Objavljeno u Nacionalu br. 955, 2016-08-19

Iako mnogi smatraju da je s koncem novog vala i zatvaranjem kultnih klubova Kulušića i Lapa još prije 25 godina nestala i klupska scena Zagreba, stvarnost je sasvim drugačija. Klupski život hrvatske metropole nikada nije bio bogatiji, a Nacional prenosi atmosferu osam najboljih klubova

I dan danas, nakon punih 30 i više godina, mnogi plaču za kultnim zagrebačkim klubovima kao što su Kulušić, Lapidarij, SKUC, Saloon, Galerija SC… I dalje se o novom valu govori kao o najkreativnijem razdoblju hrvatske i regionalne pop rock scene. Ti isti ljudi također vole govoriti da se nakon novog vala i legendarnih klubova u kojima su održani neki od najznačajnijih koncerata u povijesti hrvatske i regionalne rock scene, ništa novo nije dogodilo po tom pitanju. Štoviše, tvrdit će da u Zagrebu više i nema poštenih klubova nakon što su zatvorili Kulušić i Lapidarij još tamo prije kojih 25 godina. A stvarnost je zapravo sasvim drugačija. Klupski život hrvatske metropole nikada nije bio bogatiji. Klubova ima više nego ikada prije, a scena je sadržajna poput bilo koje scene neke svjetske metropole. Tko god se želi provesti u nekom od tih mnogobrojnih klubova, gotovo sigurno će pronaći neki koji će ga oduševiti svojim ambijentom, svojom glazbom, profilom, dosljednom publikom te na kraju samim koncertnim programom.

Nacional je razgovarao s vlasnicima ili voditeljima poznatih zagrebačkih klubova orijentiranih na rock scenu, kako bi saznao kakva je zapravo zagrebačka klupska ponuda, je li doista zadovoljavajuća te s kojim se problemima najčešće susreću. S obzirom na doista veliki broj aktivnih klubova koji više puta tjedno u svom programu nude neki koncert, a da o gostovanju DJ-a i ostalom programu ne pričamo. Odabrali smo osam klubova koji su se nametnuli svojim sadržajem, kvalitetom i profesionalnim odnosom prema poslu. Zagreb danas obiluje klubovima svih mogućih sadržaja. Možete se provesti uz smooth jazz, hardcore, death metal, dub, dubstep, trap, klasični rock, sve popularnije tribute koncerte, techno i house, reggae, synth pop, zabavnu glazbu, turbo folk, punk, funk, disco, blues, jazz… Svoje programe nude Tvornica kulture, Vintage Industrial bar, Hard Place, Spunk, Sirup, KSET, Jabuka, Močvara, Vinyl, Peper, AKC Medika, Praćka, Johan Franck, The Klub, Beertija, Sax, Bikers Beer Factory, Rockers Club, Gallery, Pločnik, Fuks, Močvara, Masters, Funk Club, Route 66, Mr. Q, Vip Club, Jiggy Bar, Bacchus, Booze and Blues, Mansion, Melin, Green Gold Club, Katran, Super Super, Depo klub, Pulse, Taboo Club, Gjuro II, Aquarius… i to nisu svi.

