DRAMA NOVOG HRVATSKOG REPREZENTATIVCA: Švicarski teror nad obitelji Rakitić

Objavljeno u Nacionalu br. 614, 2007-08-21

NAJNOVIJE POJAČANJE hrvatske nogometne reprezentacije, Ivan Rakitić, odlukom da zaigra za Hrvatsku navukao je na sebe bijes švicarskih desničara: dva mjeseca su njegovoj obitelji prijetili telefonom i pismima, a njegovu ocu odbili su dati švicarsko državljanstvo

Prijetnje koje već dva mjeseca prima obitelj Rakitić zbog odluke da njihov 19-godišnji sin Ivan Rakitić igra za hrvatsku, a ne švicarsku nogometnu reprezentaciju rezultat su političke klime u Švicarskoj u kojoj je posljednje četiri godine najjača stranka desno-konzervativna Švicarska narodna stranka čija je jedna od najosnovnijih teza borba za ograničavanje azila strancima. Ta je stranka ujedno na vlasti u Möhlinu, mjestu u kojem živi obitelj Rakitić i u kojem je odrastao Ivan Rakitić, a kako je ovo izborna godina u Švicarskoj tako se obitelj Rakitić našla u središtu političkog skandala iza kojeg se krije borba za glasače i vlast. Ivan Rakitić odlučio je igrati za Hrvatsku, ubrzo se saznalo da je Luka Rakitić zatražio švicarsko državljanstvo, nakon čega je počeo pritisak dijela javnosti da se njegov zahtjev odbije. Potvrdio nam je to i Luka Rakitić, otac Ivana Rakitića, s kojim smo razgovarali u subotu poslijepodne u njemačkom gradu Gelsenkirchenu. Luka Rakitić je u Gelsenkirchen došao sa suprugom Katom,11-godišnjom kćeri Nikol te članovima obitelji njegove supruge koji također žive u Švicarskoj. Svi oni prisustvovali su u subotu utakmici između Schalkea, za koji igra njihov sin Ivan, i Borussije iz susjednog Dortmunda u kojoj je, nakon pobjede Schalkea, upravo njihov sin proglašen igračem utakmice. Za obitelj Rakitić to je poprilična utjeha nakon dva mjeseca psihološkog terora, kako je to nedavno nazvao Luka Rakitić.

“U četvrtak, samo dan prije no što smo krenuli za Gelsenkirchen, nazvali su me iz neke švicarske zaštitarske tvrtke i pitali treba li nam zaštita. Ma kakva zaštita, nikada nam nije trebala, pa ni sada”, rekla nam je Kata Rakitić čime je najbolje opisala kakvo je medijsko značenje dobila situacija oko obitelji Rakitić. Nakon što je 22. lipnja, nakon nekoliko mjeseci razmišljanja, njezin sin Ivan objavio kako će igrati za Hrvatsku, počela su stizati prijeteća pisma i telefonski pozivi. “To je bilo nevjerojatno, Ivan je uvečer nazvao izbornika reprezentacije Slavena Bilića i javio mu da je odlučio igrati za Hrvatsku da bi iste noći počeli telefonski pozivi. Što su nam govorili? Da se vratimo u Jugoslaviju, za Švicarce smo svi mi Jugoslaveni, oni ne prave razliku. A da ste tek čuli što su nam govorili nakon što je Ivan prije deset dana postigao gol za Schalke i trčao oko igrališta s hrvatskom zastavom u rukama koju mu je netko bacio iz publike”, ispričala nam je Kata Rakitić koja je pri tome više izgledala iznenađeno no uplašeno svim događajima u posljednje dvije godine.

Koji tjedan kasnije, Švicarci su saznali kako je u svibnju, mjesec i pol dana prije no što je Ivan Rakitić donio odluku, njegov otac Luka zatražio švicarsko državljanstvo. U obitelji Rakitić švicarsko državljanstvo su prije sedam godina dobili Ivan i stariji brat Dejan, a ostatku obitelji to nije bilo potrebno, primjerice, rekao nam je Luka Rakitić, Kata Rakitić otišla je, zbog zdravstvenih problema, u prijevremenu mirovinu i danas prima švicarsku mirovinu bez obzira što nema državljanstvo. On je zatražio državljanstvo kako bi njegova mala građevinska radionica dobila porezne olakšice. Kako je ta informacija procurila u javnost, obitelj Rakitić ne zna, ali desno nastrojenim Švicarcima bilo je to dovoljno da nastave vrijeđati obitelj Rakitić i počnu s pritiskom na lokalnu vlast u Möhlinu da se Luki Rakitiću odbije zahtjev za državljanstvom. U Möhlinu, mjestu 20 kilometara udaljenom od Basela, koji sa 9192 stanovnika čak nema ni status grada, živi 1829 stranaca i na vlasti je također desno-konzervativna Švicarska narodna stranka.

