DOMAGOJ LAŽETA: ‘Novim brodom moći ćemo šest puta brže stići do zaštićenih područja’

Ravnatelj Javne ustanove More i krš, koja djeluje pod ingerencijom splitsko-dalmatinskog župana Blaženka Bobana, za Navigare govori o misijama zaštite i istraživanja prirode koje će njihovi istraživači i čuvari sada efikasnije obavljati novim brodom nabavljenim radi upravljanja ekološkom mrežom Natura 2000

Pakleni otoci, Modra i Medvidina špilja, otok Šćedro i Pustinja Blaca samo su neki od jedinstvenih pomorskih lokaliteta, zaštićenih prirodnih područja i područja ekološke mreže Natura 2000 koje nadzire splitska Javna ustanova More i krš. Kako bi do tih i drugih zaštićenih područja čuvari prirode, ali i prirodoslovni istraživači mogli doći u što kraćem roku te obilaziti zahtjevne lokacije, Javna ustanova More i krš sredstvima Europske unije nabavila je brod Sveti Jeronim, koji je svečano predstavljen prošlog tjedna.

Ravnatelj Javne ustanove Domagoj Lažeta u intervjuu za Navigare istaknuo je da je nabava vrijednog broda zapravo vrhunac njihova sudjelovanja u projektu Razvoj kapaciteta za upravljanje ekološkom mrežom Natura 2000. Projekt vrijedan 186 milijuna kuna vodilo je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, a 160 milijuna kuna financirano je sredstvima Europske unije. Kroz taj projekt Javna ustanova More i krš ishodila je tehničku pomoć za izradu planova upravljanja i dobila brod, ali i dva terenska vozila ukupne vrijednosti 500 tisuća kuna.

Splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban prilikom predstavljanja broda istaknuo je njegovu višestruku korist: „Dobili smo najbrži i najbolji brod. U konačnici, treba imati na umu kako je naše maritimno područje daleko najveće. Gotovo jedna trećina obale pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji. Brod je iznimne maritimne sposobnosti i koristit će nam za nadzor i obilazak zaštitnih područja priobalja i jadranskih otoka te za izradu studija sidrišta, sve u funkciji zaštite pomorskog dobra i resursa priobalnih i otočnih područja.“

Ravnatelj Javne ustanove More i krš Domagoj Lažeta za Navigare je ispričao kakvi će sve biti benefiti zbog nabavke broda, u kojim sve velikim istraživačkim projektima njihovi istraživači sudjeluju i s kakvim se sve izazovima u nadzoru prirode njihovi čuvari susreću.

NAVIGARE: Kakve performanse ima vaš novi brod Sveti Jeronim i za što će vam sve služiti te koliko je brži od broda na kojem ste do sada radili?

Riječ je o brodu Rab Patrol Pičuljan 830, što znači da mu je duljina trupa osam metara i 30 centimetara. On ima pogonske motore snage 322 kW i na mirnom moru postiže maksimalnu brzinu od čak 30 čvorova. A do sada smo imali brod koji je išao brzinom od pet čvorova na sat, što znači da smo sada šest puta brži. Posadu čine dva člana, a brod može ukrcati do 12 osoba, to jest dva člana posade i deset putnika.

NAVIGARE: Kakav je brod vaša ustanova imala do sada i kakvi su bili kapaciteti tog broda?

Zadnjih pet godina imali smo brod koji nije bio u potpunosti prikladan potrebama naše javne ustanove. To je zapravo bila jahta na motorni pogon koja je mogla ploviti brzinom od pet čvorova. Brod je bio solidan, ali za neka istraživanja smo naprosto gubili dane i dane u prijevozu, posebno do pučinskih otoka. To je brod koji je bio u vlasništvu Nacionalnog parka Krka, oni su nam prvih nekoliko godina taj brod dali u najam, a onda su nam ga negdje 2018. darovali. To je bio Oceanis 411 i nakon što je krenuo ovaj projekt Razvoj okvira za upravljanje ekološkom mrežom Natura 2000, mi smo bili jedan od partnera odnosno korisnika tog projekta, a nositelj projekta je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja. Upravo kroz taj projekt ostvarili smo pravo na dva terenska vozila i na ovu novu brodicu. Sukladno saznanjima da ćemo dobiti novi brod, Oceanis 411 smo prodali i to u pravo vrijeme, krajem prošle godine kada su vrijednosti tih rabljenih brodova bile prilično veće od uobičajenih pa smo za brod dobili vrijednost od oko 60 tisuća eura. Nacionalnom parku Krka je bio više trošak koji su držali na mrtvom vezu godinama. Mi smo uložili određena sredstva i na kraju nam se, kad smo prodali taj brod, praktički sve to vratilo.

Splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban i ravnatelj Javne ustanove More i krš Domagoj Lažeta predstavili su novi brod Sveti Jeronim. FOTO: Miroslav Lelas/PIXSELL

NAVIGARE: Je li vaša ustanova morala sudjelovati u financijskoj konstrukciji kupnje novog broda?

Ne, mi smo ga u potpunosti dobili besplatno. To je projekt Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja vrijednosti 186 milijuna kuna, od čega se 158 milijuna kuna sufinancira sredstvima iz EU fondova, a Ministarstvo je participiralo s 15 posto troškova. Taj brod i automobile naša je javna ustanova dobila potpuno besplatno.

NAVIGARE: Kakvu opremu imate na novom brodu?

Riječ je standardnoj opremi koja uključuje i navigacijsku opremu, HD digitalni radar, GPS prijemnik, a ima i kamere, sonare i sličnu opremu uz pomoć koje možemo pratiti morsko dno, a generalno smo mi kroz druge europske projekte nabavili određenu opremu, kao recimo podvodne dronove i slično, pa smo već sad maksimalno opremljeni za sva naša istraživanja. Uglavnom, ima svu potrebnu komunikacijsku opremu, pomorske karte i slično.

NAVIGARE: Koji će biti benefiti od broda i za što će se sve koristiti?

Brod prvenstveno služi za prirodoslovna istraživanja i za nadzor zaštićenih područja i područja Natura 2000 ekološke mreže. Dakle, brod je što se tiče nadzora radno sredstvo kojim mi brzo možemo doći do izoliranih pučinskih otoka koji su zaštićeni i samim time možemo kontrolirati dopuštena i nedopuštena ponašanja, određene devastacije i slično. Pritom mislim na Modru i Medvidinu špilju, Paklene otoke, Šćedro ili Jabuku, što nam do sada nije bilo dostupno. To je što se tiče samog nadzora. A mi planiramo brod više koristiti za prirodoslovna istraživanja jer imamo određen broj višegodišnjih projekata. Mogu tu spomenuti istraživanje populacije Eleonorinog sokola, projekt koji je našu javnu ustanovu stavio na znanstvenu kartu Mediterana i Europe jer više od 15 godina aktivno sudjelujemo u projektu istraživanja, prvenstveno gniježđenja i migracija Eleonorinog sokola. Sad smo nabavili i dodatnu opremu, a prvi zadatak će nam biti odlazak na Pučinske otoke, na Svetog Andriju, i postavljanje te opreme kojom će se moći pratiti njihova biologija gniježđenja i sustav ishrane mladih ptica, a osim toga moći će se utvrđivati i sama količina populacije Eleonorinog sokola, eventualna odstupanja i slično, uzimanje uzoraka koji se prikupljaju na razini cijelog Mediterana kako bi se mogle pratiti genetičke analize i ostala istraživanja sokola. Osim Eleonorinog sokola, proteklih godina aktivno sudjelujemo u istraživanju i monitoringu polja posidonije. Smatramo da nam je tu posidonija temelj ekosustava i da se aktivna zaštita podmorja prvenstveno treba bazirati na čuvanju i monitoringu posidonije. Tu smo krenuli s pilot-projektom na Paklenim otocima, ali planiramo to sukladno našim mogućnostima proširiti i na druga područja i na druge morske cvjetnice.

