DORIS PACK: ‘Hrvati iz Hercegovine ni najmanje ne mare za ono malo Hrvata u Republici Srpskoj’

Autor:

Europski parlament

Umirovljena veteranka Europskog parlamenta Doris Pack i dalje vrlo aktivno prati zbivanja na Zapadnom Balkanu i govori o situaciji u Bosni i Hercegovini uoči jesenskih parlamentarnih izbora

Doris Pack, umirovljena veteranka Europskog parlamenta, jedna je od inicijatorica i osnivačica Nagrade Lux i Potprograma Media. Nagradu Lux od 2007. godine Europski parlament dodjeljuje za europska dostignuća u kinematografiji, a od 2020. o pobjedniku odlučuju glasovi publike zemalja članica i zastupnika u Europskom parlamentu, pri čemu svaki nosi 50 posto konačne odluke.

Prošloga tjedna u Europskom parlamentu u Strasbourgu nagradu Lux dobio je film „Quo vadis Aida“ nagrađivane bosanskohercegovačke redateljice Jasmile Žbanić. U finale su ušla tri filma, animirani film o afganistanskom izbjeglici u Danskoj „Bijeg“ danskog redatelja Jonasa Pohera Rasmussena te „Konačna sloboda“, film o homoseksualcu koji završava u zatvoru u poslijeratnoj Njemačkoj austrijskog redatelja Sebastiana Meisea. Sva tri filma imala su besplatne projekcije u svih 27 zemalja članica i bili su titlovani na sve službene jezike EU-a.

Na dodjeli nagrade kao i svakoga puta bila je i Doris Pack, ugledna njemačka političarka, članica CDU-a koja je od 1974. do 1989. bila zastupnica u njemačkom Bundestagu, a od 1989. do 2014. zastupnica u Europskom parlamentu.

Danas predsjeda Francusko-njemačkom fondacijom za kulturnu suradnju, generalna je tajnica Francusko-njemačkog vijeća za kulturu i predsjednica ženskog ogranka Europske pučke stranke.

Doris Pack bila je velika zagovarateljica hrvatskog ulaska u EU, a kao dugogodišnja predsjednica Izaslanstva Europskog parlamenta za zemlje jugoistočne Europe, izuzetno dobro poznaje situaciju u Hrvatskoj i zemljama Zapadnog Balkana.

Priznaje da je prvi rat koji je doživjela na terenu bio onaj u Hrvatskoj i prisjetila se svog boravka u ratom pogođenom Karlovcu, gdje je posjetila bolnicu s ranjenim hrvatskim vojnicima. Dvojci mladih ljudi koji su ostali bez nogu, uz pomoć humanitarnih akcija žena EPP-a uspjela je osigurati ortopedska pomagala i rehabilitaciju i to joj je danas posebno drago jer ju je duboko pogodila velika tragedija koju su doživjeli. A na rat u Hrvatskoj i BiH posljednjih mjeseci podsjeća je brutalna ruska agresija na Ukrajinu. Kao jedna od inicijatorica i osnivačica nagrade Lux za najbolji europski film kaže kako je zadovoljna ovogodišnjom selekcijom finalista jer ta tri filma govore o aktualnim temama u svim europskim društvima. Nakon dodjele ovogodišnje nagrade u Europskom parlamentu, u Strasbourgu Doris Pack dala je intervju tjedniku Nacional.

‘Situacija u Rusiji nije još dovoljno teška da bi ljudi shvatili što im je Putin učinio. Putin jako dobro zna da NATO nije nikakva prijetnja Rusiji jer cilj postojanja NATO-a je obrana, a ne napad’, smatra doris pack ‘situacija u Rusiji nije još dovoljno teška da bi ljudi shvatili što im je Putin učinio. Putin jako dobro zna da NATO nije nikakva prijetnja Rusiji jer cilj postojanja NATO-a je obrana, a ne napad’, smatra Doris Pack. FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

NACIONAL: Zahvaljujući vašoj inicijativi za potporu i promociju europske filmske industrije, nagrada Lux za najbolji europski film dodijeljena je i ove godine. Što povezuje ta tri posve različita filma?

Film „Velika sloboda“ govori o ljudima drugačije seksualne orijentacije koji su desetljećima i stoljećima bili ponižavani, osuđivani i kažnjavani zatvorom. To pokazuje koliko smo nehumani bili čak i u demokratskim društvima. I u Njemačkoj nam je trebalo dugo vremena prije nego što smo homoseksualnim osobama dali njihova zakonska prava.

