DOSSIER: DEBELI I SRETNI: Hrvati deblji nego ikad

Objavljeno u Nacionalu br. 456, 10. kolovoz 2004.

Hrvatska se posljednjih godina ubrzano približava zapadnim zemljama po broju osoba s prekomjernom tjelesnom težinom, pa čak i pretilih osoba

Četrnaestogodišnja Katarina Kapučija vesela je i druželjubiva djevojka, poput mnogih svojih vršnjakinja u Hrvatskoj. Ali ona je prošlog mjeseca završila na liječenju u KBC Rebro jer je na pragu srednje škole dosegla tjelesnu težinu od 118 kilograma. Do danas je uz prehranu i fizičke aktivnosti uspjela izgubiti pet kilograma, ali pred njom je teška bitka za izlazak iz opasne zone u kojoj prekomjerna težina prestaje biti estetski problem i postaje opasna po zdravlje i život. Svih šest članova obitelji Kapučija iz mjesta Šišljavić, udaljenog 15-ak minuta vožnje automobilom od Karlovca, ima problema s prekomjernom tjelesnom težinom. Katarinin otac Dragutin, majka Jadranka, sestra Martina te braća Tomislav i Marko također se iz dana u dan bore sa svojom težinom i iskušenjima koja ona donosi.

U mnogočemu oni su tipična hrvatska obitelj. Naime, Hrvatska se posljednjih godina ubrzano približava zapadnim zemljama po broju osoba s prekomjernom tjelesnom težinom, pa čak i pretilih osoba. Prema posljednjim istraživanjima na uzorku od 5840 ispitanika u Hrvatskoj 48 posto muškaraca i 34,7 posto žena ima prekomjernu težinu. Među njih se ubrajaju i pretili, oni čija je tjelesna masa još veća, kojih je 31 posto među muškarcima i 15 posto među ženama. Ti su podaci sasvim u skladu s europskim prosjekom od 50 posto muškaraca i 35 posto žena s prekomjernom težinom. Hrvatska još uvijek zaostaje za Amerikom, zemljom u kojoj je situacija najteža na svijetu. U SAD-u je svaka četvrta osoba pretila, a tri od pet Amerikanaca ima prekomjernu tjelesnu težinu.

Još je veći problem među djecom: prema podacima koje je prof. dr. Josip Grgurić s Klinike za dječje bolesti u Zagrebu iznio prošle godine, 10,5 posto djece školske dobi ima prekomjernu tjelesnu masu, a 3,8 posto je pretilo. Oni imaju 80 posto šansi da budu pretili kad odrastu, prijeti im rana pojava visokog krvnog tlaka i dijabetesa tipa 2.

Upravo se iz tog razloga Katarina Kapučija odlučila na bolničko liječenje: “Ovdje sam kako bih smršavila. Liječnik je preporučio liječenje jer sam imala visok krvni tlak. Sa šest godina krenula sam na prve liječničke tretmane, ali nisu bili uspješni”, kaže Katarina Kapučija. Smatra da je jedan od razloga zbog kojih ima prekomjernu tjelesnu težinu što su roditelji vlasnici trgovine mješovite robe: “Trgovina je u našem dvorištu, a ja bih iz nje uzimala grickalice, čokolade i gazirane sokove. Roditelji su mi to branili i upozoravali me, ali nisam slušala. Nisam puno gledala televiziju, ali volim čitati. Sada osjećam da mi prekomjerna tjelesna težina stvara mnogo problema. Odlučna sam i želim smršaviti radi svog zdravlja.”

U bolnici Katarina Kapučija uzima tri obroka dnevno. Za doručak jede jabuku i popije čašu mlijeka. Za ručak jede juhu, piletinu ili govedinu, a kao prilog rižu ili kuhani krumpir. “Kruh mogu jesti jednom dnevno, a liječnici su mi slatkiše i gazirane sokove izbacili iz prehrane i strogo ih zabranili. Otkad znam za sebe, bila sam deblja od vršnjaka, ali me nitko nije zadirkivao. U bolnici mi je dobro jer na Odjelu imam dosta prijatelja s kojima u parku ispred zgrade igram odbojku. Ponekad hodam stubama gore-dolje radi kondicije”, kazala je Katarina Kapučija. Kada je došla u bolnicu, kako sama kaže, nije se bojala. Voli se družiti s medicinskom sestrom Ružicom koja njoj i prijateljima dopušta da ostanu budni do ponoći. “S Ružicom mi je super. Pričamo o svemu, zezamo se, a ponekad komentiramo i dečke. S njom nikad nije dosadno. Na jesen ću krenuti u osmi razred i do onda želim još smršaviti. Ne bojim se truda koji ću uložiti jer me prijatelji i obitelj podupiru. Poštovat ću liječničke upute i više ću se kretati”, kazala je Katarina Kapučija.

