pokazao je da sanacija dvaju klizišta – velikog na površini od 90 tisuća i manjeg na površini od 24 tisuće kvadratnih metara – na kojima su izravno ugroženi stambeni i gospodarski objekti košta više od milijun kuna. Tražili smo pomoć od županije, sam je župan bio ovdje tri ili četiri puta, i na tome je sve stalo. Općina, kao ni sami mještani, nemaju novca za trajnu sanaciju klizišta, ono što općina može izdvojiti je najviše 100 tisuća kuna. Za ovako veliku katastrofu nadležne su županija i država, novac one trebaju dati. Prije šest godina klizišta nitko nije tretirao kao veliki problem i na nas se gledalo kao na rijedak i nevažan slučaj, a na kraju nas se potpuno zaboravilo. U travnju 2015. prijavili smo štetu Državnom povjerenstvu za procjenu štete od elementarnih nepogoda, država nam nije isplatila ni jednu kunu. Ministarstvu graditeljstva smo 2018. podnijeli prijavu za sufinanciranje projekta sanacije klizišta ali smo i tu odbijeni, s obrazloženjem da Hrvatska Kostajnica ima prioritet.”

S druge strane iz županije odgovaraju: “Što se tiče pogoršanja stanja s klizištem na području općine Šandrovac Bjelovarsko-bilogorska županija nije zaprimila zahtjev od Općine Šandrovac za ponovno proglašenje elementarne nepogode niti zahtjev za sufinanciranje postojećeg klizišta. Ako dođe do zahtjeva, naravno da će Bjelovarsko-bilogorska županija, vjerujemo uz pomoć države, sanirati navedeno klizište.”

Prošlo je šest godina, a prebacivanje odgovornosti, ignoriranje, ali i neznanje i dalje traju. “Posebno kada se načelnik općine i župan međusobno ne podnose i ne razgovaraju”, ističu mještani Šandrovca. Za Megawatt govore kako se sami brane od klizišta i kako izgleda njihov svakidašnji život.

Tomislav Kraljić, inženjer informacijskih tehnologija, čija se kuća nalazi uz sam rub klizišta, a gospodarski objekti na samom klizištu, u sanaciju šteta nastalih aktiviranjem klizišta i nedavnim potresima uložio je 150 tisuća kuna. “Da su napravljene hitne mjere za privremenu stabilizaciju građevinskih objekata moja kuća i gospodarski objekti u potresima ne bi dodatno stradali”, kaže Kraljić koji je prvi shvatio da se sredinom veljače 2015. događaju opasne promjene u konfiguraciji tla u njegovoj ulici. “Primijetio sam neobičnu pukotinu koja se u obliku potkove protezala kroz cijelu ulicu. Odmah sam posumnjao da je riječ o klizištu. Budući da u općini ovu opasnost nisu shvatili ozbiljno, a pukotina se sve više širila, zemlja je počela kliziti, a počele su se pojavljivati pukotine i na građevinskim objektima, 21. veljače na Rudarsko-geološko-naftni fakultet u Zagrebu šaljem upit s kratkim opisom klizišta i molbom da me upute kome da se obratim za pomoć. Odgovaraju mi da se javim Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje, današnje Ravnateljstvo civilne zaštite pri Ministarstvu unutarnjih poslova te da ‘odgovor vezano za sanacije klizišta u Hrvatskoj nije jednostavan, jer to nije jasno definirano’. Odmah zovem DUZS i 24. veljače općina konačno izlazi na teren. Nakon toga na klizište dolaze ljudi iz županije, čak i sam župan, razni stručnjaci, a po zahtjevu općinskog načelnika proglašena je elementarna nepogoda. I tu je sve stalo”.

Tomislav Kraljić, inženjer informacijskih tehnologija, čija se kuća nalazi uz sam rub klizišta, a gospodarski objekti na samom klizištu, u sanaciju šteta nastalih aktiviranjem klizišta i nedavnim potresima uložio je 150 tisuća kuna. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

 

Nakon potresa u ožujku 2020. Kraljić ponovo pokreće pitanje rješenja sanacije klizišta, šalje dopise općini, županiji i resornim ministarstvima, skuplja informacije i dokumente o natječajima, programima i fondovima iz kojih bi se mogao osigurati novac za sanaciju, radi plan za evakuaciju stanovništva ako se klizište opet pokrene. U veljači ove godine pretragom internetskih stranica saznaje za europske projekte koje provodi Hrvatski geološki institut (HGI) na temu izrade karta podložnosti na klizanje te prijavu klizišta putem portala Prijavi klizište i stoga ih odlučuje kontaktirati. Stručnjaci HGI-a izlaze na teren i pregledavaju klizište. “Neslužbeno na moje upite odgovaraju da je klizište među najvećima u Hrvatskoj i da situacija nije bezazlena te mi daju upute na koji način da provjeravam stanje tla i što mogu sam učiniti da spriječim lokalno širenje klizišta. Tek krajem veljače dobivam kopiju izvještaja o geotehničko geološkoj prospekciji koji je izradila tvrtka Geokon-Zagreb koji je u posjedu općine još od travnja 2015. i odmah ga prosljeđujem Geološkom institutu. U tom izvještaju je jasno vidljivo da se radi o klizištu površine devet hektara, koliko je ono opasno i kakvu sve štetu po živote i imovinu ljudi može prouzročiti. Meni, koji živim uz sam rub klizišta dosta je ‘dobrohotnih savjeta” da bi bilo najbolje da se što prije iselim iz svog doma. Ono što ja želim je trajna sanacija klizišta, ako je ona moguća, no ne mogu prihvati izgovore da za to novca nema. Jedini prihvatljivi razlog za iseljenje je konačna potvrda geologa i statičara da će ovo klizište nakon stručno provedene sanacije i dalje ostati opasno. Ako sam ja sam, pojedinac, nitko i ništa, mogao napraviti toliko puno, ostvariti kontakte, angažirati Hrvatski geološki institut, pokrenuti kampanju za skupljanje sredstava za sanaciju klizišta na stranici gogetfunding.com, onda mi nitko ne može govoriti kako novca nema i kako se ne može.”

