DOSSIER : U POTRAZI ZA IDEALNIM RADNIKOM: Jedan protiv tisuću u utrci za novi posao

Objavljeno u Nacionalu br. 788, 21. prosinac 2010.

Visoka stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj znači da se za isti posao ponekad prijavi i više stotina kandidata; nekoliko poslodavaca opisuje metode eliminacije kojima se služe kako bi pronašli najbolju osobu

‘Kad vidiš da se na posao voditelja dućana javljaju osobe poput diplomiranog fizičara koji je izumio neka tri stroja, muzeologinje, liječnice, ali i skladištara, dođe ti da zaplačeš. Situacija je očito takva da su ljudi očajni i traže bilo kakav posao”, kaže Morana Rumenjak, operativna direktorica “Lumos hobby & art” dućana u Zagrebu, koja, samo četiri mjeseca nakon što se ondje zaposlila, ima zadatak između više od 700 prijava odabrati uži krug kandidata na natječaju za dva nova radna mjesta, asistenta kreativnog voditelja i voditelja poslovnice u Zagrebu. Zbog rapidnog rasta broja nezaposlenih u Hrvatskoj drastično se povećao i broj kandidata za nova radna mjesta pa se neke tvrtke prilikom objave natječaja za posao suočavaju i s brojkama od nekoliko stotina pa do više od tisuću molbi. No, prema iskustvima nekih tvrtki s kojima smo razgovarali, velik broj prijava ne znači nužno i velik broj potrebnih kandidata.

DIREKTOR “LUMOSA” Lino Mažuran kaže da se njegova tvrtka razvija i da se, osim na dućane u Rijeci i Zadru, želi širiti i na regionalna tržišta pa su mu za to potrebni ljudi koji će s njim dijeliti viziju. “Trebaju mi ljudi koji žele napredovati i nešto postići u životu, da imaju neki cilj i osjećaj za suradnju i druge ljude, da ja mogu biti sretan što taj čovjek radi za mene, a ne da mi je taj radnik teret. Ja im mogu ponuditi priliku, ali ne mogu ih natjerati da rade. Zato na razgovoru o posao puno pažnje obraćam na motivaciju ljudi”, istaknuo je. “No prva selekcija odnosi se na to”, objašnjava Morana Rumenjak, “da odbacujemo molbe ljudi koji nemaju nikakve veze s poslom za koji je raspisan natječaj, dakle, diplomirani fizičar, liječnica ili skladištar. U toj prvoj selekciji već otpada oko pola od tih 700 životopisa. Druga selekcija su molbe poslane e-mailom samo sa životopisom u privitku, bez ijedne riječi poput ‘poštovani taj i taj, javljam se na vaš natječaj’… Kao osobi koja je do prije četiri mjeseca i sama tražila posao i koja se itekako trudila, to mi je nevjerojatno. Ipak, sve ih pregledam jer mi je teško odbaciti nekog u smeće, a da nisam ni otvorila ni pročitala sadržaj.”

NA NATJEČAJ za radno mjesto tajnice u tvrtki “Spekto” za projektiranje rasvjetnih sustava, čiji je najpoznatiji projekt Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, samo u prva tri dana prijavilo se oko 500 osoba. “Tko uopće može obraditi tako velik broj molbi?”, pita se direktor tvrtke Antun Štedul, “Nama ne treba doktor znanosti nego poduzetna i prosječno stučna osoba koja zna raditi u Wordu, Excellu, koja poznaje poslovni engleski. A javili su se brojni visokoškolovanihljudi, čak i oni s dva fakulteta, magisterijem i doktoratom. Što to znači? Ljudi se prihvaćaju bilo kakva posla. Stanje je strašno. I mi to osjećamo i zato smo i tražili osobu koja će u prvo vrijeme raditi samo pola radnog vremena. Možete zamisliti kakva je situacija kad se, među ostalim, javio i elektrotehničar koji je, premda tražimo i projektanta, izričito specificirao da se on javlja za posao tajnika i da njemu baš, eto, odgovara četverosatno radno vrijeme. A nama nije u interesu uzeti nekoga komu će to biti usputna stanica, jer ne želimo često mijenjati ljude. Daj Bože da osoba koju zaposlimo bude kod nas sljedećih 20 godina.« I Martina Lovrić, voditeljica promocije i eksternih komunikacija na portalu MojPosao, ističe da je zapošljavanje za svakog poslodavca dugoročno ulaganje i nije mu u interesu često mijenjati zaposlenike, jer selekcija i uvođenje novog radnika stoji i do 1,5 puta više nego zadržavanje postojećega. S druge pak strane, posloprimci su zbog smanjene ponude poslova manje skloni mijenjati posao, osobito ako su dobro plaćeni ili obavljaju jednostavniji posao za koji kvalifikacije nisu ključne i mogli bi ga obavljati brojni ljudi. Kako stanje na tržištu rada izravno ovisi o stanju u gospodarstvu, Martina Lovrić kaže da u 2011. neće biti značajnih promjena u odnosu na prijašnje razdoblje i da će oporavak biti postupan. Najtraženija zanimanja u 2010. bila su komercijalist, prodajni savjetnik, asistent, administrator, programer, knjigovođa, dadilja, voditelj prodaje, trgovac i stručni suradnik.

