[quote_box_center]

  • Honorarci, slobodni autori, radnici na ugovor o djelu ili osobe koje za svoj posao mogu ispostaviti račun sve su traženiji na tržištu rada
  • Posao će obaviti u roku, ne traže naknade za bolovanja ni plaćeni godišnji odmor
  • Oko 10 tisuća nezaposlenih s burze rada započeli su biznis u zadnjih godinu dana

[/quote_box_center]

Honorarci, slobodni autori, radnici na ugovor o djelu ili osobe koje mogu ispostaviti račun, sve su traženiji na tržištu rada. Oni će obaviti posao u dogovorenom roku, ne traže naknade za bolovanja ni plaćeni godišnji odmor. Najčešće za svoj posao neki od njih neće ni tražiti osobito visoku cijenu. Prvo istraživanje o tom rastućem fenomenu na europskom tržištu rada napravljeno je 2013. godine, prije nego što je Hrvatska postala punopravna članica Europske unije. Do početka te godine u EU posao je izgubilo oko sedam milijuna ljudi. Prosječno jedan od deset stanovnika svih zemalja članica izgubio je posao. Takvoj statistici značajno je pridonijela ekonomska kriza u Španjolskoj i Grčkoj, gdje je broj ljudi koji su izgubili posao puno veći od ukupnog europskog prosjeka.

Hrvatski omjer broja zaposlenih i nezaposlenih registriranih na burzi te godine bio je milijun zaposlenih prema gotovo 400 tisuća onih koji traže posao. Ipak, prema službenim statistikama u Hrvatskoj, broj honoraraca je suprotno svim trendovima, u stalnom blagom padu. Istovremeno, gotovo 10 tisuća nezaposlenih je u posljednjih nešto više od godinu dana otišlo s burze rada jer su od Državnog zavoda za zapošljavanje dobili poticaje za pokretanje vlastitog posla. Prema posljednjim podacima Državnog zavoda za statistiku, u prosincu prošle godine u Hrvatskoj je bilo malo više od 186 tisuća zaposlenih u obrtu i djelatnostima slobodnih profesija.

“PREMA PROJEKCIJI EUROSTATA, u Hrvatskoj djeluje čak 213 tisuća nezavisnih profesionalaca. To je prilična brojka o kojoj se vrlo često ne želi govoriti, a osim toga ta informacija je i na Eurostatu tek nedavno postala dostupna”, otkriva za Nacional Karla Andrić, dopredsjednica Hrvatskog društva nezavisnih profesionalaca. S pozicije marketing menadžerice prije pet godina prešla je u status “slobodnjaka”. “Tada su još “slobodnjaci” bili nepoznat termin u javnosti pa sam često nailazila na predrasude o našim radnim navikama. Na tržištu kao “slobodnjak” možeš opstati samo ako si odgovoran i kvalitetan, a borbu s predrasudama, kao i svim problemima “slobodnjaka”, sada možemo voditi putem HDNP-a”, smatra Karla Andrić. Tržište rada EU u posljednjem se desetljeću naglo mijenja. Iako nezavisni profesionalci i dalje čine tek 15 posto radne snage u EU, njihov je broj 2013. bio 45 posto veći nego godinu ranije. To je podatak iz istraživanja “Budućnost rada: uspon europskih nezavisnih profesionalaca” koje je napravila Federacija europskih nezavisnih profesionalaca. Među podacima iz tih istraživanja posebno se uočava i nova poslovna filozofija karakteristična za slobodne profesionalce. Oni cijene svoju autonomiju i slobodu, no da bi bili učinkoviti potrebna im je suradnja. Termin coworking tako podrazumijeva zajednički prostor suradnje, koji može biti virtualan ili u reprezentativnom poslovnom uredu, s kompletnom infrastrukturom po prihvatljivoj cijeni.

NACIONAL JE ISTRAŽIO OVAJ NAJBRŽE RASTUĆI POSLOVNI MODEL KOJI, prema nekim mišljenjima, prijeti da će ugroziti kolektivna radnička prava. Takve radnike često se optužuje za rad na crno, rušenje cijene rada i proizvoda, gotovo “gusarenje” na ionako financijski iscrpljenom terenu. Ruše li slobodnjaci ili freelanceri doista cijenu rada i bi li reguliranje njihovih radničkih prava pomoglo ili ozbiljno zaprijetilo omjerima snaga na tržištu rada, otvorena su pitanja za osnivače Hrvatske udruge nezavisnih profesionalaca koja pokušava baš to – okupiti honorarce u interesnu zajednicu. Ta je udruga nedavno objavila dio podataka prvog istraživanja o statusu i načinima poslovanja honoraraca u Hrvatskoj.

