DORH istražuje sumnjivu prodaju potraživanja od strane državne agencije DAB

Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB), čijom Upravom predsjeda ministar Zdravko Marić, na sumnjiv način i bez raspisivanja javnog natječaja prodala je preko 50 milijuna kuna vrijedna potraživanja tvrtki osnovanoj prije 5 mjeseci

Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB), zajedno s tvrtkom SPV za sanaciju, koju je sama osnovala i ima stopostotno vlasništvo, u proteklom je razdoblju na krajnje neuobičajen način i bez raspisivanja javnog natječaja prodala preko 50 milijuna kuna vrijedna potraživanja nekadašnje Jadranske banke prema Hotelima Vodice, i to nepoznatoj tvrtki osnovanoj prije tek pet mjeseci. Radi se zapravo o prodaji imovine u državnom vlasništvu, u ovom slučaju u obliku nenaplativih potraživanja, koju je država u stvarnosti platila kroz proces sanacije i prodaje ove šibenske banke prije nekoliko godina, a potez je posebno problematičan jer postoje pismeni dokazi da su za otkup tih potraživanja bile zainteresirane i druge tvrtke, kojima je poručeno da trebaju pričekati javnu objavu. To se nije dogodilo pa se postavlja legitimno pitanje jesu li DAB i SPV potencijalno oštetili državu time što su sklopili direktan ugovor s privatnom tvrtkom, odbacivši druge potencijalne ponuđače i njihove potencijalno unosnije ponude.

Dodatno, postoje ozbiljne indicije da su ova državna agencija i tvrtka i u nekim ranijim prodajama potraživanja Jadranske banke postupale u najmanju ruku neobično i premda je tom prilikom ipak objavljen poziv za prikupljanje ponuda, postoje indicije da se pogodovalo samo jednom ponuđaču i isključilo sve ostale. Stoga je podnesena kaznena prijava koju, kako je Nacionalu potvrđeno, USKOK obrađuje. Posebnu zabrinutost izaziva podatak da prilikom prodaje preko 50 milijuna kuna u prvom i preko 70 milijuna kuna u drugom slučaju po svemu sudeći uopće nisu provedene mjere propisane Zakonom o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma, što predstavlja ozbiljan propust zbog kojega su, kako je Nacional nedavno otkrio, nastupili potres i niz smjena u vrhu Zagrebačke banke. U slučaju SPV-a i prodaje potraživanja Jadranske banke ugovori su se sklapali s tek osnovanim tvrtkama s kapitalom od 20 tisuća kuna, ali i onima čiji su formalni osnivači skriveni u poreznim oazama poput otoka Isle of Man.

Prilikom prodaje imovine u državnom vlasništvu, nisu provedene mjere propisane Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, što je izazvalo niz smjena u vrhu Zagrebačke banke

Kako je Nacionalu neslužbeno poručeno iz izvora vrlo bliskih Vladi, o ovim transakcijama ona navodno nije bila obaviještena čak ni preko tročlane Uprave DAB-a kojom predsjeda ministar financija Zdravko Marić, a u njoj sjede još saborska zastupnica HDZ-a i predsjednica Odbora za proračun Grozdana Perić te nekadašnji predsjednik HSLS-a Darinko Kosor. Jadranska banka Šibenik je tijekom 2016. godine propala zbog utvrđenih gubitaka od 742 milijuna kuna i na njoj je kao prvoj u Hrvatskoj primijenjen sanacijski instrument bail-in, kojim su gubici podmireni prije svega na teret dioničara i postojećeg kapitala banke, a iskorišteni su i svi kapitalni instrumenti. No kako banka nije mogla poslovati s negativnim kapitalom, DAB je sanacijskim odlukama osigurao novi kapital, i to primjenom bail-ina (instrument unutarnje sanacije) te uplatama iz fonda osiguranja depozita i sanacijskog fonda, sve prema Zakonu o sanaciji te shemi za sanaciju koju je odobrila Europska komisija. Dakle: dioničari, vlasnici kapitalnih instrumenata, neosigurani vjerovnici, fond osiguranja depozita i sanacijski fond sudjelovali su u podmirivanju troškova sanacije, a DAB je za ovu prigodu osnovao tvrtku SPV koja je otkupila potraživanja Jadranske banke prema trećim stranama i koja je imala zadatak prodati ih putem javnih ponuda i tako minimizirati financijski trošak za porezne obveznike. Među tim potraživanjima nalazila su se i ona prema tvrtkama Novicom u stečaju (11,2 milijuna kuna), A&K Commerce (14,3 milijuna), Hoteli Imperijal Vodice (41 milijun kuna), Rivijera d.d. u stečaju (4,7 milijuna kuna), Hoteli Vodice (preko 50 milijuna kuna) i tako dalje.