“U GOSPODARSKOJ KRIZI smanjena je ponuda poslova podjednako u svim vrstama zanimanja, uz manje oscilacije”, kaže Martina Lovrić. “Situacija u građevinskoj industriji zamjetno je teža, a u ukupnom broju oglasa raste udjel onih u vezi s turizmom i ugostiteljstvom, što pokazuje kako je turizam jedna od grana gospodarstva koje su nešto manje pogođene krizom u usporedbi s ostalima.” Prema mišljenju Sanje Crnković Pozaić, neovisne konzultantice za tržište rada, najugroženija je industrija, pogotovo drvna, koja je predvodila izvoz. To se odrazilo i na strukturu nezaposlenih: ima više osoba s trogodišnjom strukovnom školom, među kojima je najviše onih muškog spola. A ima li ikakvih znakova gospodarskog oporavka?

SANJA CRNKOVIĆ POZAIĆ kaže da se Europa još uvijek sramežljivo oporavlja od recesije: “Nijemci su jedini na vrijeme shvatili da će se smanjiti potražnja pa su na vrijeme amortizirali troškove, ali ne otpuštanjem radnika. Sačuvali su radnu snagu skrativši radni tjedan, a država je radnicima platila razliku u odnosu na prijašnju satnicu i pokrenula brojne obrazovne programe. Sve su učinili da na vrijeme provedu mjere protiv recesije, dok se Hrvatskoj godinu dana samo razgovaralo o tome koje bi mjere trebalo provesti. Sad je već cijela ekonomija u šoku i manevarski prostor je sužen.” Loša gospodarska situacija i golem broj nezaposlenih svakako utječu i na raspoloženje zaposlenih. Martina Lovrić s portala MojPosao kaže da su, prema nedavnom istraživanju o stanju na tržištu rada u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini, Hrvati zabrinutiji za svoja radna mjesta od susjeda, odnosno čak 50 posto zaposlenih strahuje da će ostati bez posla. No pametni poslodavci, ističe Sanja Crnković Pozaić, oni koji razmišljaju o početku investiranja, trebali bi iskoristiti situaciju povećane ponude radne snage, jer kad počne gospodarski uzlet, bit će teže doći do kvalitetne radne snage. “Međutim,” ističe, “poslodavci su još uvijek oprezni jer se može dogoditi da se tržište ne oporavi na vrijeme pa bi imali nenadoknadive troškove.” Ulaganje u razvoj tvrtke i njenih zaposlenika glavni je motiv i farmaceutske kuće “Farmal” iz Ludbrega. U posljednjih pet godina tvrtka je s 30 zaposlenika narasla na 130.

“PO SVIM BITNIM poslovnim pokazateljima Farmal već desetak godina iz godine u godinu raste 30-ak posto, a takav rast adekvatno prati i porast broja zaposlenika”, kaže prof. Branko Kučan, “Farmalov” izvršni direktor za upravljanje ljudskim potencijalima i jedan od suautora nedavno objavljenje knjige “Vođenje i motiviranje ljudi”. “Mi rastemo čak i u ovo recesijsko vrijeme, iako, razumljivo, osjetno manje nego lani. Najveći broj kvalitetnih ljudi zaposlili smo u registraciji, osiguranji i kontroli kvalitete, kao i u prodaji. Donekle nam je išla naruku i konjunktura, jer je dosta našeg iskusnog kadra došlo iz Plive koja je otpuštala ljude.” U “Farmalu” su ove godine imali brojne natječaje za razna radna mjesta, a i trenutačno su im otvorena dva natječaja, jedan za stručnog suradnika za registraciju lijekova, za što se prijavilo 95 kandidata, i drugi za direktora kontrolinga, gdje se prijavilo čak 111 kandidata.