Veći dio tih istih klubova, unatoč popularnosti i bogatstvu sadržaja, muku muči s administrativnim problemima, pa tako i klub Močvara. “Vođenje kluba ovakvog tipa je dosta kompleksan posao, tako da je potrebno biti konstantno angažiran i spreman na različite, često administrativne prilagodbe. Jedan od najvećih izazova je stalna borba za pokrivanje mnogobrojnih troškova poslovanja”, izjavio je za Nacional Kornel Šeper, jedan od čelnih ljudi te osnivač i voditelj udruge URK koja se brine o radu tog kluba. Samo ove godine održali su već 142 programa, među kojima su se našla 54 koncerta, a do kraja godine planiraju još 100 programa među kojima će biti oko 40 koncerata. O profilu kluba Močvara, Šeper za Nacional kaže: “Močvara nije privatni klub, nego klub Udruženja za razvoj kulture URK i oduvijek ima profil kluba koji, pored dominantnih, široj publici najbližih glazbenih programa, redovito organizira i drugi tip programa – izložbe, tribine, kazališne predstave, književne i filmske programe. Naročito je važan i naš program neformalne edukacije Močvarni laboratorij koji već preko 10 godina kroz radionice obrazuje mlade ljude u različitim područjima i otvara im neka nova vrata. Budući da su Močvaru 1999. godine osnovali ljudi s underground scene, duh uključivanja je stalno prisutan, tako da je kroz Močvaru prošlo više generacija mladih, od kojih su mnogi radeći u Močvari, od prodaje karata do promocije, tehnike i organizacije programa, stekli znanja za svoje druge projekte ili sadašnja zanimanja. U Močvari se publike isprepliću, a kvalitetu sadržaja osiguravaju fantastični suradnici kao što su npr. udruga Kontejner (Galerija Močvara), Nina Romić (Začarana Močvara), Robert Perišić (Književnost u Močvari), Vjeran Pavlinić (Beat City), Bobo Markulinčić (Metalsound), ekipa iz Doomtown Records, Marko Knežević (Valhalla), Mario Kovač (KUM – kazalište u Močvari, Turbina – turbo tribina) i mnogi drugi. Što se tiče koncerata, trudimo se biti što raznovrsniji pa tako radimo punk, metal, folk, etno, elektroniku, post rock… i sve između i okolo toga, a u pripremi je i program impro glazbe ‘Jesi free?’ koji će od jeseni voditi Vid Jeraj.”

I EKIPA IZ VINTAGE INDUSTRIAL BARA ne krije svoje zadovoljstvo postignutim na klupskoj sceni unazad tri i pol godine, koliko su prisutni u noćnom životu metropole.

“Pa, prilično smo zadovoljni. Naravno da se stvari uvijek trebaju i mogu razvijati prema boljem. Nešto znamo, nešto učimo u hodu. U ove tri i pol godine, koliko postojimo, organizirali smo koncerte gotovo svim ‘većim’ i ‘manjim’ bendovima s domaće i regionalne scene. Veliki trud ulažemo u dovođenje stranih bendova i izvođača. Trudimo se pokrivati razne žanrove u sferi rock ‘n’ rolla: od punka, metala, hard corea, garage rocka, bluesa do akustičnih projekata… Ponekad je odaziv fantastičan, ponekad uz sav trud jednostavno za neki koncert ne postoji interes. Ali i to je nekako OK, i to je ‘život jednog kluba’ jer kada je sve uvijek super, u ljudskoj je prirodi da se čovjek ulijeni. Uglavnom, pratimo trendove, ali pokušavamo i doskočiti s nečim novim ili nečim što ljudi dugo nisu imali priliku vidjeti i čuti. Vikendom se, pak, ljudi vole opustiti od tjednih obaveza pa i mi onda nekako sadržaj vikendom prilagođavamo tome: da bude veselo, da bude lijepo, da ljudi vole, da pjevaju i da plešu, da ne razmišljaju o ponedjeljku. Uglavnom, da, zadovoljni smo posjećenošću koju imamo”, izjavila je za Nacional Kristina Kovačić, zadužena za promociju spomenutog kluba. Samo u protekloj koncertnoj sezoni ekipa Vintage Industrial Bara organizirala je oko 100 koncerata, a otprilike još toliko imaju u planu do kraja ove godine. Klub radi šest dana u tjednu, od čega su barem četiri dana posvećena koncertima. “Vintage Industrial Bar najviše voli rock ‘n’ roll u raznim varijacijama. Neki misle da smo prežestoki, neki da smo premekani, a mi pokušavamo udovoljiti jednima i drugima. Ove godine uspjeli smo nakon 20 godina dovesti Cannibal Corpse u Zagreb, prošlog ljeta divljali smo na koncertu The Exploited, to je dosta žestoko. No nedavno smo imali rasprodan koncert pustinjskih bluesera Tinariwen pa smo radili koncerte Pavela, Detoura, Jinxa, Pipsa, The Bambi Molestersa – a za sve njih ne može se reći da su žestoki. Dakle, za svakog ponešto. Vikendom radimo tribute koncert i klupski DJ program. Određeni dio scene njurga oko tih tributa, ali ljudi to vole, ljudi se vole opustiti i prepustiti svojim najdražim hitovima Beatlesa i Stonesa. Kad je vikend, nek’ je tribute vikend. Preko tjedna smo ‘ozbiljni’ i radimo ‘ozbiljne’ stvari”, ispričala je Kristina Kovačić.