Nadam se da taj film otvara oči i mislim da bi ga se trebalo pokazivati u školama, kao dio obrazovanja. Drugi film je o sudbini izbjeglica, kroz priču Afganistanca koji je pobjegao u Dansku kao dječak. Taj film govori o stvarima koje ne možemo niti zamisliti, dok ih ne vidimo. To su univerzalne, europske priče i za takve probleme moramo pronaći rješenja na europskoj razini. I treći film „Quo vadis Aida“ potresna je priča o genocidu u Srebrenici. Iako se niti jedan ne bavi ratom u Ukrajini, poveznica s posljednjim filmom je očita. Ti filmovi titlovani su na 24 službena jezika EU-a i prikazivani besplatno u svim zemljama članicama. Zbog toga sam posebno ponosna.

NACIONAL: Ovogodišnju nagradu „Lux“ dobio je film „Quo vadis Aida“ bosanskohercegovačke redateljice Jasmile Žbanić. U Srbiji i Republici Srpskoj i dalje negiraju taj genocid, a Milorad Dodik ne skriva ambicije za odcjepljenjem. Kolika je opasnost od novog rata?

Ne vjerujem da postoji opasnost novog rata. Jer ovoga puta tamo ne bismo imali UN-ove mirovne snage koje ne mogu učiniti ništa, kao što je prikazano u filmu, već bismo imali vojnike NATO-a. Toga je Milorad Dodik itekako svjestan. Ali ono što gledamo već godinama, to je rat u glavama tih ljudi, odnosno političkih vođa, to je rat koji oni vode protiv svojih građana. Jer ja znam da obični ljudi u BiH žele živjeti zajedno, ja ih poznajem, jer sam često među njima. Oni se u ovoj situaciji osjećaju izgubljeno. Neki od političkih vođa sasvim sigurno ne rade u njihovu interesu, već u interesu svojih vlastitih džepova, neovisno o tome kojoj stranci, odnosno kojem narodu pripadaju.

‘Hrvati ne žele podijeliti BiH, dok Dodik to želi. A u Republici Srpskoj gotovo da i nema Hrvata. Nitko o tome ne govori. Moj dobri prijatelj, banjalučki biskup Komarica, osjeća se potpuno izgubljenim’

NACIONAL: Njemački parlamentarci pripremaju rezoluciju o BiH pod nazivom “Pružiti podršku Bosni i Hercegovini na putu u bolju budućnost”. U Nacrtu rezolucije stranke vladajuće koalicije od njemačke vlade traže pojačani angažman u BiH, kao najodgovornije za rastuće napetosti i separatističke tendencije u BiH navode se nacionalistički lideri, a osobito SNSD-a Milorad Dodik i HDZ-a Dragan Čović. Slažete li se s tom tezom?

Nisam više u Bundestagu i nisam vidjela taj nacrt. Mogu komentirati samo ono što sam čula, ali smatram da su u pravu. Jer problem su politički lideri, a ne ljudi. Kada god sam bila u regiji, bila sam uvijek otvorena. Zato mi se ljudi još uvijek obraćaju i pišu mi, jer misle da sam još uvijek aktivna u politici. Što se tiče Dodika i Čovića, njih dvojica surađuju, ali situacija s Dodikom je ipak drugačija, zato što on želi Republiku Srpsku izdvojiti iz BiH. Djelomično mogu razumjeti Čovićevo razmišljanje, zato što Ustav nije sasvim korektan prema Hrvatima. Naime, Hrvati ne mogu sami izabrati svog člana Predsjedništva, zato što i Bošnjaci također mogu glasati za hrvatskog kandidata. Naravno da se na to može reći da Čović sve ovo radi zato što on želi biti izabran. Možda je to i točno, ali i dalje stoji činjenica da Ustav to pitanje ne uređuje na pravedan način. Međutim, dodatni problem je i pitanje „ostalih“, građana svih drugih nacionalnosti koji nemaju svog kandidata. Kritizirala sam Čovića, jer on ne želi da se pronađe rješenje i zato su mu potrebni drugi koji bi mogli pomoći, dok Dodiku treba netko takav, kao Čović, kako bi pokazao da ima partnera. No još jednom ponavljam – Hrvati ne žele podijeliti BiH, dok Dodik to želi. A u Republici Srpskoj gotovo da i nema Hrvata. Nitko o tome ne govori. Moj dobri prijatelj, banjalučki biskup Komarica, s kojim surađujem još od 1990-ih, osjeća se potpuno izgubljenim. Hrvati iz Hercegovine ni najmanje ne mare za ono malo Hrvata u Republici Srpskoj.