“RIJEČ JE O IZNENAĐUJUĆE velikoj brojci prijavljenih kandidata, jer su to stručno-specijalistički položaji za koje smo postavili zahtjevne stručne i iskustvene kriterije. Prvi pregled ponuda za oba radna mjesta pokazuje da za svako imamo barem 30-ak relevantnih kandidatkinja i kandidata”, ističe Branko Kučan. Na pitanje je li mu tako velik broj kandidata problem, odgovara: “To su slatke brige. Dakako, i u predselekcijskom i u selekcijskom dijelu postupka ima više posla, ali velika ponuda manje-više uvijek znači i bolju priliku za izbor adekvatnih kandidata.” Međutim, za “Farmal”, kao tvrtku izvan Zagreba, prilično je velik problem što su ljudi u Hrvatskoj još uvijek vrlo nefleksibilni glede preseljenja radi posla. Zato im se na poslove za radno mjesto u Zagrebu javlja kudikamo više kandidata nego za radno mjesto u Dalmaciji, Istri ili Slavoniji, primjerice. Tako se, prije devet mjeseci, za radno mjesto medicinskog predstavnika za Dalmaciju javilo 20-ak ljudi, a od njih 10-ak koji su formalno udovoljavali traženim kriterijima, izabrana je doktorica Daniela Ivanišević- Mišura. Nju je, da se javi na taj oglas, potaknulo nezadovoljstvo što ni nakon 14 godina radnog staža u struci nije mogla dobiti vlastitu ordinaciju ni stalno radno mjesto. “Dala sam zdravstvu za sitan novac velik dio svog života, a sad sam našla poduzeće koje zna cijeniti moje iskustvo“, rekla je doktorica Daniela Ivanišević- Mišura.

DUGOGODIŠNJE ISKUSTVO u nabavi i odlične pregovaračke sposobnosti, uz fakultetsko obrazovanje, bili su osnovni preduvjet za položaj purchasing managera u tvrtki L’Oreal Adria. Taj je posao početkom kolovoza 2010. preuzela Branka Marković, a ona je odabrana između čak 150 kandidata. To je bila treća molba koju je poslala, i to s položaja voditeljice nabave u građevinskoj tvrtki. Karmen Simoni, direktorica ljudskih potencijala L’Oreala Adria, kaže da je na osnovi pažljiva proučavanja pristiglih životopisa Brankina molba izdvojena zajedno s još devet koje su u cijelosti ili u velikoj mjeri zadovoljavale tražene kriterije. Potom su pozvani na razgovore, jako važne pri odabiru kandidata, a podrazumijevaju nekoliko stupnjeva. No, što je za određeno radno mjesto potreban niži stupanj obrazovanja i manje specifičnih vještina, veći je i broj kandidata. U to se uvjerila i Antea Popović, profesorica psihologije i direktorica ljudskih potencijala tvrtke “Amadeus M.A.J.”, koja je iskustvo u odabiru kandidata za posao stekla i dugogodišnjim iskustvom konzultantice: “Nedavno nam se za pomoćnog radnika u skladištu javilo 750 ljudi. Za radno mjesto pripravnika u nabavi bilo je otprilike 450 kandidata, dok se za voditeljske položaje javlja oko 150 do 200 osoba. No, bez obzira na odaziv koji se čini jako velik, među prijavljenima nema toliko kvalitetnih kandidata, jer se oni kvalitetni zbog recesije teže odlučuju za promjenu posla. Zbog toga smo u situaciji da moramo pročitati puno više životopisa, uložiti puno više vremena u to, a krajnji rezultat nije razmjerno bolji.” Ono što posebno začuđuje jest neozbiljnost pojedinih kandidata. “Kad pada kiša ili snijeg”, kaže Antea Popović, “unaprijed znamo da se dio kandidata neće odazvati na razgovor. Očito im posao nije toliko potreban ili imaju i neke druge planove. Naravno, ima i onih koji traže posao već godinu dana ili više i koji će se uistinu potruditi ostaviti dobar dojam.« Jedna je od najvažnijih kvaliteta njihovih budućih radnika motivacija, želja za radom i uklapanje u postojeći tim ljudi. Zato su se u ovom slučaju odlučili za Sanelu Januš, koja nije imala prethodno iskustvo rada u skladištu, ali je pokazala veliku motiviranost.

BRANKO KUČAN iz “Farmala” kaže da se motivacija može iščitati već i iz životopisa. “Kad vidite da se netko i u životopisu potrudio”, kaže, “to vas zainteresira. A kad dobijete molbu u kojoj u zaglavlju piše ime drugog poslodavca, vidite da se ta osoba nije nimalo potrudila da vam da neku važnost. Naravno, u velikom broju molbi uvijek se nađe i ‘egzotičnih’. Za radno mjesto u računovodstvu dobili smo molbu na pet stranica u kojoj osoba uglavnom opisuje kakvog šefa ne može podnijeti, ‘napuhanka koji ne zna, a solio bi pamet’.” Ali nema tog selekcijskog postupka, upozorava Branko Kučan, koji će biti stopostotno jamstvo pri izboru kandidata. “Ono lijepo, a, na žalost, i ono ružno, kako u životu, tako i u poslu, jest upravo to što vas netko uvijek može iznenaditi i ponašati se suprotno onomu što ste pretpostavljali na osnovi selekcijskog postupka”, zaključuje Branko Kučan i ističe da sfera upravljanja ljudskim potencijalima napokon i u sve brojnijim hrvatskim poduzećima dobiva vrlo važno mjesto.

Komentiraj