Katarinini roditelji Dragutin i Jadranka Kapučija za Nacional su prokomentirali problem prekomjerne tjelesne težine koji muči sve članove obitelji. Dragutin Kapučija kaže da je dosad imao najviše 115 kilograma koje je dijetama smanjio: “Prije sam radio u građevinarstvu, puno se kretao i nisam imao problema s kilogramima. Otkad vodim trgovinu mješovite robe udebljao sam se, no sada imam podnošljivih 95 kilograma. Supruga i ja trudimo se oko svoje djece. Nažalost, Katarina je morala u bolnicu kako bi riješila problem prekomjerne tjelesne težine. Oduvijek je voljela jesti, a naša i liječnikova upozorenja nije primala ozbiljno. Pokušali smo regulirati prehranu, ali kako je trgovina blizu, uvijek bi nešto iz nje uzela.”

Jadranka Kapučija smatra da problem pretilosti u njenoj obitelji leži u prekomjernoj konzumaciji hrane: “Previše se jelo u našoj obitelji. Sada smo svi odlučni u želji da smršavimo i iako je teško održavati dijetu koju propišu liječnici, svi imamo volju. To što je Katarina u bolnici definitivno je upozorenje za sve nas.” Katarinina 12-godišnja sestra Martina kaže kako se ne boji bolničkog liječenja zbog pretilosti. “Imam višak kilograma, ali sigurno ću ići na dijetu. Želim promijeniti prehranu, a majka kaže da ćemo više jesti voća i povrća. Možda nam i zabrani ulaz u trgovinu pa tako izbjegnemo slatkiše”, kazala je Martina. Braća Marko (13) i Tomislav (15) ozbiljno su shvatili problem vlastite prekomjerne tjelesne težine. Marko je počeo igrati nogomet, a Tomislav je ukratko prokomentirao kako će ubuduće pažljivije birati prehrambene namirnice.

Kroz ordinaciju voditelja Zavoda za endokrinologiju i dijabetes Klinike za pedijatriju na zagrebačkom KBC Rebru prof. dr. sc. Miroslava Dumića godišnje prođe 600-tinjak pretile djece. Na bolničkom liječenju ostane 20-ak, odnosno nešto više od tri posto. Kako Dumić kaže, u Hrvatskoj je primjetan trend porasta broja djece s prekomjernom tjelesnom težinom i godišnje se njihov broj poveća za pet posto. “Pretilost se definira kao povećano nakupljanje masnoga tkiva. No u Hrvatskoj trenutačno nema podataka o broju pretile djece i omladine. Iako slijedimo trend porasta, kod nas je zastupljena 15 do 20 posto manje nego u drugim dijelovima zapadnoga svijeta. Od pretilosti u Hrvatskoj ne pate niži ili visoki društveni slojevi nego najviše niža srednja klasa, a umrlo je već nekoliko djece. Jedan od primjera je osmogodišnje dijete sa 70 kilograma koje je umrlo u snu od hipoventilacije. Pretila djeca postaju i dijabetičari što je u Americi već odavno uočen problem. Ministarstvo zdravstva ne poduzima gotovo ništa u sprečavaju pretilosti jer ne postoje nikakvi programi. Vjerojatno će problem prekomjerne tjelesne težine u Hrvatskoj morati poprimiti epidemiološke razmjere kako bi se nešto poduzelo. Pretilost je teško trajno izliječiti stoga je najvažnija prevencija”, kazao je Dumić.