NACIONAL: Mislite li da je nakon više od 25 godina potrebno mijenjati Daytonski sporazum?

Još uvijek svakog dana pratim što se događa u regiji, pa i u BiH. I tužna sam, jer je prošlo toliko godina od Daytona, a tu smo gdje jesmo. Sukobi između naroda jednako su duboki kao i 1996. Rekla sam to nedavno i na konvenciji Europske pučke stranke u Rotterdamu. I istaknula činjenicu da, kada se traži rješenje za krize, za stolom nikada ne sjedi nijedna žena. Ni u Daytonu nije bilo nijedne žene. Tamo su bili samo „veliki muškarci“, od kojih je svaki želio svoj dio teritorija. Da je tamo sjedila razumna žena, rekla bi im: slušajte, naša djeca trebaju mir, ne vodite ih u nove ratove. Moram priznati da je taj Ustav potpuno sulud. Republika Srpska, koja je početkom devedesetih bila nezakonita tvorevina, njime je ozakonjena. A s druge strane je hrvatsko-bošnjačka federacija, koja je dogovorena i prije, u Washingtonu. To su dva dijela države koji zapravo nemaju nikakve veze jedan s drugim. Republika Srpska logično je strukturirana, ima lokalne vlasti i nacionalni parlament. Federacija BiH ima 10 kantona, 137 ministara, lokalne vlasti, federalni parlament, federalnu vladu i još Vijeće ministara u Sarajevu. Takva država s takvom strukturom ne može opstati.

Umirovljena njemačka političarka Doris Pack s novinarkom Nacionala Zrinkom Vrabec Mojzeš. FOTO: Ncional

NACIONAL: Koliko je međunarodna zajednica odgovorna za takvu situaciju jer je ona nametnula Daytonski sporazum?

Međunarodna zajednica trebala bi biti otvorena i puno glasnije reagirati na ono što se događa u BiH. Jeste li čuli da je itko ozbiljno reagirao na ono što Dodik govori i radi? Ne. A to je opasno. Zanemarivanje je ono što smo vidjeli u Ukrajini. Ovo što se događa u BiH moramo ozbiljno shvatiti. I trebalo bi dati do znanja Dodiku da neće dobiti europski novac, sve dok se tako ponaša i pokušava dezintegrirati BiH. On je dobar prijatelj s Vučićem, a pogledajte što Vučić radi u ovom trenutku.

NACIONAL: Zar ne bi bilo lakše i logičnije da se ukine glasanje po nacionalnim strankama i da BiH postane građanska država?

Ja mislim da prije svega građani BiH trebaju sjesti zajedno i dogovoriti Ustav prema kojem je svatko predstavljen ravnopravno. Ali to nikome ne daje za pravo da govori o svom nacionalnom interesu. Jer taj je interes je sada toliko vezan uz korupciju, osobito uz ovakav oblik uređenja Federacije i to na svim razinama. Ako želite nešto obaviti na lokalnoj razini, onda se odluka o tome prebacuje na kanton. Ako je u kantonu netko drugi na vlasti, ta stvar nikada neće biti odrađena i tako dalje i tako dalje.

NACIONAL: Hrvatske stranke u BiH tvrde da će bojkotirati izbore u jesen, ako se do tada ne promijeni Izborni zakon. Kako to komentirate?

Ta promjena Izbornog zakona visi u zraku već godinama. Ne možete sada, nekoliko mjeseci pred izbore reći ne, mi nećemo sudjelovati. Problem je da se te promjene nisu dogodile prije. Tko je kriv za to? Pa, u ovom slučaju, nikada ne gledamo na bošnjačku stranu. Uvijek se gleda na one koji su glasni, a to su Dodik i Čović. Smatram da predstavnici triju naroda napokon moraju shvatiti da ljudi žele živjeti zajedno i da je njihov zadatak da im to omoguće. Ljudi nam govore da međunarodna zajednica, odnosno EU ne radi na tome dovoljno. To je točno. Jer mi ne reagiramo na neke negativne pojave na vrijeme i ne pomažemo u kreiranju drugačije političke situacije i atmosferu. Ne pokazujemo dovoljno interesa kako bismo svim stranama pomogli u pregovorima.