MEĐU KLUBOVIMA koji su prisutni na zagrebačkoj klupskoj sceni, već punih 48 godina je klub Jabuka, koji je tijekom 90-ih iznjedrio aktivnu rock scenu kroz manifestacije kao što su Fiju Briju i Zagreb gori te pokretanjem diskografske kuće Jabukaton za koje su albume objavili Hladno pivo, Majke, Darko Rundek, PipsChips & VideoClips, Vatra, Malehookers…

Istovremeno, u Jabuci su se trudili organizirati što više koncerata tim istim izvođačima. Međutim, s vremenom je klub Jabuka sveo svoj program na vikend provod uz poznate DJ-e koji razveseljavaju publiku starim hitovima. Voditelj Jabuke Marin Viduka – Stiv za Nacional ističe da je Jabuka popularna zbog svoje kućne atmosfere i dobre zabave, koja se glazbeno bazira na osamdesete pa prema današnjem vremenu. “Jabuka je danas koncertni mikroprostor, što je ujedno i najveći razlog što je manje koncerata. Međutim, ipak nećemo odustati pa su neki koncerti u pripremi za jesen-zimu”, istaknuo je Stiv u razgovoru za Nacional. Klub koji se kroz godine profilirao fokusom na kvalitetnu underground elektroničku produkciju je Sirup, koji se s dosadašnje adrese u Paromlinskoj uskoro seli na novu adresu koja se još uvijek traži. Glazba koja je profilirala klub Sirup i odgojila cijelu jednu generaciju najčešće je vezana uz techno i house produkciju, ali i široki spektar stilova u posljednje vrijeme okupljenih pod sinonimom bass zvuka. Odnosno, od duba preko dubstepa do drum’n’bassa. O budućnosti kluba Sirup za Nacional je govorio jedan od voditelja Vedran Meniga: “Budući da smo napustili adresu u Paromlinu, prvo moramo pripremiti funkcioniranje kluba na novoj lokaciji, na čemu ovih dana intenzivno radimo. Za sada mogu reći da je kostur programa za nadolazeću sezonu već postavljen, uključujući niz dogovorenih i atraktivnih inozemnih gostovanja. Svima onima koji su do sada pratili naš rad mogu reći da može biti samo bolje nego što su imali priliku svjedočiti do sada, nikako suprotno.”

KLUB KOJI SE OD PRVIH DANA deklarirao kao “čistokrvni” rock klub je i Hard Place poznatog rock glazbenika Gordana Penave – Pište, koji ga voli nazivati i „najvećim malim rock klubom“.”Mi smo klasični rock klub, ali ima kod nas i bluesa, alternative, metala… svega što je srodno rock’n’rollu. Puno žive svirke, malo DJ-a, jukebox pun dobre glazbe, pristupačne cijene pića… Kod nas se svira minimalno tri puta tjedno, a najčešće je to četiri ili čak pet dana svirke i programa. I ono najvažnije – ne posustajemo”, izjavio je u razgovoru za Nacional Penava te istaknuo da je prilično zadovoljan radom kluba jer je to dokaz da u Zagrebu još ima rock publike. Mnogi klubovi pokušavaju kroz što raznovrsniji program privući što više publike te nude širok dijapazon programa i sadržaja. Jedan od njih je i Klub studenata elektrotehnike (KSET), poznat upravo po svom raznolikom programu koji uz standardne koncerte, slušaonice i partije kao što su KSET Caffe, Beer-pong, Lip Sync… uključuje audio i likovne izložbe, večeri poezije, predstave, filmske projekcije, izložbe fotografija, plesnjake, predavanja, game nights, audio/video radionice, humanitarne buvljake, popravljaonice bicikala, tečajeve plesa, štrikanja, fotografiranja, planinarenja itd. “Prošle godine pokrenuli smo dva clubbing programa: Bipiem za ljubitelje drum’n’bass glazbe i Kotlovnicu za obožavatelje bass, deep house i techno glazbe, koji su bili odlično posjećeni. Ciklus koncerata eksperimentalne glazbe (ZEZ) je već stvorio zavidan broj vjerne publike. Ove akademske godine krenuli smo i s Lip Syncom koji je premašio sva naša očekivanja. Uz navedene programe značajan utjecaj imali su i Artcoustic, odnosno program jazz glazbe i likovnih / animacijskih izložbi, te Čuješ?! program neovisnih izvođača, dok je broj posjetitelja varirao ovisno o programu “, izjavio je u razgovoru za Nacional Ugo Stegnjaić, jedan od voditelja KSET-a, naglašavajući da su prošle akademske godine imali 66 koncerata, dok je broj ukupnih događanja bio oko 150 te da do kraja ove godine imaju već dogovorenih 25 koncerata, većinom u sklopu slavljeničkih 40 godina KSET-a.