Pretilost kod djece i odraslih osoba prepoznaje se po nekoliko faktora, a određuje se prema kriterijima dobi, spola, visine i težine. Najbolji je pokazatelj pretilosti univerzalni Body Mass Index kojim se određuje odnos težine u kilogramima i kvadrata visine u metrima. Što se tiče simptoma, pretile osobe imaju natprosječnu težinu, poveću količinu masnog tkiva i kožnog nabora, teško se kreću i dišu, poremećen im je metabolizam cijelog organizma, a rizik od srčanog ili moždanog udara višestruko je povećan. Usto, pretila djeca pate od visokog krvnog tlaka, otežanog disanja, povećane količine masti u krvi, pojačan je rizik rane pojave ateroskleroze ili šećerne bolesti tipa dva. “Pretilost rijetko uzrokuje poremećaj u funkciji žlijezda s unutarnjim lučenjem poput štitnjače, nadbubrežne žlijezde ili hipofize. Razlog pretilosti djece i odraslih leži u nekoliko faktora: nasljeđu, okolini i stilu života. Ako su roditelji natprosječno teški, gotovo sigurno će i dijete biti takvo. Ako je dijete pretilo u adolescentskoj dobi, velike su šanse da će biti natprosječno teško kad odraste. Pod okolinom podrazumijevam obitelji u Hrvatskoj gdje se njeguje kult hrane. Djecu odmalena uče da jedu žlicu više za tatu ili mamu, odnosno da ako ne jedu neće biti velika i jaka. Mislim da je u tome pogreška i to bi trebalo promijeniti. Isto tako, nismo svjesni koliko drukčije živimo od naših roditelja. Danas djeca više vremena provode uz televizor ili računalo, opterećeni su školom i manje se kreću, što pridonosi debljanju. Uz televizor djeca jedu više grickalica i piju veće količine gaziranih sokova. Isto tako, ponuda brze i masne hrane gotovo je neograničena jer danas u okolici svake škole, vrtića ili fakulteta postoje lokali koji je nude. Iako postoje brojna upozorenja o štetnosti takve hrane, mnoge tvrtke raznim akcijama i ponudama, poput sponzoriranja sportskih natjecanja ili plaćanja izleta siromašnim učenicima, žele privući što više kupaca. Ta je pošast prvo zahvatila Ameriku, a sada je stigla do nas. Također, televizijski je program prepun reklama koje pozivaju na kupnju raznih jeftinih prehrambenih proizvoda, uglavnom kaloričnih i masnih”, kazao je Dumić.

Kako kaže Dumić, što dijete ima više kilograma, to slabije reagira na inzulin koji je najvažniji za razgradnju masnoća u krvi. Pretila djeca podložna su i psihičkim problemima zbog ruganja vršnjaka, odnosno okoline općenito. Prema Dumićevu mišljenju, pretila djeca povlače se u sebe, osjećaju nesigurnost i nekontrolirano jedu. Pretilost ponekad znači i bijeg od obiteljskih problema ili sličnog. “U liječenju prekomjerne tjelesne težine primjenjuje se nekoliko metoda. Glavna je prevencija, a nakon nje slijede dijete, zdravija prehrana s više voća i povrća, tjelovježba i svakodnevno kretanje. Ako je pojedinac zainteresiran, može sam sebi pomoći jogom ili nekom sličnom aktivnošću. Također, iz prehrane se moraju izbaciti namirnice s mastima životinjskog ili biljnog podrijetla. Ako su pretili, roditelji bi trebali s djecom krenuti na dijetu. Svojim ponašanjem trebaju biti uzor jer tako pretilo dijete usvaja njihove manire. Roditelji dijete moraju ohrabrivati da se bavi sportom ili da se više kreće. Pojedinac teško može promijeniti nešto, ali uz pomoć obitelji i prijatelja može gotovo sve. Naime, danas ne postoji ni jedan lijek u svijetu koji bi bez posljedica mogao zaustaviti i ukloniti posljedice pretilosti. Lijekovi koji se koriste za smanjenje teka djeluju samo za vrijeme dok se uzimaju i svi imaju nuspojave”, kazao je Dumić.