Švicarska narodna stranka – Schweizerische Volkspartei, osnovana je 1971. godine nakon spajanja dviju stranaka, BGB (Bernische Bauern, Gewerbe und Bürgerpartei) i Demokratske stranke iz njemačko govornih kantona Glarus i Graubünden. Isprva je stranka djelovala samo u njemačkom govornom području, gdje je i danas najutjecajnija, da bi se kasnije proširila po cijeloj Švicarskoj. U prvi plan izbili su na izborima 1999. godine kada su postali druga stranka po snazi nakon socijaldemokrata s osvojena 44 od 200 mjesta u švicarskom parlamentu. Glavne teze stranke i predsjednika Uelija Mauerera bile su smanjivanje poreza, protivljenje priključivanju Europskoj uniji i ograničavanje prava na azil. Kako je u to vrijeme, prema statistici, svaki peti građanin Švicarske bio stranac, stranka je nacionalističkim nastupima izbila u prvi plan. Njihov utjecaj povećan je na izborima 2003. kada je stranka osvojila 55 od 200 mjesta u parlamentu čime je postala najjača stranka u Švicarskoj. Svjetski politički analitičari bili su u to vrijeme potpuno iznenađeni skretanjem Švicarske udesno.
“Ja Ivanu nisam ni željela pokazati pisma koja su svakodnevno dolazila. Zapravo, pokazala sam mu samo jedno, sva ostala spremam i jednog dana kada sve prođe ću mu ih pokazati, pa neka vidi što su mu pisali”, kaže nam Kata Rakitić. Sačuvala je i nešto poruka koje su ostavljane na telefonskoj sekretarici. “Sada se više ne javljam na nepoznate brojeve, javljam se samo na pozive prijatelja čije brojeve mogu prepoznati na ekranu telefona. Kada se ne javim, znaju mi ostaviti poruku da ih nazovem. Zašto? Što ja imam s njima?” nastavlja Kata Rakitić koja se tijekom ljeta odmorila od svega tako što je na tri tjedna s kćeri Nikol otišla u obiteljsku kuću u Žepču gdje živi majka Kate Rakitić.

S druge strane, Luka Rakitić otišao je prije tjedan dana kod mjesnog načelnika Möhlina Bonija Fredyja da sazna kako će se razriješiti ova situacija i kada će moći dobiti švicarsko državljanstvo. “Rekao mi je da se strpim odnosno da pričekam da se ova medijska buka smiri te da će onda riješiti moj zahtjev za državljanstvom. Možda će to biti za šest mjeseci, možda za godinu dana, ali samo trebam pričekati da ljudi zaborave na mog sina”, kazao nam je Luka Rakitić. U hrvatskim medijima već je objavljeno da se kod donošenja odluke o dodjeljivanju državljanstva često pita i lokalnu zajednicu, u ovom slučaju stanovnike Möhlina, o tome što misle o svojim susjedima koji traže državljanstvo. Iako u Möhlinu vlada Švicarska narodna stranka, Kata Rakitić smatra da bi njezin suprug odmah dobio državljanstvo kada bi se pitali njihovi susjedi. “Ma, da ste samo vidjeli kako je bilo kada je Ivan napuštao obiteljsku kuću i odlazio u Gelsenkirchen. Pa morao se tri puta zaustavljati i izlaziti iz automobila kako bi se pozdravio sa svima koji su se željeli oprostiti od njega”, tvrdi Kata Rakitić.

Međutim, ovu napetu situaciju Luka Rakitić dijelom je uspio iskoristiti u svoju korist. On je, i sam bivši nogometaš koji je svojedobno igrao u Čeliku iz Zenice, prije 15 godina utemeljio je lokalni hrvatski nogometni klub Dinamo iz Möhlina koji je s vremenom dogurao do treće švicarske lige. Međutim, nije mogao koristiti gradski stadion već su igrali na manjem, sporednom stadionu, te je Luka Rakitić zaključio kako je sada vrijeme da Dinamo iz Möhlina dobije pravo korištenja stadiona. “Razgovarao sam sa sedam predstavnika vlasti iz Möhlina koji o tome odlučuju, jednog po jednog sam obrađivao i na kraju sam dobio dopuštenje da igramo na gradskom stadionu. Uplašili su se da ću novinarima reći kako, samo zato što sam stranac, ne mogu igrati na gradskom stadionu jer nemam ista prava kao ostali građani. Već 15 godina želim da Dinamo igra na tom stadionu, 15 godina plaćamo porez i uzorni smo građani Švicarske. Međutim, ono što se nije riješilo u 15 godina, sada se riješilo u nekoliko dana”, poprilično zadovoljno nam je govorio Luka Rakitić.

Dok smo u hotelu Marriott, u blizini nogometnog stadiona Schalke Arena, razgovarali s ocem i majkom Rakitić, došao je njihov sin Ivan na kojeg su odmah nagrnuli navijači čestitajući mu na odličnoj igri. “Uopće se ne kajem zbog odluka koje sam donio, prvo da iz nogometnog kluba Basel prijeđem u Schalke a zatim i da nastupam za reprezentaciju Hrvatske.