NAVIGARE: Vaša ustanova sudjeluje i u projektu zaštite periske?

Da, sudjelovali smo s jednim međunarodnim Interreg projektom i s projektom Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, točnije Zavoda za zaštitu okoliša i prirode. Nažalost, to je prvenstveno projekt utvrđivanja mortaliteta periske jer je ogroman problem zadnjih nekoliko godina s pomorom periske na Mediteranu. Ali mi od tih 0,001 živih periski uspijemo pojedine locirati. Prije dva mjeseca smo locirali jedinu trenutno živu perisku na teritoriju naše županije, u Omišu kraj glavne plaže, te smo tamo postavili kaveze. Osim tih pronalazaka živih periski, stavljaju  se i kolektori na koje se skupljaju ličinke periske, a one koje su se dovoljno razvile i preživjele transportiraju se u Akvarij Pula, koji je jedini opremljen za skrb o periski u tom stadiju.

‘Kroz druge europske projekte nabavili smo podvodne dronove i drugu opremu pa smo već sad maksimalno opremljeni za sva istraživanja’

NAVIGARE: Osim prirodoslovnih istraživanja, fokusirali ste se i na proglašavanje novih zaštićenih morskih područja. Zašto je to nužno i koja područja planirate zaštititi?

Sukladno strategiji Europske unije za bioraznolikost, do 2030. mi bismo trebali zaštititi barem 10 posto morske površine pod relativno strogom zaštitom, a na teritoriju naše županije toga nažalost još uvijek nema pa smo mi pronašli određena područja gdje u dogovoru s Ministarstvom gospodarstva i održivog razvoja aktivno sudjelujemo u izradama stručnih podloga koje su preduvjet za zaštitu novih morskih područja. Tu smo već krenuli  i daleko odmakli s Paklenim otocima i s Rtom Stupišće na otoku Visu,  a još planiramo istraživati i Vruju, zatim akvatorij oko otoka Jabuke i akvatorij oko otoka Šćeta (Šćedra? –GP).

 NAVIGARE: Kakva je vaša suradnja sa županom Blaženkom Bobanom?

Suradnja sa županom Bobanom je izvrsna. Župan nas aktivno prati i kontinuirano podupire u redovnim aktivnostima, a osobito smo zahvalni na podršci u provođenju najbitnijih infrastrukturnih projekata koji su sufinancirani sredstvima Europske unije. Uz pomoć našeg osnivača, Splitsko-dalmatinske županije, uspješno privodimo kraju projekte poput Posjetiteljskog Centra Modra špilja – Biševo i Jadro – izvor života, te se pripremamo na preuzimanje Posjetiteljskog centra u Dugopolju izgrađenog u sklopu projekta Skriveni habitati, koji je također sufinanciram sredstvima Europske unije i čiji nositelj je Splitsko-dalmatinska županija.

 NAVIGARE: Župan Blaženko Boban spomenuo je i vašu ulogu u izradi studija sidrišta. O kakvim je sidrištima riječ?

Mi smo već izradili određen broj lokaliteta na kojima se predlaže ekološki način sidrenja, što podrazumijeva sidrenje sa sidrenim vijkom, a ne s onim betonskim blokovima koji su se pokazali negativni za polja posidonije. Dakle, ta studija sidrišta će biti podloga za prostorni plan Splitsko-dalmatinske županije kojim će se odrediti točna mjesta na kojima će se moći sidriti i na koji dopušteni način će se to moći.

NAVIGARE: Kako se nautičari ponašaju prema zaštićenim područjima i nailazite li na puno slučajeva narušavanja prirodnog okoliša?

Generalno govoreći, svaki masovni pritisak je negativni pritisak. To smo najviše percipirali kako se taj negativni pritisak odražava na teritoriju oko Paklenih otoka, zato smo i krenuli prvo s izradom tih stručnih studija na Paklenim otocima. Jer u ovome trenutku je nama kao značajni krajobraz zaštićeno samo kopno, što je raritet i nije osobito logično, radi toga želimo proširiti zaštitu i na akvatorij Paklenih otoka kako bi naša čuvarska služba imala adekvatne alate za prekršajna kažnjavanja, podnošenje kaznenih prijava i slično.