Prije tri godine, kada su inicijatori ideje o međusobnoj suradnji freelancera počeli održavati prve coworking radionice u većim gradovima, namjera im je bila da demonstriraju prednosti rada u takvoj zajednici. “Coworking je program koji smo u Hrvatskoj započeli prije tri godine. Radi se zapravo o međunarodnom pokretu koji smo htjeli dovesti u našu zemlju. Kasnije smo iz tog projekta izrasli u udrugu “, opisao je Damjan Uzelac, u Društvu zadužen za coworking, nekoliko godina rada u kojima su mobiliziralo članstvo. Coworking okupljanja zamišljena kao jednodnevni seminari na zadanu temu kao što su start-up, socijalno poduzetništvo i radionice za kreativce brzo su privukle nove pristaše. Udruga danas ima preko dvije tisuće članova. Tijekom travnja pozvat će zainteresirane i na plaćanje godišnje članarine od 365 kuna, po kunu za svaki dan u godini. “Imamo široku paletu ambicioznih planova, usluga i servisa koje bismo željeli ponuditi našim članovima. Plaćanjem članarine imali bi osiguranu uslugu savjetovališta jer je istraživanje pokazalo da je to jedan od prioriteta. Svaki član naše udruge moći će dobiti besplatnu pravnu pomoć u izravnom kontaktu s odvjetnikom. Imat ćemo i informativni portal koji će se nadograđivati sa svim servisima koji su potrebni našim članovima “, govori Uzelac. On nije potpuno nezavisan profesionalac. Po struci je arhitekt i ima stalan posao, ali je u Hrvatskom društvu nezavisnih profesionalaca prilično angažiran i pomaže koliko može. Matija Raos također je studirao na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao produkt dizajn. Radio je u agencijama unutar velikih marketinških grupacija gdje je, kako kaže, stekao svoje prvo poslovno iskustvo, radeći na zahtjevnim projektima za jake internacionalne kompanije i njihove svjetski poznate marke.

“KAO KREATIVNI DIREKTOR SURAĐIVAO SAM S VELIKIM BROJEM KREATIVACA, a s druge strane morao sam naučiti kako kvalitetno komunicirati s klijentima, kako im prezentirati ideje. No kako je moj primarni motiv bio raditi dizajn s kojim bih svojim znanjem mogao utjecati na bolju kvalitetu života, odlučio sam korporativnu sredinu zamijeniti statusom nezavisnog profesionalca”, govori Raos, predsjednik Hrvatskog društva nezavisnih profesionalaca koje postoji dvije godine.

“Vrlo važno je bilo mobilizirati članove jer nam to daje kredibilitet, a onda i mogućnost kvalitetnijeg komuniciranja i putem društvenih mreža i medija. Određen broj članova bio je uvjet da bismo mogli napraviti istraživanje o nezavisnim profesionalcima u Hrvatskoj. To je prvo takvo istraživanje kod nas i napravljeno je na prilično velikom uzorku, od 1300 ispitanika u slobodnim profesijama iz cijele Hrvatske”, kaže Raos.

PRVI PROBLEM POJAVIO SE VEĆ PRI DEFINIRANJU NEZAVISNOG PROFESIONALCA. Oni posluju u toliko različitih modela da to metodološki ne uspijevaju riješiti ni u Državnom zavodu za statistiku, koji objavljuje podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Zavod vodi podatke samo o onima koji uplaćuju mirovinsko, a slobodnjaci koji rade na autorski ugovor ne postoje ni u jednoj službenoj evidenciji. Ima tu i obrtnika, osnivača jednostavnih trgovačkih društava, slobodnih umjetnika i novinara u statusu slobodne profesije s RPO ugovorima. Istraživanje koje je provelo Hrvatsko društvo nezavisnih profesionalaca otkrilo je ipak kako tek manji dio takozvanih honoraraca radi na crno.