Kuća i gospodarski objekti Mije Bedekovića udaljeni su dva metra od ruba klizišta. “Ovdje nema mirnog sna,” kaže Bedeković. “Svakog jutra prvo obiđem dvorište da vidim ima li novih pomaka zemlje. Klizište mi je zahvatilo cijeli voćnjak, velika trešnja polako putuje sa zemljom i već se spustila za pet metara, orah se potpuno nagnuo. Ako dođe do velikih oborina, sve će ovo zemlja progutati. Zadnji put klizište su obišli neki ljudi pred izbore prošle godine. Slikali su i otišli i poslije toga opet ništa. Nitko nas više i ne mora upozoravati da je ovdje opasno živjeti, to i sami vidimo. Potresi su prouzročili još dodatna oštećenja, tako da ne znam koliko će kuća u kojoj živimo supruga i ja još izdržati. Nemamo drugog izbora nego živjeti ovdje. Općinske vlasti su davno upozorene no kažu da novca za sanaciju nemaju, a država ne vodi brigu za malog čovjeka, do njih gore je teško doći. Ovdje ima i mladih ljudi, što njima preostaje, ako im kuća propadne, nego otići odavde. U Njemačku je otišlo već pola njihove generacije. Onda će se svi čuditi zašto nam mladi ljudi odlaze. To je totalna neodgovornost.”

U kućanstvu Jasmine Felbar živi šest ljudi, osim supruga i bake tu je još i troje djece. Ona kaže: “Dok se probudiš, sretan si što si živ. Navečer kad legneš ne znaš hoćeš li propast dolje ili nećeš. Strah je prisutan i tijekom dana, na puštam djecu da se puno kreću po dvorištu i voćnjaku jer nikada ne znaš kada će klizište ponovo pokrenuti. Nemamo gdje otići – tu smo gdje smo. Od općine, županije i države nismo dobili apsolutno ništa, prepušteni smo sami sebi. Sami smo nasipali zemlju u odron koji se otvorio u dvorištu, ali to nije puno pomoglo jer zemlja na istom mjestu i dalje propada.”

‘Ako dođe do velikih oborina, sve će ovo zemlja progutati. Zadnji put došli su neki ljudi pred izbore prošle godine i otišli’, kaže Mijo Bedeković, čija je kuća samo dva metra udaljena od ruba klizišta. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

 

Do sada je u ovoj nesretnoj priči prikazan djelomičan presjek društva, tj. prezentirane su izjave ugroženog stanovništva na području općine Šandrovac, a zatim i izjave lokalne i regionalne vlasti. Što o „slučaju Šandrovac“ kaže struka? Nažalost, ni struka nema ohrabrujuće izjave. Naime, prema riječima doktora geoloških znanosti Vlatka Gulama iz Hrvatskog geološkog instituta, klizište Šandrovac nije umireno, a njegova reaktivacija je svakako moguća. Tvrdnje temelji na preliminarnoj analizi situacije na klizištu, tijekom koje je u obzir uzeo veliki broj dostupnih podatka vezanih uz geologiju šireg područja, podatke vezane uz oborine i na kraju, kako kaže, u ovom slučaju vrlo važne podatke o stanju podzemnih voda. Analizom navedenih podataka moguće je zaključiti, tvrdi Gulam, s priličnom dozom sigurnosti da je uzrok aktivaciji ovog klizišta kombinacija nepovoljnih inženjerskogeoloških uvjeta na samom klizištu te serija također vrlo nepovoljnih klimatskih ekstrema. S obzirom na to da živimo u vrijeme osjetnih klimatskih promjena, svakako bismo si kao društvo trebali postaviti neka pitanja, a neka od njih su svakako ova: tko nam garantira da scenariji kakav piše klizište u Šandrovcu nije moguć i na drugim lokacijama u Republici Hrvatskoj koje su podložne klizanju? Možda je takav scenarij moguć baš u vašem dvorištu? Jesmo li kao društvo spremni na klimatske ekstreme, tj. na moguće promjene izgleda površine terena koje one povlače za sobom? Još konkretnije, uzima li u obzir važeći Zakon o prostornom planiranju klizišta kao vrlo destruktivan faktor na postojanost prostora na kojem moramo živjeti i graditi – taj prostor se zove površina Zemljine kore? Imamo li adekvatan i moderan geološki zakon koji podupire i nadopunjuje Zakon o prostornom planiranju? Imamo li odgovornu službu na razini države koja promišlja, usmjerava i definira sve aktivnosti vezane uz klizišta?

Ova pitanja si svakako kao društvo moramo što prije postaviti jer priroda će na ovaj ili onaj način uspostaviti ravnotežu, a na putu uspostave ravnoteže priroda ne osjeća, ona djeluje. Bilo bi dobro da počnemo djelovati i mi.

Komentiraj