NAVIGARE: Vaši čuvari, dakle, mogu izdavati prekršajne kazne?

Možemo na zaštićenim područjima. Nažalost, na područjima Natura 2000 ekološke mreže ne možemo. Naši čuvari prirode imaju zakonsku mogućnost pokretanja prekršajnog postupka, izdavanja kazni na licu mjesta, upravnog postupka, podnošenja kaznene prijave i sličnog. Na našim zaštićenim područjima, a to su prvenstveno kopnena područja poput kanjona rijeke Cetine, Modrog i Crvenog jezera, učestalo smo koristili te alate, a posebno su kaznene prijave za bespravnu gradnju, što smatramo najtežim kaznenim djelom koje se može napraviti na zaštićenim prirodnim vrijednostima, kad se gradi bez dozvole. U tom dijelu imamo određene uspjehe, ali na ovim područjima koja nisu posebno zaštićena, svaku tu devastaciju prisiljeni smo prosljeđivati nadležnim inspekcijama ili policiji. Ne možemo sami djelovati. Zato je i cilj povećanje površine zaštićenih područja jer će naša čuvarska služba moći koristiti zakonske alate.

Brod Rab Patrol Pičuljan 830 ima pogonske motore snage 322 kW i na mirnom moru postiže maksimalnu brzinu od čak 30 čvorova, dok je stari brod JU-a More i krš plovio brzinom 5 čvorova na sat. FOTO: Miroslav Lelas/PIXSELL

NAVIGARE: Koliko imate čuvara?

Za teritorij cijele Splitsko-dalmatinske županije, koja ima 40 zaštićenih područja, imamo šest čuvara prirode. S tim da u budućnosti planiramo, kad ovi procesi zaštite Paklenih otoka i Stupišća dođu blizu realizacije, možda otvoriti i ispostavu s čuvarom prirode koji će moći pokrivati i ta morska područja. Kopno nam je relativno dobro ustrojeno, više godina radimo, posebno dobro surađujemo s policijom i s Državnim odvjetništvom pa nam to relativno dobro funkcionira. Najgore nam je na područjima koja nisu zaštićena, a građani nam prijavljuju incidente pa smo ih prisiljeni prebacivati na neke druge službe.

NAVIGARE: Koji su najčešći prekršaji na koje nailazite i kolike su kazne?

Najčešći prekršaj koji smo sankcionirali je odlaganje otpada, paljenje vatre i slično, ali ono što je najjači alat, to su kaznene prijave i kazneni postupci. Recimo, nezakonita gradnja je kazneno djelo sa zapriječenom kaznom od šest mjeseci do pet godina zatvora.

NAVIGARE: Kako nekom padne na pamet graditi u zaštićenom području? I grade li takvi prekršitelji na svojim zemljištima ili na javnom dobru?

Uglavnom na svom zemljištu. Ljudi su možda navikli tako postupati, da ako je nešto njihovo zemljište mogu raditi što god žele na tom zemljištu jednostavno se ne bojeći sankcija.

NAVIGARE: Mislite li da su građani dovoljno upoznati s vašim ovlastima i načinom rada javnih ustanova za zaštitu prirode kakve djeluju pri svakoj županiji?

Još uvijek je taj sustav zaštite prirode prilično nepoznat u Hrvatskoj i trebamo malo više javno djelovati da osvijestimo i educiramo građane. Sada sve županije imaju svoje javne ustanove. Sustav zaštite prirode je organiziran tako da su nacionalni parkovi i parkovi prirode zaštićena područja državne razine i oni imaju vlastite javne ustanove. Dakle, primjerice Park prirode Biokovo ima svoju javnu ustanovu koja upravlja njime, a ostala zaštićena područja od kategorija posebnih strogih rezervata, značajnih krajobraza i spomenika prirode imaju javne ustanove županijske razine. Nama je osnivač Splitsko-dalmatinska županija. Još postoji treći, relativno rijedak primjer, da pojedini gradovi i općine uz suglasnost županije mogu na svom teritoriju osnovati vlastitu javnu ustanovu. Mislim da ima samo pet takvih u cijeloj Hrvatskoj, a recimo Park-šuma Marjan je najpoznatiji primjer.