Svojevrstan klupski program nude i brojni kafići, što kroz nastupe DJ-a, što kroz žive svirke, unatoč malom kapacitetu prostora. Jedan od takvih je i Spunk, koji pokušava funkcionirati kao klub, ali se zbog velike konkurencije teško probija na površinu, o čemu Andrej Prugovečki iz Spunka za Nacional kaže: “Problem je što je Zagreb ipak mali grad i teško je naći bend a da nije prošlog tjedna svirao u nekom drugom klubu. Otvorilo se jako puno klubova koji imaju manje – više sličan repertoar. Problem su i udruge koje se bave tom djelatnošću, a na koje se ne primjenjuje ista legislativa – plaćanje doprinosa, prijava radnika, plaćanja PDV-a, trošarina, zadovoljavanje MTU-a itd. Mi smo dosta smanjili koncerte zbog navedenih razloga pa više radimo tematske partyje, predstavljamo mlade umjetnike, organiziramo promocije.”

KLUB, MOŽDA JE BOLJE REĆI KONCERTNA DVORANA, koji je svojim programom u posljednjih desetak godina preuzeo vodeću ulogu u koncertnoj ponudi Zagreba, bez sumnje je Tvornica kulture koja je u protekloj sezoni (od rujna do lipnja) priredila oko 80 koncerata u Tvornici kulture te oko 50 u klubu The Klub, o čijem koncertnom sadržaju se također brinu, kao i odnedavno o klubu Pogon kulture u Rijeci. Posebno su ponosni na dva festivala koja su pokrenuli, a to su Brijačnica i Reflektor koje smatraju vrlo pozitivnim pomakom u svom djelovanju. Tvornica kulture nudi kroz svoj program sve inačice urbane kulture, s naglaskom na glazbu. Zastupljeni su i kazalište, film, izložbe i književnost, no kako ističu, zbog sustava “nesufinanciranja” prvenstveno su okrenuti glazbi, koja donekle može ostvariti prihode, a zastupljeni su svi žanrovi i pravci urbane autorske glazbe, koje stavljaju pod jedan naziv – rock. O programu koji nude, kao i o aktualnoj zagrebačkoj klupskoj ponudi, Dražen Goreta, zadužen za funkcioniranje bookinga, marketinga i promocije Tvornice kulture, za Nacional kaže: “Zagrebačka klupska ponuda je kvantitativno vrlo jaka. Kvalitativno bi moga biti jača, no što zbog subjektivnih, a što zbog objektivnih okolnosti, radi se koliko se može. Svi žanrovi su zastupljeni, ali još uvijek postoji prostor za ‘edukaciju’ mladih, da ih predstavljenom kvalitetom odvučemo od narodnjačkih klubova. To je samo na nama. Protiv nekvalitete treba se boriti kvalitetom, a ne zabranama. Vremena su se promijenila od ‘novog vala’ i ponuda je puno veća i raznovrsnija. S nostalgijom se sjećamo jednog Kulušića ili Lapa, ali to je jednostavno zato što nije bilo veće konkurencije. Zato tvrdim da je u današnje doba scena još raznovrsnija, no to trebamo dokazati upornim radom i edukacijom publike. Jedna puna Tvornica zapravo su tri kapaciteta Kulušića, a ‘pregrađena’ Tvornica s 550 mjesta kapaciteta je punog Kulušića. Zato mi ponekad smeta novinarska recenzija koja umjesto da govori o kvaliteti izvedbe, prezentira nezadovoljstvo time što je publike bilo samo za ‘pregrađenu Tvornicu’.”