Prema istraživanju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj slatka pića svaki dan pije 33 posto dječaka i 31 posto djevojčica, a slatkiše jednom ili nekoliko puta dnevno jede 33 posto dječaka i 36 posto djevojčica. Upravo u dobi od 13 godina i dječaci i djevojčice najviše jedu slatkiše. Prema istom istraživanju, mladi su tijekom tjedna umjereno tjelesno aktivni, a dječaci su aktivniji od djevojčica u svim dobnim skupinama. Tjelesna aktivnost smanjuje se s godinama starosti, osobito kod djevojčica. Prema HZJZ Hrvatska se nalazi na 20. mjestu u odnosu na preporučenu tjelesnu aktivnost mladih od ukupno 35 zemalja u kojima se provodilo navedeno istraživanje.

U Hrvatskoj se organiziranom borbom protiv debljine bavi Udruga za prevenciju prekomjerne težine. Voditeljica udruge je Sonja Njunjić. U Grazu u Austriji završila je radionicu za ljepotu, a surađivala je i s dr. Mirkom Koršićem, predsjednikom Prvog hrvatskog kongresa za debljinu i Hrvatskog društva za debljinu pri liječničkom zboru na KBC Rebro u Zagrebu. Kaže da je na ideju o osnutku udruge došla zbog nepravednog odnosa prema debelim osobama, koji se, tvrdi, često svodi na eksploataciju najčešće putem takozvanih brzopoteznih dijeta koje ne vode posebnog računa o mentalnom stanju osobe.

“Ne bih rekla da je debljina nešto pozitivno niti da je treba prihvatiti. Htjela bih da se na to gleda kao na stanje u koje se ulazi zbog puno razloga, a ne zato što se osoba prejeda. Za mene su debeli ljudi oni koji su u određenoj životnoj dobi imali probleme prihvaćanja ili nedostatka emocija pa su potražili nadomjestak. Društvo stigmatizira debele ljude kao slabiće – žderonje. To su ljudi s više senzibiliteta, kojima su potrebne emocije a nisu ih dobili na vrijeme, ali naše je društvo spremno na osude i prosudbe”, kaže Sonja Njunjić i zaključuje kako podatak da je 51 posto hrvatskih liječnika opće prakse predebelo mnogo govori o borbi protiv prekomjerne težine u Hrvatskoj.

INSTRUMENTARKA S NASLOVNICE
Sa 80 kilograma na 65

Na naslovnici ovotjednog Nacionala je 21-godišnja medicinska sestra iz Zagreba Ksenija Memić. Ksenija je zaposlena u zagrebačkom KBC Rebro gdje radi kao instrumentarka u operacijskoj dvorani kardiovaskularne kirurgije. Ksenija je za vrijeme ovog svog prvog snimanja za novine imala tremu. Komentirajući temu pretilosti o kojoj piše Nacional, Ksenija je kazala kako je imala 80 kilograma koje je dijetama smanjila na sadašnjih 65. “Zbog pretilosti ženama se poremete hormoni, menstrualni ciklusi i zdravstveno stanje uopće. Pretile osobe moraju ozbiljno shvatiti svoje stanje i smršaviti”, kazala je Ksenija.

SPECIJALIST ZA MRŠAVLJENJE
‘Dijete se treba strogo pridržavati’

Dr. Goran Car internist je koji u Novom Zagrebu vodi privatnu specijalističku kliniku za liječenje prekomjerne tjelesne težine. Klinika radi već 20 godina i najčešće ima pacijente s 20 do 50 kilograma viška. Prosjek gubitka u klinici je 30 kilograma.

“Metoda je visoka hipokalorična dijeta koja je najčešće asistirana akupunkturom. Dijete se treba strogo pridržavati, od nejedenja se mršavi. Treba napomenuti da je čovjek potpuno radno sposoban, da normalno radi i živi uz ovu akupunkturu”, kaže dr. Car i dodaje: “Radi se, prije svega, o preodgoju. Pacijente se uči velikim vrijednostima: ako prekorače dnevni dijetni okvir, to su obično veliki pomaci.To nije ‘ja sam si uzela jedan zalogajčič i odmah mi se primilo.’ Na kontrolama se uče male vrijednosti-da se na normalnoj kalorijskoj prehrani moze prekoračiti i dobiti 10-15 kg godišnje.Ako to pacijent ne usvoji, on reagira kaubojski, kaže: ‘bumo vidli’. To ne vrijedi.’