Ostavio sam iza sebe sve prijetnje koje smo dobivali. Bilo mi je jasno da će se u Švicarskoj pisati loše o mojoj odluci, da će doći do neugodnih situacija, ali to ipak nije bilo tako strašno. Koncentriran sam samo na nogomet i nemam vremena razmišljati o drugim stvarima”, rekao nam je Ivan Rakitić kojeg je tapšao po ramenu njegov menadžer Michel Urscheler iz Siona. Urscheler je uvijek isticao Rakitićevu zrelost pri donošenju odluka, od najmanjih stvari kao što je izbor kuće u kojoj će živjeti u Gelsenkirchenu, pa nadalje. Stoga je bilo zanimljivo prisjetiti se uz pomoć njegovih roditelja kako je oduvijek samostalno donosio važne odluke. “Joj, sjećam se kada je Ivan krenuo u školu. Pitao me, ‘Mama, koliko godina moram ići u školu?’ a ja sam mu odgovorila devet godina, jer toliko traje obavezni školski sustav u Švicarskoj. Rekao mi je ‘Onda, dobro, ja ću ići u školu samo onoliko koliko moram, ni dana više’”, prisjetila se Kata Rakitić jer njezin sin doista nije išao u školu više od tih devet godina. Naime, on je krenuo u srednju građevinsku školu, ali kako je sa 15 godina ozbiljno trenirao nogomet rekao je roditeljima da mu je jako naporno trenirati, učiti i pohađati u školu. Otac mu je prepustio odluku, a on je sutradan vratio knjige i rekao da se želi posvetiti nogometu. “Pazite, on u tom trenutku nije imao profesionalni ugovor s Baselom, ali bio je dovoljno samouvjeren da napusti školu i posveti se samo nogometu”, podsjetio nas je Luka Rakitić čiji je prvi sin Dejan također bio nogometaš ali je napustio nogomet nakon što je dva puta slomio kost u stopalu desne noge.

Već sa 16 godina za Rakitića su se zainteresirali čelnici Arsenala, Chelseaja i Juventusa ali je on potpisao za Basel. Kao što tada nije želio biti jedan od nadarenih klinaca u velikom klubu tako ni prije tri mjeseca nije želio u neki od najjačih europskih klubova. “Odbili smo Barcelonu i Milan, Rakitićev mendažer mi je napismeno donio ponudu Barcelone i Milana. Odbili smo i Šahtjor iz Donjecka. Pazili smo koji ćemo klub odabrati, a Schalke smo odabrali jer smo tražili momčad u kojoj će igrati, a zbog poznavanja njemačkog jezika znali smo da mu neće trebati vrijeme za prilagodbu”, objašnjavao nam je Luka Rakitić koji ponosno ističe da je on najzaslužniji za uspjeh svog sina. Njemački jezik tek je prvih dana stvarao Ivanu Rakitiću problem jer se njemački kojim se govori u Švicarskoj razlikuje od njemačkog kojim se govori u Njemačkoj. “Prvih dana doista nisam razumio neke riječi ali sada je sve u redu”, kazao nam je Ivan Rakitić koji obožava mijenjati boju svoje kose. “Sljedeći tjedan se ponovno farbam”, kazao je, a kada smo to rekli njegovu ocu rekao nam je “Ma neće!” Majka Kata ga je odmah razuvjerila riječima “Hoće, hoće, obećao je prijateljima da će to napraviti kada postigne prvi gol za Schalke.” Prvi gol postigao je prije deset dana, u prvom kolu njemačkog prvenstva, stoga je pitanje kakva će biti boja njegove kose kad u srijedu dođe u Sarajevo kako bi prvi put igrao za hrvatsku reprezentaciju u prijateljskoj utakmici protiv Bosne i Hercegovine.

Odbijeni Milan i Barcelona

Nakon završetka posljednje sezone brojni klubovi krenuli su u lov za Ivanom Rakitićem i bilo je jasno da on neće ostati u Baselu. Zimus se čak i Zdravko Mamić sastao s Lukom Rakitićem i nudio mu dva milijuna eura za prelazak njegova sina u Dinamo. Otac i sin Rakitić odbili su bogate ponude Milana, Barcelone i Šahtjora i odabrali Schalke zbog blizine Baselu te zato što Ivan Rakitić govori njemački jezik.

Jako pojačanje

Schalke se ove sezone pojačao s pet igrača, a to su Benedikt Hoewedes, Heiko Westermann, Ivan Rakitić, Matthias Schober i Jermaine Jones, na slici desno s trenerom Mirkom Slomkom. Kao i svake godine, Schalke se i ove nada osvajanju nogometnog prvenstva Njemačke.

Debi u Baselu s 18

Ivan Rakitić igrao je prije tri godine za reprezentaciju Hrvatske do 17 godina i tada je dobio ponudu Chelseaja. Godinu dana kasnije igrao je na Europskom prvenstvu za U17 Švicarsku protiv hrvatske reprezentacije koja je završila rezultatom 5:2 za Hrvatsku. Godine 2006., sa 18 godina, debitirao je u prvoj momčadi Basela da bi početkom ove godine postao prvi napadač Basela.

Komentiraj

Source:Dean Sinovčić