VIŠE-MANJE SE SVI KLUBOVI susreću s istim problemima, koje je možda najbolje u razgovoru za Nacional sažeo upravo Dražen Goreta iz Tvornice kulture: “Posjećenost klubova trebala bi ovisiti jedino o atraktivnosti programa koji se nude publici i kvaliteti klupskog prostora. No u Hrvatskoj je to ponekad povezano s kupovnom moći stanovništva, ali i s ne/poznavanjem dijela svjetske glazbene scene. U nekoliko navrata dogodilo nam se da izvođači koji u Europi pune dvorane s kapacitetom pet do 10.000 posjetitelja, ovdje prodaju svega 200, 300 ulaznica koje su za čak 30 posto jeftinije nego u inozemstvu. Naravno da je cijelo naše tržište puno manje od europskih metropola i mi to uvijek ukalkuliramo u svoja očekivanja, no zbog svih gore navedenih uzroka reakcije odaziva ponekad su razočaravajuće. Osobno žalim što ponekad nemamo dovoljno prostora (financijskog) za malo više eksperimentiranja i riskiranja u pokazivanju izvođača koji svojom kvalitetom to zaslužuju, ali odaziv publike ne bi bio velik i to si ne možemo često priuštiti.” Također, jedan od zajedničkih problema vidi u neadekvatnom sufinanciranju i tretmanu rock glazbe. “Dio problema odnosi se na neadekvatni tretman rock glazbe u sufinanciranju Ministarstva kulture i Gradskog ureda za kulturu. Taman smo se počeli micati s nulte točke u Ministarstvu kulture i urbana scena dobila je podvijeće za rock glazbu i to u okvirima vijeća za inovativne forme, a ne glazbe, da bi ova nova vlast na odlasku sve to promijenila i srezala. “Mnogi se i slažu da je možda ipak najveći problem slaba platežna moć hrvatskih građana, zbog čega su i cijene ulaznica u zagrebačke klubove daleko niže od cijena ulaznica širom Europe, ističući i nepostojanje platforme i medijskih kanala za promoviranje urbane scene koju svi zajedno pokrivaju, ali i stvaraju.

Međutim, svi sugovornici tvrde da ponuda na zagrebačkoj klupskoj sceni zapravo nikada nije bila bolja, da u Zagrebu ima klubova više nego ikada, da svatko može pronaći mjesto za sebe, da je svaki klub poseban na svoj način… ističući da to istovremeno motivira voditelje klubova i organizatore koncerata da budu što bolji, dok se istovremeno publika odgaja na dobrim koncertima koji svakodnevno dobivaju neku svoju novu publiku. Jednako tako ističu da je prava šteta što ostali hrvatski gradovi ne mogu pratiti taj ritam klubova i koncertne ponude jer bi pritom svima bilo bolje. Svi se također slažu da uvijek može biti bolje. O tome da je riječ o doista izuzetno bogatoj ponudi, govore i inozemna imena tih izvođača koji će do kraja godine zasvirati u nekima od zagrebačkih klubova i dvorana: Gang Of Four, Clutch, Cat Power, White Lies, Skiltron, Ben Caplan & Casual Smokers, Il Sogno del Marinaio feat. Mike Watt, L’orchestra d’hommes-orchestres, Autechre, Frenkie Cosmos, Freakwater, Fear Of Men, John Garcia, Pentagram, The Atomic Bitcwax, Yob, Explosions In The Sky, Placebo, Swans, Moonspell, Thomas Zvijsen & Ben Woods, Anna von Hauswolff, Dead Kennedys, Justin Bieber, Brit Floyd, Amon Amarth, Grant Magus…i sve to i duplo više, kao i oni koji će tek biti najavljeni u sljedećih pet mjeseci u gradu koji nema ni milijun stanovnika.