Hrvoje Markulj, bivši glavni tajnik Porina i jedan od osnivača Hrvatske glazbene unije, ističe zašto je važno darivati krv, posebno u uvjetima pandemije
Hrvatski zdravstveni sustav nalazi se u vrlo teškoj situaciji. Sve veći broj oboljelih od covida-19 predstavlja poseban izazov za hrvatske liječnike koji su na kraju snaga. Iako je koronavirus glavni izazov hrvatskom zdravstvu, druge zdravstvene djelatnosti moraju i dalje funkcionirati jer pojava virusa ne znači da su nestale ostale bolesti. Jedan od načina kako građani mogu doprinijeti normalnom funkcioniranju sistema jest da se drže mjera zaštite, ali i preko doniranja krvi.
Bivši glavni tajnik Porina, ravnatelj Chansonfesta i jedan od osnivača Hrvatske diskografske udruge Hrvoje Markulj kaže da je prvi put donirao krv dok je još bio srednjoškolac.
“Bio sam u trećem razredu gimnazije. Kada sam napunio 18 godina pozvali su nas učenike da, ako želimo, doniramo krv. Bili smo klinci, ali bili smo jako ponosni što možemo nešto dobro napraviti. U četvrtom razredu sam ponovno donirao i tu sam razvio naviku da redovito darujem krv. Nakon toga darivao sam krv u vojsci i za to bih dobio slobodan dan. To je bila čista matematika da se čovjek izvuče iz obaveza. Kada sam se vratio iz vojske, učinilo mi se da je dobro darivati krv. Meni ne škodi, a čini nekome dobro”, rekao je Markulj za Zagreb News.
Nakon što je postao redoviti darivatelj krvi u Zavodu za transfuzijsku medicinu koji se tada nalazio u Adžijinoj ulici, Markulja su počeli i zvati iz Zavoda jer je njegova krv bila posebno korisna.
“Nečega sam u krvi imao dosta, mislim trombocita, i stoga je moja krv služila za pomoć onima koji su bili na kemoterapiji. Od lijekova im je padao imunitet i nedostajali su im trombociti. S vremenom su me zvali sve češće i češće. Postao sam toliko redovit da su me doktori znali po imenu i prezimenu te su me htjeli staviti i na separator, uređaj koji iz krvi vadi dio koji mu treba dok ostatak vraća u tijelo. Vađenje krvi pomoću separatora se može obaviti jednom mjesečno, ali ako je u pitanju hitna operacija može se i češće. Imam i sreću da mi je krvna grupa nula, što znači da je svima mogu dati. Sveukupno sam dosad dao krv 217 puta”, ponosan je Markulj.
Markulj kaže da ga je bivša ministrica zdravstva Ana Stavljenić Rukavina odlikovala za 100. davanje krvi, dok ga je za 200. davanje gradonačelnik Milan Bandić nagradio sa Šestinskim kišobranom.
“Nas koji smo donirali primio je i bivši predsjednik Ivo Josipović na kavicu koji se šokirao što me vidi jer smo inače prijatelji, a nije znao zbog čega sam tamo. U svakom slučaju, mislim da treba davati krv. Prilikom darivanja krvi učinite kontrolu vlastitog stanja jer krv moraju prije doniranja testirati i zapravo nikad ne znate kad se vama može dogoditi da vam zatreba krv. Ako imate krv, treba je dati i pomoći ljudima. Pogotovo kad je to krv za onkološke bolesnike i djecu zbog kojih vam se srce stisne.”
Sam proces darivanja krvi je, tvrdi Markulj, bezbolan. Kaže da su svi tehničari i sestre iznimno pažljivi i obzirni prema darivateljima.
“Oni su takvi eksperti da ja nikad nisam osjetio nikakvu bol prilikom darivanja, iako je igla malo deblja zbog potrebne protočnosti krvi. Sva ona oprema koja se primjenjuje na davatelju krvi je za jednokratnu upotrebu. Tu nema mogućnosti da dobijete opremu koja je na bilo koji način kontaminirana. Nakon što se uzme krv, oprema ide u sanitetski otpad. Najvažnije je da čovjek bude orijentiran pozitivno prema tome i da bude iskren o svojem zdravstvenom stanju kako ne bi ugrozio primatelja. I naravno, da izdrži taj ubod koji je stvarno sitnica, pogotovo ako znate da time spašavate život.”
Markulj misli da je tijekom pandemije vrlo važno darivati krv i da se zbog koronavirusa potencijal davatelja krvi drastično smanjio.
“Mislim da je i dalje važno darivati krv što se može obaviti u Petrovoj 3, u Zavodu za transfuziju. Svi oni koji mogu dati krv i koji su zdravi trebali bi se okuražiti i darovati krv jer zdravstvo je sada sigurno u jednoj težoj situaciji. Nekad zaboravljamo koliko se ti medicinski radnici napate za zdravlje drugih ljudi. Tu se mora pokazati ljudska solidarnost. Treba pokazati ono po čemu smo mi poznati, a to je da volimo druge i da volimo ovo društvo.”
Markulj se osvrnuo i na stanje u glazbenoj industriji, za koje misli da se nije popravilo.
“Ja bih čak rekao da se stanje pokvarilo. Prvi lockdown je bio neka vrsta šoka. Bio je upozorenje da se neki segmenti našeg društva teže nose s tim zbog prirode svog posla. Vi možete napraviti predstavu i izvoditi je putem streaminga. Međutim, to nije prava predstava i to nije pravi koncert. Interakcija između vokalnog solista i orkestra je bitna. A već tu dolazimo do opasnosti nekakvog prebliskog kontakta. Na ljeto smo odahnuli i ja sam uistinu pomislio tijekom ljeta da je stvar iza nas. Nažalost, mi smo danas na ozbiljnom broju smrtnosti i zaraženosti. Zbog toga su izvedbene umjetnosti ugrožene. Uz njih ide cijela ekipa, od muzičara i tehničara do organizatora i scenskih radnika. Veliki broj ljudi živi od toga. Vidim da država prepoznaje taj problem i vidim da je u nekoliko navrata dala sredstva za muzičare. Organizacije za kolektivnu zaštitu muzičara, poput Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatske diskografske udruge i Hrvatske udruge za zaštitu izvođačkih prava našli su sredstva s kojima mogu pomoći muzičarima da prežive”, zaključio je Markulj.
Komentari