‘Jeste li čuli da je itko ozbiljno reagirao na ono što Dodik govori i radi? Ne. A to je opasno. Zanemarivanje je ono što smo vidjeli u Ukrajini. Ovo što se događa u BiH moramo ozbiljno shvatiti’. FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

NACIONAL: Osobito u situaciji u kojoj Rusija prijeti sličnim scenarijem kao u Ukrajini i BiH.

Da, poznato je da Dodik otvoreno podržava Putina, a to čini i Čović. Ali za mene je još veći problem ono što radi hrvatski predsjednik Zoran Milanović. Žao mi je premijera Andreja Plenkovića koji je istinski Europljanin i u ovoj se situaciji ponaša korektno. Pritom ne mislim da Milanović radi za Putina, on je njemu predaleko. On radi za sebe i gleda isključivo vlastite interese, kako bi dobio glasove na drugoj strani. Smatram da je to velika sramota za njega, a na žalost i za Hrvatsku. Milanović uništava imidž Hrvatske u Europskoj uniji.

NACIONAL: Plenković je uvjereni Europljanin u Bruxellesu, ali kod kuće ima velikih problema s korupcijom u Vladi. U posljednjih 5 godina smijenio je 15 ministara zbog sumnje na korupciju.

O tome ne znam dovoljno, ali korupcija je problem. Ne samo u Hrvatskoj, već i diljem cijele regije. No koliko znam, predsjednik Europskog vijeća Charles Michel je nedavno jeo ćevapčiće s Aleksandrom Vučićem. Kako to tumačiti – je li Vučić korumpiran ili nije? Je li njegova vlada proeuropska ili proruska? Ne mogu razumjeti te fotografije jer daju jako puno mogućnosti za pogrešna tumačenja. Naravno, Vučić je jako sretan zbog toga. Sjećam se da je prilikom susreta uvijek nastojao poljubiti Angelu Merkel, ali mu ona nikada nije dopustila i uspjela je to izbjeći. Zapravo je sramota da EU nije dovoljno jak i dovoljno angažiran na Zapadnom Balkanu. I zato se i pojavila ta inicijativa „Otvorenog Balkana“ koju žele samo Vučić i Rama. Europa ulaže golem novac u zemlje regije, a to nitko ne zna i nigdje se ne vidi. Kada Kinezi investiraju u Srbiju, Vučić ljubi kinesku zastavu, a nisam ga vidjela da to radi i s europskom.

NACIONAL: Zemljama Zapadnog Balkana odavno je obećana europska perspektiva, no Bugarska je politički blokirala Sjevernu Makedoniju i Albaniju i ne mogu otvoriti pregovore, iako su ispunile sve uvjete. Kakav je vaš stav o tome?

Osobno sam za to da se i Albaniji i Sjevernoj Makedoniji konačno otvore pregovori, ali isto tako smatram da se situacija s pravosuđem i korupcijom, kao i proizvodnjom narkotika u Albaniji, na žalost, pogoršala u posljednjih nekoliko godina. Čini mi se da je Albanija u trenutku kada je dobivala status kandidatkinje bila u boljoj situaciji nego što je danas. Mislim da premijer Rama štiti korupciju i zloupotrebljava svoj položaj i ne vodi zemlju u pravom smjeru. No bez obzira na to uvjerena sam da EU treba ići dalje s proširenjem i umjesto da inzistira na otvaranju i zatvaranju jednog po jednog poglavlja, bez nekog vidljivog efekta, treba dati tim zemljama korak po korak pristup zajedničkom tržištu, dakako, uz prilagođavanje njihova zakonodavstva europskim standardima. Kada bi se tamo popravila ekonomska situacija i s reformama bi išlo lakše.

‘Sramota je da Europska unija nije dovoljno jaka i dovoljno angažirana na Zapadnom Balkanu. I zato se i pojavila ta inicijativa ‘otvorenog Balkana’ koju žele samo Vučić i Rama’

NACIONAL: Vjerujete li da BiH ima šanse kao država s promjenom generacije političara?

Da se tome ne nadam, mislim da bih plakala cijelo vrijeme. Nadam se da je to moguće i zato kroz fondaciju Konrad Adenauer puno radimo s mladim ljudima. Mnogi od njih bili su i stažisti u mom uredu, dok sam još bila u Europskom parlamentu. Uvijek sam im govorila – uđite u politiku, iskoristite to svoje znanje, pridružite se nekoj političkoj stranci u svojoj zemlji, nije važno kojoj. Ali pokušajte pomoći da se te stranke promijene iznutra. Na žalost, oni koji su to učinili naišli su na „stakleni strop“. Nisu mogli napredovati unutar stranke, ako nisu bili jedni od „njihovih“ i razmišljali kao njihovi vođe.

