GLASNO!: DORA kao tradicionalna noćna mora

Hrvatska radiotelevizija raspisala je ovih dana natječaj za pjesme koje ćemo slušati na Dori 2020. godine. HRT će zbog natječaja oformiti stručni ocjenjivački sud sastavljen od predstavnika HGU-a, HDS-a i HRT-a, koji će izabrati 16 pjesama i četiri rezervne pjesme, vođeni isključivim kriterijem “umjetničke vrijednosti s naglaskom na kvalitetu glazbe i stihova te cjelokupnog djela”. Pobjednička pjesma Dore 2020. bit će odabrana kombinacijom televotinga i žirija, a način i sastav žirija te način glasovanja publike bit će reguliran posebnim pravilnikom do 31. siječnja 2020.godine.

Koja korist od svega toga? Prošle godine je Hrvatsku predstavljao na isti način izabran Roko Blažević sa pjesmom „The Dream“, te završio na neslavnom 34. mjestu. Njegova anđeoska krila i očajan spot bolje da ne spominjemo. Godinu prije njega Hrvatsku je predstavljala prekrasna Franka Batelić sa pjesmom „Crazy“ Branimira Mihaljevića i Denisa Mevlje koji su glazbu za pjesmu pronašli na postojećim glazbenim platformama na internetu, te su je bez srama potpisali kao svoju. Kao uostalom i rumunjski glazbenik Guez koji ih je potom optužio za plagijat.

Ukratko, kombinacija stručnog ocjenjivačkog suda i ukus hrvatske publike dobitna su kombinacija za hrvatsko globalno blamiranje. Nakon što se od 2010. godine pa sve do 2013. godine nitko od hrvatskih predstavnika nije plasirao u finale Eurosonga, Hrvatska se povukla na dvije godine sa natjecanja za pjesmu Eurovizije. Čovjek bi pomislio da su shvatili gdje griješe i povukli se. Ali ne. 2016. Hrvatska se trijumfalno vraća na Eurosong sa pobjednicom tv showa The Voice Ninom Kraljić, te godinu dana kasnije i sa Jacquesom Houdekom ali bez zapaženog uspjeha. Potom je uslijedila Franka, pa potom Roko ali svejedno nitko ništa nije naučio.

  1. godine je pobjedu odnijela pjesma „Believe“ u izvedbi ruskog pjevača Dime Bilana koju je za njega napisao američki producent Timbaland koji je do tada već bio poznat kao autor pjesama zvijezda kao što su Madonna, Justin Timberlake, Rihanna, 50 Cent, Akon,Nelly Furtado itd. Da se Hrvatima ne bi omaknuo takav neki potez pobrinuli su se donositelji pravilnika spomenutog natječaja. Naime u tekstu natječaja piše da pravo javljanja na natječaj imaju autori, izvođači, proizvođači fonograma i druge osobe koje imaju uređena autorska, izvođačka i fonogramska prava za prijavljenu pjesmu, te da izvođači moraju biti državljani Republike Hrvatske, te su obvezni podnijeti dokaz o državljanstvu. Drugim riječima Timbaland ne bi prošao kod HGU-a, HDS-a i HRT-a.

Što je zapravo Eurosong i čemu on služi? Nema sumnje da je u pitanju najveće međunarodno glazbeno natjecanje sa enormno velikim interesom javnosti i još većom televizijskom gledanošću. Gotovo 200 milijuna tv gledatelja. Pri tom Eurosong odavno nema ispravno ime jer na tom europskom glazbenom natjecanju već odavno sudjeluju izvođači iz Izraela, Australije, Azerbejdžana i raznih drugih država koje ne spadaju pod Europu ali se očito znaju ugurati gdje, kada i kako treba. Stoga ne bi trebalo čuditi ako se slijedeće godine obitelji Eurosonga pridruži na primjer Ujedinjeni Arapski Emirati, Indonezija, Nepal, Novi zeland, Južna Koreja, Peru, Brazil, Togo, Sudan i Mali. We are the world! Uglavnom, svaka zemlja šalje pjesmu koja će je dostojno predstavljati. Hoće li to dostojanstvo biti prezentirano kroz teški metal poput finske heavy metal grupe Lordi, kroz transvestita poput Dane International ili pak kroz emotivni fado Salvadora Sobrala koji je donio pobjedu Portugalu, nije važno. Važno je biti primijećen i zapamćen.