NAVIGARE: Kako osvijestiti građane da ne smiju bacati otpad u prirodu, a posebno ne u zaštićena područja? I koliko tu pomažu kazne?

Oko 90 posto toga se može riješiti edukacijom i upozoravanjima, ali uvijek ostaje i dio koji ne možete na taj način riješiti.

NAVIGARE: Ima li među neodgovornim nautičarima više stranih ili domaćih? Tko su najneodgovorniji?

Svi budu neodgovorni, međutim stranci puno češće, gotovo uvijek, poslušaju upozorenja. Velika većina naših isto posluša upozorenja, ali kada dođemo u domenu sankcioniranja, u pravilu to budu domaći posjetitelji.

‘Želimo proširiti zaštitu i na akvatorij Paklinskih otoka kako bi naša čuvarska služba imala adekvatne alate za prekršajna kažnjavanja, podnošenje kaznenih prijava i slično’, ističe Lažeta. FOTO: Visit Hvar

NAVIGARE: A kad je u pitanju nedozvoljen izlov i slično, jeste li tu nekog možda ulovili?

Tu je riječ najčešće o izlovu prstaca i sličnom. Često se to radi izvan zaštićenih područja, ali svejedno spada u prekršaje i kazneno djelo i tu imamo dosta dobru suradnju s Inspekcijom zaštite prirode koja je nadležna za to. Znam da je bilo nekoliko slučajeva kad je i policija inicirala prekršajne postupke i kad su kolege iz Inspekcije zaštite prirode inicirali prekršajne postupke i bilo je tu pravomoćno izrečenih kazni. Ne znam iznose, ali postoji u praksi više primjera da je sustav sankcionirao uništavanje zaštićenih prirodnih vrijednosti.

NAVIGARE: Mislite li da bi policija ipak trebala više nadzirati obalu jer vi s jednim brodom ne možete biti istovremeno na više lokacija?

Nažalost, nama adekvatna zaštita podmorja stvara problem šteka, a jedan od bitnijih razloga je što nemamo zaštićena morska područja gdje bismo mogli provoditi svoje ovlasti, ali imamo dosta dobru suradnju s policijom. Posebno bih zahvalio policijskoj postaji u Omišu koja nam pokriva naše najveće područje, kanjon rijeke Cetine, i s kojima smo zaista ostvarili dosta dobru suradnju i primjetno je uvođenje reda u zadnjem vremenskom razdoblju, te postaju pomorske policije.

NAVIGARE: Drugim riječima, bez obzira na to što na moru nemate ovlasti, kad nešto uočite, možete sami pozvati policiju?

Tako je, jer često dobivamo dojave o nekom kršenju zakona i onda na bioportalu provjeravamo je li to zaštićeno područje ili nije. Ako je zaštićeno područje, ako možemo, samostalno provodimo određene radnje; a ukoliko nije, proslijedimo najčešće Državnom inspektoratu ili policiji. Naše ovlasti isto nisu inspekcijske. Mi možemo sankcionirati osobu ukoliko na licu mjesta vidimo da netko čini prekršaj, a ako je netko dojavio, a mi nismo na licu mjesta nikoga vidjeli, pozivamo policiju i Državni inspektorat pa to završava na Prekršajnom sudu.  S policijom imamo dobru suradnju, ne gnjavimo ih oko svega, ali negdje gdje mislimo da bi nam prisutnost policijskih službenika ojačala autoritet naših čuvara prirode, zovemo ih za pomoć. Imali smo kod kanjona rijeke Cetine problema s neregistriranim plovilima i tu nam je policija isto pomogla. Mi znamo da i policijskih službenika fali, da ne mogu oni biti na svakom mjestu kad ih god netko zove pa ih se trudimo zvati samo kad nešto ne možemo sami riješiti.

 

Komentiraj