Kulturna scena teško je nastradala zbog pandemije koronavirusa. Epidemiološke mjere onemogućile su održavanje koncerata i drugih kulturnih događanja. Stoga su se mjesta za održavanje kulturnih događaje morala prilagoditi i organizirati program preko interneta. Kulturni centar Mesnička u svojoj kampanji „Podrži KCM! prikupio je preko 90 tisuća kuna donacija za kupnju nove opreme za poboljšanje internetskog prijenosa raznih diskusija. Voditelj KCM-a Zoran Drlić kaže da svaki tjedan prenose diskusije preko interneta.

„Akciju smo pokrenuli jer su bilo kakvi kulturni događaji i bilo kakve ustanove, koje se bave kulturom, obustavile svoj rad. Kulturni centar Mesnička nije nikakva ustanova, nego privatna tvrtka koja je od samog početka htjela biti samodostatna. Kampanja je nastala zbog toga kako bismo podigli kvalitetu livestreaming prijenosa. Kada govorimo o livestreaming prijenosima, ne prenosimo koncerte nego komunikativne aktivnosti. Zvali smo umjetnike da s njima pričamo o njihovim umjetničkim kreacijama i procesima koje su prošli da postanu glazbenici ili slikari. S kampanjom smo htjeli obogatiti našu opremu za prijenos diskusija jer je nemoguće trenutno raditi u ovakvim uvjetima.

Kulturni centar Mesnička je tijekom koronakrize spao s 18 zaposlenih na njih pet. Zoran Drlić kaže da su prije zdravo funkcionirali i da su zbog krize spali na marginu.

  „Trenutačno je minimalan sustav u funkciji u KCM-u. Kampanja je išla u tom smjeru kako bismo ljudima skrenuli pažnju na to koliko je komunikacija bitna u kulturi. Bitna je multikultura i prihvaćanje svih vrsta glazbe i ljudi. To smo i prije radili u svom programu, ali smo kroz kampanju htjeli to proširiti”, objasnio je Drlić za Zagreb News.

Drlić kaže da je kampanja funkcionirala tako da su ljudi, kroz donacije KCM-u, mogli zauzvrat dobiti ploču ili majicu od nekog umjetnika koji je kod njih radio.

„Sve nagrade, koje dolaze kroz našu kampanju, stvorili su naši umjetnici, bilo da su to ploče, majice ili druga umjetnička djela. Čovjek koji je donirao našoj kampanji ubio je tri muhe odjednom. Prvo, pomogao je klubu da ostane, s druge strane, pomogao je umjetnicima da i oni nešto zarade. Mi ćemo dio novca od kampanje odvojiti za umjetnike. S treće strane, omogućeno nam je moderniziranje kluba da ljudi mogu gledati program od doma. Organizirali smo 250 predavanja najrazličitijih tema, od zemljopisnih i putopisnih, do duhovnih i tema o samozapošljavanju. Mi inače radimo sa Siskom i Petrinjom. U Petrinji je tri mjeseca nakon potresa izašlo šest zbirki pjesama. Ljudi su se, kada im je bilo ekstremno teško, kreativno izražavali kako bi iskazali svoj revolt na sve što se dogodilo. Mi smo to promovirali. Išli smo pomoći ljudima i oko kuća, ali šteta je toliko velika da je potreban upliv države koje nema.”

„Svi podcasti koji se tiču književnosti ili poezije idu na Ministarstvo kulture. Ostatak ljudi mogu pogledati na našoj Facebook stranici. Svaki naš podcast zauvijek ostaje tamo da se može bilo kada pogledati”, rekao je Drlić.

Drlić kaže da KCM surađuje s drugim alternativnim mjestima i da klubovi danas moraju imati raznovrstan program da opstanu. Smatra da pandemija neće zaustaviti njihov kulturni razvoj.

„Klub KCM od svog početka radi u suradnji s ostalim klubovima poput Vintagea, Močvare, Hard Placea, Routea 66 i KSET-a. Underground scena uopće nije bila loša prije korone. Mi smo ugostili bendove iz 60 zemalja. U svijetu su klubovi uglavnom specijalizirani za pojedinačne žanrove. U novije vrijeme klub ne može imati šest dana u tjednu jazz jer trećeg dana više nikoga neće biti. Mi smo se proširili da možemo raditi bilo kakav program bez obzira kojeg je on karaktera. Pandemija neće utjecati na naš kulturni razvoj. Jednostavno moramo ići dalje. Strašne su se stvari događale u povijesti, ali opet je kultura išla mimo toga. Sad imamo novo razdoblje. Kultura će možda postati interaktivnija i više virtualna.”

Unatoč tomu što se KCM profilirao u jedno od vodećih alternativnih mjesta na zagrebačkoj sceni, Drlić kaže da oni nisu ništa dobili od grada.

„Kad dođete u Gradski ured za kulturu i kad saznate da nikad nisu čuli za vas, a nalazite se 500 metara jedno od drugog, jasno je o čemu se tu radi. Sustav nije taj koji pomaže čovjeku. On je tu da živi sam za sebe na štetu čovjeka. Mi smo to od početka znali i zato smo se fokusirali na rad. Rad te može, u tom sustavu, dovesti do neke razine da budeš samodostatan. Da konobari studenti ovdje imaju svoju plaću i da muzičari zarade neki novac. Mi ne možemo muzičarima promijeniti život novcem koji ovdje zarade, ali možemo osigurati da se kulturološka priča nastavi.”