Dr. Goran Car prekomjernu tjelesnu tezinu smatra vrlo opasnim podrušjem kojem se kod nas jos uvijek ne posvećuje dovoljna pozornost. ‘U Hrvatskoj je prekomjerna debljina problem i to vrlo ozbiljan jer je 60 posto,70 posto stanovništva prekomjerno debelo. Kardiovaskularne bolesti koje su uglavnom posljedica debljine su uzrok oko 53 posto smrtnosti. Debljina je problem sama kao debljina, potom i kao metabolički sindrom to jest kardiovaskularni sindrom koji najcesce dovodi do povišenog krvnog pritiska -tlaka,secerne bolesti ili cak sljepoce. U Hrvatskoj svaki drugi slijepi boluje od šećerne bolesti’, objašnjava dr. Car.

SUPER SIZE ME – A FILM OF EPIC PORTIONS

U vlastitom filmu, prikazanom i na nedavno održanom Motovunskom filmskom festivalu, Morgan Spurlock je dokumentirao svoju avanturu u svijetu brze hrane.On je 30 dana tri puta dnevno jeo isključivo hranu pripremljenu u McDonaldsovim restoranima. U tih mjesec dana Spurlock je poštivao tri jednostavna pravila. Jeo je hranu sa menija, nije naručivao velike porcije osim ako mu zaposlenici iste nisu ponudili te je sve tipove hrane morao kušati barem jednom. Nakon 30 dana hranjenja u McDonaldsovim restoranima Spurlock se udebljao 20-ak kilograma, povećan mu je krvni pritisak i obolio je od ciroze jetre.

KNJIŽEVNIK PROTIV KOLESTEROLA
‘Ne mogu odoljeti baklavama’

‘Prekomjerna tjelesna težina za mene je u prvom redu zdravstveni problem. Od debljine sam dobio hijatalnu herniju, želudac mi je povećan i smeta mi kod disanja. Također, imam i hipertenziju.’’ kaže književnik Zoran Ferić.

Više puta je pokušavao smršaviti, svaki put nakon pojave nekog zdravstvenog pronlema. Uspjeha je imao s dijetom s izolacijom ugljikohidrata, poznatom i kao proteinska ili Atkinsova dijeta. Ipak, kaže da je najučinkovitije izoliranje masnoća. Otkako je prošle godine ima lakši tranzitorni moždani udar, drži se pravilne prehrane: ‘Jedem plavu ribu, koristim samo maslinovo ulje jer je dobro protiv kolesterola. Od moždanog udara redovito brzo hodam, pet kilometara dnevno. Vježbam i kod kuće, radim čučnjeve i sklekove.
Kao dijete bio sam izrazito – biafra – mršav. Problemi s težinom počeli su kad sam se vratio iz vojske.’
Ferić kaže da su mu najveći porok baklave, kojima ne može odoljeti, a na budućnost ne gleda optimistično: ‘Kod ljudi koji sebe smatraju malo debljima postoji imperativ jednom ću smršaviti, a taj dan nikad ne dolazi.’

DRAMATURG NA ATKINSU
‘Fizička aktivnost nije dovoljna’

Dramaturg Darko Lukić u kazališnim je krugovima bio poznat kao malo puniji muškarac, pa je mnoge iznenadio kad se pojavio 17 kilograma lakši: ‘Neki ljudi koji me nisu dugo vidjeli mislili su da sam bolestan, drugi su me podržavali’.

Lukić je fizičkom aktivnošću i dijetom uspio smanjiti svoju težinu: ‘Odlučio sam se na to jer sam osjetio da nemam zadovoljavajuću kondiciju, zapuhao bih se pri svakom naporu. Sada se osjećam izvanredno.
Najveći dio kilograma skinuo sam Atkinsovom dijetom, a sada težinu održavam fitnessom, joggingom, plivanjem. Vježbam i kod kuće, radim sklekove uz krevet. Ne pretjeerujem, uz što više fizičkih aktivnosti pomaže mi i mediteranska prehrana.’

Lukića su u največa iskušenja uvijek dovodili kolači i pivo. Odlasci na fitness nisu mu pomogli dok nije promijenio prehranu: ‘Ipak, svatko bi trebao pronaći svoju metodu. Važno je samo baviti se sportom, ali i promijeniti način prehrane.’