NACIONAL: Od početka ruske agresije postoji strah od širenja sukoba na regiju, a ruski dužnosnici, ministar vanjskih poslova i njihovi glasnogovornici stalno prijete, posljednje smo čuli prijetnje zemljama koje su zatvorile zračni prostor kako ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov ne bi mogao u Beograd. Koliko ozbiljno trebamo uzeti te prijetnje?

Trebamo uzeti ozbiljno činjenicu da je Rusija prisutna u regiji. Nekada otvoreno, nekada skriveno. Veleposlanik Rusije u BiH govorio je vrlo otvoreno i prijetio. Sve dok ih podržavaju njihovi dobri prijatelji, poput Vučića ili Dodika, trebamo se bojati. Vučiću konačno treba reći: ako želite postati članica EU-a, morate izabrati stranu. U tome EU nije dovoljno snažan i ne vrši dovoljno snažan pritisak. Rusija tu igra igru i ima samo jedan cilj. A to je stvarati probleme unutar Europske unije. Ne žele da se zemlje regije pridruže ni EU-u ni NATO-u, zapravo, ne žele ni demokraciju. Zašto bi Rusima bilo u interesu da BiH funkcionira kao država? Nikada im to neće biti interes, nikada.

NACIONAL: Mislite li da su europske sankcije Rusiji doista učinkovite i da će zaustaviti agresiju?

Situacija u Rusiji nije još dovoljno teška da bi ljudi shvatili što im je Putin učinio. Putin jako dobro zna da NATO nije nikakva prijetnja Rusiji, jer cilj postojanja NATO-a je obrana, a ne napad. Putin nije želio da se demokracija razvija u Ukrajini, jer bi se onda proširila i na Rusiju. A on sigurno ne želi postati demokrat, iako ima navodno slobodne izbore u svojoj zemlji.

‘Ne mislim da Milanović radi za Putina, on je njemu predaleko. On radi za sebe i gleda isključivo vlastite interese, kako bi dobio glasove na drugoj strani. Smatram da je to velika sramota za njega’

NACIONAL: Viktor Orban je dobio što je želio i onemogućio embargo na rusku naftu. Kako je moguće da jedan čovjek na takav način razbija europsko jedinstvo?

Nije ga uspio razbiti, ali činjenica jest da radi probleme. Naime, mi nismo nikada vjerovali da će postojati države unutar EU-a koje se više neće držati temeljnih europskih načela, koja su morale ispuniti da bi postale članice. Da su te zemlje danas kandidatkinje, nikada ne bi ušle. Smatram da je najveći problem jednoglasno odlučivanje koje koči napredak. Morali bismo to promijeniti, a to možemo promijeniti ako promijenimo Europski ugovor, a to je inicijativa koju je prošlog tjedna pokrenuo Europski parlament. Kako to možemo učiniti jednoglasno, nije mi jasno. No za sada, jedini način na koji nešto možemo postići s vođama poput Orbana je preko novca. Na žalost. To nije europski princip i nisu europske vrijednosti, da se dođe do određenih dogovora preko novca. Ali je na kraju tako.

NACIONAL: Ni Poljska danas vjerojatno ne bi ušla u EU da je kandidatkinja.

U Poljskoj je situacija bila slična, no sada su iskazali volju da nešto promijene. Pokazali su i veliku solidarnost prema Ukrajini i ponijeli najveći teret, primajući preko 3 milijuna ukrajinskih izbjeglica. Zbog toga ih sada ih ne možemo kazniti, već osjećamo obvezu da im pomognemo. Nikako ne bih željela te dvije države, Poljsku i Mađarsku, staviti u istu kategoriju jer Orban je diktator, populist koji zloupotrebljava europski novac i k tome je proruski orijentiran. Ne mogu to razumjeti, poznavala sam ga kad je bio mladi političar i borio se protiv Sovjetskog Saveza. Zato ga je i Helmut Kohl doveo u EPP, vjerujući da je to političar novog doba koji ima perspektivu. Mislim da su se Orbanu u međuvremenu dogodili veliki novac i velika moć. A kada imate preveliku moć i preveliku većinu u parlamentu, to je uvijek opasno. Istu situaciju ima i Vučić. Bila sam jako dobra prijateljica s ubijenim srpskim premijerom Zoranom Đinđićem. Silno mi je žao zbog njegove tragične smrti, jer sam sigurna da bi on donio demokraciju Srbiji.

OZNAKE: doris pack

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.