Nacional je tijekom proteklog tjedna došao u posjed dokumentacije koja dokazuje da je tvrtka SPV prenijela potraživanja prema Hotelima Vodice na potpuno nepoznatu tvrtku Ktitor d.o.o., osnovanu koncem listopada prošle godine s temeljnim kapitalom od 20 tisuća kuna. Kao njen osnivač u poslovnim dokumentima spominje se stanoviti Željko Keleč, kojega se povezuje s još samo jednom tvrtkom, naziva Savatank d.o.o. – nju je osnovao godinu ranije, ali ne bilježi nikakav promet.

Također, Nacional je došao u posjed i pismene ponude tvrtke B2 kapital, lidera na hrvatskom tržištu otkupa i naplate potraživanja, koji je još u prvoj fazi procesa sanacije Jadranske banke poslao pismo namjere SPV-u za otkup ovih potraživanja, pa tako i potraživanja Hotela Vodice. Odgovoreno im je dopisom koji Nacional također posjeduje, a u kojemu decidirano stoji da će ova potraživanja biti predmet prodaje kroz javnu objavu u narednim poslovnim razdobljima, kao i sva potraživanja koja ima SPV. „Na to nas obvezuju načela transparentnosti pod kojima posluje SPV za sanaciju d.o.o.“, stoji na kraju navedenog dopisa. Međutim, u razdoblju između listopada prošle i ožujka ove godine navedena potraživanja od preko 50 milijuna kuna ipak su bez natječaja ili javne objave prodana spomenutom Ktitoru.

Nacional je kontaktirao glavnu i izvršnu direktoricu Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB) Mariju Hrebac, koja se na tom položaju nalazi još od doba nekadašnjeg SDP-ovog ministra financija Slavka Linića. Ona je tek kratko prokomentirala da se ništa sporno nije radilo i da je „javni natječaj konstantno oglašen na stranicama SPV-a“. Kako to naprosto nije slučaj, Nacional se upravo po njenoj uputi obratio samom SPV-u, čija direktorica Ana Marija Maksić odgovara pismenim putem sa začudnom prvom rečenicom u kojoj stoji da potraživanja koja je ova državna tvrtka otkupila od Jadranske banke u sanaciji „ni na koji način ne predstavljaju državnu imovinu“. Ugledni pravni stručnjak kojega je Nacional kontaktirao frapiran je ovakvim stavom.

„Radi se o potraživanju koje je u Zakonu o upravljanju državnom imovinom opisano kao državna imovina. Istina, u jednom drugom članku spominje se da se Zakon ne primjenjuje na državnu imovinu kojom prema posebnim propisima upravljaju druga tijela ili pravne osobe kojima je država član ili osnivač – no to se apsolutno ne odnosi na imovinu koju DAB stekne u sanaciji banaka. Dapače, izričito je naglašeno da državnu imovinu na koju se odnosi ovaj Zakon predstavlja i ona imovina koju DAB stekne u sanaciji banaka. Slijedom toga, potraživanja su apsolutno morala biti ustupljena putem javnog natječaja“, kazao je ovaj ugledni odvjetnik.

No što su još – izuzev stava da potraživanja skupo plaćena od strane države ne predstavljaju državnu imovinu – odgovorili Nacionalu? Uglavnom ništa konkretno: objašnjavaju svoju ulogu u cijelom procesu sanacije Jadranske banke i blisku suradnju s Europskom centralnom bankom, zadatak da naplate što veći mogući iznos otkupljenih potraživanja i tvrde da „razvijaju unaprijeđeni model unovčenja“. Dužnik, kažu, ne smije doći u lošiji položaj nego što je to bilo kod prvog vjerovnika, „a to se u svakom pojedinom slučaju dosad osiguralo“. No nije odgovoreno na ključno postavljeno pitanje: kako je zapravo potraživanje prema Hotelima Vodice ustupljeno tvrtki Ktitor i što se dogodilo s najavom da će zbog transparentnosti biti objavljen javni poziv. Stigla je tek uopćena rečenica kojom se izbjegava konkretan odgovor: „Na našim mrežnim stranicama već više od godinu dana kontinuirano objavljujemo pozive svim dužnicima i zainteresiranim stranama za reguliranje duga po navedenom portfelju, temeljem kojeg smo po tzv. ‘tailor made’ principu do danas unovčili oko 60 posto NPL-ova (potraživanja, op.a.), u sklopu čega i dugovanje za koje se vi zanimate.“ Drugim riječima, za državnu imovinu vrijednu preko 50 milijuna kuna u državnoj tvrtki SPV imali su tailor made, posebno krojen postupak, po kojemu je bilo logično da ona umjesto zainteresiranom najjačem igraču na tržištu dođe u ruke tek osnovane anonimne tvrtke bez prihoda i bilo kakvih referenci. Pogotovo stoga što je, kako je Nacionalu potvrđeno, i više drugih tvrtki i poduzetnika iskazalo usmeni interes za otkupom ovih potraživanja pa se može pretpostaviti da bi postignuta cijena – a time i prihod države – na natječaju bila znatno viša.