“Pokazalo se da je percepcija koja obično prati slobodne radnike na tržištu – da su to ljudi koji svaštare, koji su lijeni, ne plaćaju poreze i rade na crno – nije točna”, otkrio je Raos detalje istraživanja. “Jedna od predrasuda je da freelanceri zapravo nisu profesionalci. To nije istina. Više od 75 posto našeg članstva je visokoobrazovano, ima i doktora i magistara. No naše istraživanje je pokazalo da spol, struka i obrazovanje nisu garancija koliko će netko zaraditi novca za svoj rad. To je specifično za nezavisne profesionalce. Prodajne i marketinške vještine zapravo su one koje čine razliku kad se nađete na tržištu”, tumači predsjednik Hrvatskog društva nezavisnih profesionalaca. Nezavisan profesionalac mjesečno u Hrvatskoj prosječno zarađuje nešto više od četiri tisuće kuna, ali razlike u razredima su prilične, pa tako ima i onih čiji su mjesečni prihodi u prosjeku 12 tisuća kuna. “To je pitanje struke i modela poslovanja, no promatramo li prosjek, četiri tisuće kuna je prilično mali iznos”, rekao je Raos.

Ovako velike razlike i nizak prosjek mjesečnih primanja mogu se tumačiti i snižavanjem cijene usluge ili proizvoda, za što su nezavisni profesionalci često prozivaju. Ono što ih čini toliko popularnima na slobodnom tržištu – fleksibilnost i način rada koji ne prati zadane korporativne šablone – čini se s druge strane kao prijetnja za radnička prava i postignuti standard koji jamči 8-satno radno vrijeme, tjedni odmor, godišnji, plaćena bolovanja i druge pogodnosti. Sve to nezavisni profesionalci ne traže, ali bi trebali biti uračunati u cijeni koju naplaćuju klijentu.

“UVIJEK NAGLAŠAVAMO DA SVI NEGATIVNI I POZITIVNI TRENDOVI NA TRŽIŠTU RADA DOLAZE IZ KORPORACIJA. I slobodnjaštvo zapravo spada u negativne trendove. Naša ideja nije da svi postanu freelanceri, nego da ljudima koji su odabrali da budu nezavisni profesionalci omogućimo što kvalitetniji život i poslovanje”, kaže Raos. On smatra kako freelanceri cijene svoj rad, ali ga ne mistificiraju, odnosno dat će klijentu jasnu specifikaciju svojih troškova i cijene rada. Prema potrebama članstva koje je otkrilo istraživanje, napravljen je plan i program rada.

“Tijekom istraživanja naši članovi direktno su se izjasnili da su im prioriteti savjetovalište, pravni tim, zagovaranje na lokalnoj i europskoj razini i informativno-servisni portal. Druga dva projekta koja ćemo razvijati ove godine bit će samoodrživa. To je program pogodnosti za članove kojim bi se značajno moglo uštedjeti pri kupovini opreme, literature i u edukaciji, što su i najveći troškovi naših članova. Zatim je tu i Freelance akademija. Edukacija je važna komponenta za unapređivanje položaja naših članova, odnosno za povećanje njihovih prihoda. Planiramo i lokalnu zagrebačku inicijativu koja bi stvorila zajednički prostor za rad i suradnju freelance zajednice”, nabrojio je planove Raos. Svi su oni, pa i program buduće Freelance akademije, kreirani prema potrebama njihovih članova. Tako se nekoliko stotina njih izjasnilo i o tome kakva bi im edukacija bila korisna. “Skoro 400 ljudi je popunilo upitnik i ono što su izdvojili da je vrlo važno je kvalitetniji marketing i predstavljanje na tržištu, bolje upravljanje vlastitim vremenom i, što je jako bitno, pregovaranje, odnosno uvjeti angažmana”, kaže Raos. Hrvatsko društvo nezavisnih profesionalaca prije dva tjedna postalo je i punopravnim članom Foruma europskih nezavisnih profesionalaca. Uključili su se u njihovu europsku kampanju za potpisivanje manifesta o statusu nezavisnih profesionalaca u Europi. Hrvatska je bila druga na listi zemalja s najviše prikupljenih potpisa. Hrvatsko društvo nezavisnih profesionalaca će se unutar Foruma baviti medijskim kampanjama jer se pokazalo da im to dobro ide.

KONZULTACIJE S ČLANSTVOM U MEĐUVREMENU TRAJU. Osim upitnika za izbor programa što će ih nuditi Freelance akademija, na službenoj internetskoj stranici Društva može se naći i poziv za iskazivanje potrebe za zajedničkim radnim prostorom zagrebačkih slobodnjaka. Svatko je pozvan da se pridruži akciji, a ne mora ni biti član društva, dovoljno je da podržava ideju da se jedan gradski prostor iznajmi Društvo po povlaštenim uvjetima, koje bi tako osiguralo zajednički radni prostor svojim članovima. Od tolikih napuštenih prostora grad bi, pa i država, mogli ustupiti jedan i za ovu inicijativu, što je puno bolje od pogleda na prazne izloge i napuštene poslovne prostore.