Poanta Eurosonga je da svaka država pokaže koliko prati globalne glazbene trendove, koliko pazi na svoj imidž i koliko je spremna, kreativna i hrabra sama diktirati trendove. Jednako je važna i geopolitička situacija u trenutku održavanja Eurosonga, te uloga na europskoj sceni. Odavno sama pjesma nije u središtu pažnje. Možda je bila negdje do pobjede ABBE 1974. godine i njihovog hita „Waterloo“. Za provjeru ove tvrdnje izgovorite barem tri pobjedničke pjesme posljednjih 30 godina.

Vratimo se sada nazad u Hrvatsku. Kao što su najavili HRT će zbog natječaja oformiti stručni ocjenjivački sud sastavljen od predstavnika HGU-a, HDS-a i HRT-a. Tko među svima njima prati globalne glazbene trendove i spreman je možda napraviti neki hrabar glazbeno scenski iskorak? Navedite takav neki primjer sa domaće glazbene scene. Ti će ljudi odabrati 16 pjesama za DORU, a pobjedničku će odabrati televizijski gledatelji i stručni žiri. Govorimo o tv gledateljima koji u pravilu ne prate globalnu glazbenu scenu i trendove u pop kulturi jer im radio stanice već 30 godina emitiraju jedne te iste izvođače koji izvode pjesme više-manje istih autora. I onda će se svi čuditi jer naš natjecatelj(ica), naša dika i slava nije ušla ni u finale. Zašto, pobogu nitko od svih tih ljudi koji odlučuju o hrvatskom predstavniku/predstavnici na Eurosongu nije naučio ništa iz svih učestalih propusta i grešaka do sada. 1989. godine tadašnju je Jugoslaviju predstavljala grupa Riva sa izuzetno simpatičnom pop pjesmicom „Rock Me“ kakve su bile u trendu tih godina. Pjesma je pobijedila, a sve ostalo je povijest.

Trendovi u glazbi i pop glazba se mijenja iz godine u godinu, no to hrvatska publika ne zna. Ne znaju ili ne mare niti takozvani stručnjaci o kojima ovisi tko će nas predstavljati na Eurosongu. Na Eurosongu doista nije potrebno isticati hrvatstvo niti lokalni folklor. Na Eurosong ne treba slati pjesmu koju će odabrati tv gledatelji i predstavnici HGU-a, HDS-a i HRT-a. Za pjesmu idealnu za Eurosong treba angažirati skladatelje popularne glazbe koji su ostvarili uspjeh izvan granica Hrvatske. Čiji skladateljski rad je prepoznat u svijetu bez obzira na glazbeni žanr kojim se bave. Zašto ne tim takvih skladatelja koji znaju što se danas nosi. Hrvatska ih svakako ima iako su uglavnom u Hrvatskoj slabo poznati. Zašto ne naše skladatelje i producente koji žive i rade u Irskoj, SAD-u, Australiji, Novom Zelandu, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Rusiji? Zašto uvijek jedni te isti koji kao znaju kakvom pjesmom osvojiti hrvatsku publiku kao najveći domet u svojoj karijeri? Zašto se svake godine ponavlja jedna te ista priča koja tako često izaziva susramlje kod sve većeg broja televizijskih gledatelja? Još nije kasno da ovoga puta angažiramo profesionalce u svom poslu, a nije bome kasno ni da  odustanemo od Eurosonga.

 

 

 

 

Komentiraj