RAPPER VOLI GULAŠE
‘Ne smatram se gojaznom osobom’

Edo Maajka, tuzlansko-zagrebački rapper, često je na putu. Zbog toga je prisiljen obilnije jesti dvaput dnevno, iako bi kako sam kaže, trebao jesti više malih obroka kroz dan. Ne smatra se gojaznom osobom, niti to smatra nekim problemom. «Jesti, to najviše volim. Od jela najviše volim ćevape, riblje proizvode, školjkaše, gulaše, pite. Ma, sve što je bogato ugljikohidratima.» Vlastitim riječima, ishrana mu nema veze sa stresom, u stanju je to kontrolirati. Povremeno trenira boks, pa je stalno u stanju nekakve polu-kondicije.Nije nikad išao na dijetu, ali kad prestane pušiti, javlja mu se pojačan poriv za hranom. Prestaje pušiti par puta godišnje na nekoliko tjedana. U tim razdobljima jede mnogo. Dok putuje, obično jede gulaše.

«Još nisam radna kategorizacija da uzmem konzervu i iz nje sipam. Volim više sa žlicom. Kad sam bio u Sloveniji, jeo sam gulaš sa srnetinom, koji je u sebi imao marmeladu. To je bilo slasno. Na put baš i ne idem u McDOnalds, jer u tim zapadnim zemljama najčešće pojedem piletinu.»

Zbog vjeroispovijesti, najbitnije mu je da u gradu u kojem nastupa organizator pazi da za večeru ne posluže svinjetinu. Dok mu je baklava prezasitna, u zagrebačkim slastičarnicama voli pojesti čokoladne krempite.

«Uz jelo nikad ne pijem pivo, ne mogu ga popit ni uz jelo, ni poslije jela.»

‘Jesti svega pomalo, s puno voća i povrća’

Jagoda Martinčević, dugogodišnja je urednica Trećem programu Hrvatskog radija, saborska zastupnica i velika poznavateljica opere. Predstavnica je srednje generacije samosvjesnih i stasitih žena koje uživaju veliki društveni ugled, koja će za sebe reći da «tu i tamo ima koju kilu više». “Ne znam zašto ste me izabrali, možda zbog mojih pet kila više, ali dobro. Moj stil života nema nikakve veze s fitnessom. Apsolutno nikakav, nema veze s tim. U godinama sam kada o tome ne bih trebala misliti. Moji psi su moj fitness, svaki dan s njima šećem, jednom dulje,a drugi puta kraće. Čitavog se života borim s par kilograma više, a danas i s više od par. Pridržavam se onoga što sam naučila iz bakine kuhinje– i to funkcionira po prokušanom receptu: jesti svašta po malo, s puno voća i povrća. Moj je credo u tom pogledu – uvijek zdravo jesti. Pri tome ne mislim na sjeme i zrnje, kao pristaše ovih novih trendova, već ne jesti premasno i preslatko.»

Iako nije pobornica fitnessa, priznaje da se za tijelo ipak mora brinuti, ako se želi ostati u kakvoj takvoj kondiciji. «Ja sam jako puno plivala kad god sam mogla, i jako puno hodala. Čitav se život bavim s tim psima, izlazim na friški zrak, više puta dnevno. Nikad se nisam bavila posebnim tretmanima, odlaskom u teretanu ili gimnastiku. Moje su vježbe hodanje uz štenge, pet puta dnevno uz štenge na četvrti kat.»

Kao kulturna radnica, bila je u prilici posjetiti i druge zemlje, upoznati civilizacije izvan našeg kulturnog kruga. «Ne mislim kako su gojazni ljudi lijepi, ali ih ne bih osuđivala. Za gojaznost obično postoji nekakav razlog, nasljeđe ili bolest. Ne mislim nikako da je to prednost, a pogotovo u današnje vrijeme. Bila sam i u Turskoj i u Egiptu, nisam mogla reći da su njihove žene, a pogotovo trbušne plesačice koje sam u tim prilikama mogla vidjeti jako vitke. Sami pripadnici tih naroda smatraju da su njihove punačke žene jako lijepe. To je tako u tradiciji. Međutim, mislim kako vjerojatno mladi Turci pate za djevojkama koje su vitkog struka. Mislim da je i kod njih došlo do stava da je punašnost stvar tradicije.», kaže Jagoda Martinčević.

Komentiraj

Source:Marko Ćustić, Vladimir Huzjak, Vid Jeraj, Sanja Romić