DOK JE SITUACIJA S TRAŽENJEM IZVORA PRIHODA takva da su mnogi profesionalci postali nezavisni mimo svoje volje, postoje i oni koji svoj status nikad ne bi mijenjali za ugovor o radu na neodređeno. Mnogi su se odlučili za samostalno djelovanje jer im omogućuje veću kontrolu nad poslom.

“Posljednjih deset godina većinu vremena sam bila u stalnim radnim odnosima. Onda sam u jednom trenutku dobila poriv da želim istražiti svoje mogućnosti, da ne moram ovisiti o nekom drugom i o tuđim mogućnostima i potrebama, nego da baš vidim gdje su moje granice i mogu li brinuti sama o svojim prihodima”, kaže Rajana Radosavljev, glumica, novinarka, voditeljica i glas koji često slušamo u sinkronizacijama i reklamama.

Slična je priča i Juraja Vuglača, kulturnog menadžera i predsjednika udruge JAM za promicanje hrvatske umjetnosti i međukulturnog dijaloga. I on je mijenjao stalne poslove, dok u jednom trenutku nije odlučio pokušati posao raditi sam, prema vlastitim načelima.

“Volim raditi stvari koje imaju konkretan rezultat i zato sam izabrao slobodnjaštvo. Dosta dugo sam to radio volonterski, a onda sam u jednom trenutku odlučio da pokušam od toga i živjeti. Naravno da je u početku išlo teško i radio sam dosta poslova dok se nisam uspio dovoljno razviti u branši, u kojoj sad radim da mogu od toga živjeti”, ispričao je Vuglač koji je slobodnjak već pet godina. Najprije je s članovima udruge pokrenuo digitalni magazin JAM kao volonterski projekt, a udruga je osim ArtJAM serije izložbi svake godine u zagrebačkom HDLU do sad realizirala i brojne druge kulturne projekte.

Vladimir Bogdanić ima najduži staž i slobodnjak je posljednjih deset godina. Njegova je struka web dizajn, a model poslovanja je obrtnički.

“Apsurd je da smo primorani plaćati Hrvatsku obrtničku komoru, Turističku zajednicu grada Zagreba, Hrvatske šume i neke nebuloze koje zapravo nemaju ništa s djelatnošću kojom se bavim. Radije bih da moj novac ide u organizacije poput Hrvatskog društva nezavisnih profesionalaca jer vjerujem da je puno bolja za naše potrebe”, kaže Bogdanić.

Matija Raos želi otvoriti coworking prostore u Zagrebu, Zadru i Rijeci  FOTO: Saša Zinaja
Matija Raos želi otvoriti coworking prostore u Zagrebu, Zadru i Rijeci
FOTO: Saša Zinaja
Što je projekt Gilda

Osobi koja radi kao nezavisan profesionalac ne treba puno objašnjavati koje su prednosti opremljenog ureda u odnosu na podrum, kafić ili stan u kojem najčešće rade. Hrvatsko društvo nezavisnih profesionalaca uvjereno je u to, a nadaju se da će ih što veći broj ljudi podržati pokazivanjem interesa za zajednički radni prostor zagrebačke freelance zajednice.

“Osnovna ideja je iznajmiti gradski prostor, što bi nam omogućilo da maksimalno snizimo cijenu za članove, ali i za sve ostale zainteresirane korisnike. Članovi buduće Gilda zajednice moći će za 300 ili 500 kuna mjesečno koristiti reprezentativnu uredsku strukturu. Napravili smo upitnik da ispitamo potrebe za individualnim uredima ili posebnim prostorima kao što su fotostudio, audiostudio, printstudio i sličnim. Jer cijela priča o prostoru se svodi na racionalizaciju resursa koje treba staviti na hrpu, kako bi svi članovi zajednice iz toga izvukli maksimum”, kaže Raos, predsjednik Hrvatskog društva nezavisnih profesionalaca koje osim što želi otvoriti zagrebački coworking prostor, pomaže i u pokretanju takvih prostora u Zadru i Rijeci. Tako bi slobodnjaci iz Zadra u zajednički ured mogli useliti već ove jeseni.

Komentiraj