‘Riječ je o prividnom pozivu za prikupljanje ponuda, zapravo namijenjenom već odabranom ponuditelju, s kojim je unaprijed dogovoren otkup uz naknadu’, stoji u kaznenoj prijavi protiv DAB-a

Na navodne velike nepravilnosti upućuje i kaznena prijava, o čijem sadržaju je Nacional upoznat, protiv direktorice DAB-a Marije Hrebac i donedavne direktorice SPV-a Diane Tureček Kalafatić – u ovoj tvrtki, naime, čelne osobe mijenjaju se nevjerojatno često. U prijavi tvrtka Feniks Radnička iznosi niz sumnji u pogodovanje, zloupotrebu položaja i ovlasti te nanošenje štete proračunu Republike Hrvatske upravo u procesu prodaje potraživanja Jadranske banke, i to tako što je postupak bio „zatvoren, netransparentan, diskriminirajući i pristran“ i što se u njemu pogodovalo jednom ponuditelju – i to tvrtki Mobilia d.o.o., čiji je osnivač skriven u poreznoj oazi na otoku Isle of Man. Navedeno je i da je usprkos upozorenjima propušteno učiniti radnje propisane Zakonom o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma, odnosno nisu utvrđeni stvarni vlasnik tvrtke i porijeklo kapitala niti je o tome obaviješten Ured za sprječavanje pranja novca. Potraživanja koja su ustupljena na ovaj način nominalno su vrijedna preko 70 milijuna kuna i odnose se na spomenute Hotel Imperijal Vodice i druge tvrtke.

U kaznenoj prijavi otkrivaju se neobični detalji: javni poziv imao je rok od samo 15 dana, što je potencijalnim kupcima prekratko za upoznati se s iznimno brojnim detaljima, objavljen je samo na hrvatskom jeziku, a predviđao je i jamčevinu za uvid u dokumentaciju u iznosu od čak milijun eura kako bi ponuditelji eventualno doznali informacije koje su od samog početka zapravo trebale biti javnog karaktera. Nije precizirano hoće li se spomenuti milijun eura vratiti i u slučaju da nakon spoznaje konkretnih informacija potencijalni ponuditelj odustane od slanja ponude, a posebno problematičan dio odnosi se na založna prava na nekretninama, sudske sporove, instrumente osiguranja i slično – drugim riječima, na ovakvu vrstu javnog poziva odazvati se mogao samo netko tko je na njegovu objavu unaprijed bio pripremljen. Nerealni iznos jamčevine od čak milijun eura po prijavi služio je kao osigurač koji bi potencijalne kupce dodatno odvraćao od slanja ponude. Također, u prijašnjim i kasnijim javno objavljenim pozivima SPV-a uopće nije tražena uplata jamčevine za uvid u dokumentaciju, izričito su navedeni svi instrumenti osiguranja tražbina koje se prodaju, postojala je poveznica na izvatke iz zemljišnih knjiga, evidentirane su zabilježbe sporova i slično. „Interes za davanje ponude mogle su imati samo osobe koje od prije imaju informacije na temelju kojih su mogle donijeti odluku o ekonomskoj isplativosti. Riječ je o prividnom pozivu za prikupljanje ponuda, zapravo namijenjenom već odabranom ponuditelju, s kojim je unaprijed dogovoren otkup uz naknadu“, stoji između ostalog u ovoj kaznenoj prijavi.

Nacionalu je potvrđeno da USKOK detaljno ispituje sve navode, a o cijelom slučaju Vlada će se, rečeno nam je, najvjerojatnije naknadno očitovati.

Komentiraj