DOBROVIĆ: ‘Projekt vjetroelektrane Krš-Pađene stopirao sam po sili zakona, a laž je da sam tražio mito’

Slaven Dobrović, bivši ministar zaštite okoliša Mosta u dvije HDZ-ove vlade govori o svojoj ulozi u korupcijskoj aferi s glavnom protagonisticom Josipom Rimac i objašnjava zašto bi ministar Tomislav Ćorić trebao odgovarati zbog odobrenja transfera hrvatske nafte u Mađarsku

Slaven Dobrović, bivši ministar zaštite okoliša Mosta u dvije HDZ-ove vlade, one premijera Tihomira Oreškovića i kasnijoj Andreja Plenkovića, ponovo se našao u fokusu javnosti. Ovaj put zbog uskrate dozvole za projekt vjetroelektrane Krš-Pađene koji je u veliku korupcijsku aferu uvukao Josipu Rimac, utjecajnu bivšu HDZ-ovu državnu tajnicu i gradonačelnicu Knina, pa je završila u istražnom zatvoru u Remetincu. Investitor Milenko Bašić optužio je i Dobrovića da je od njega tražio mito. Kada je bio ministar zaštite okoliša zaustavio je tu veliku investiciju u području obnovljivih izvora energije. Prošlog tjedna je Miroslav Škoro pak Dobrovića predstavio kao veliko pojačanje na izbornoj listi njegova Domovinskog pokreta. Dobrović je profesor na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje, a doktorirao je na temi „Analiza postupaka razgradnje organskih tvari u vodi primjenom UV zračenja“. Područja njegova znanstvenog interesa vezana su za vode i zaštitu okoliša. Sudjelovao je i u 67 projekata iz područja zaštite okoliša, a jedan od najpoznatijih projekata bilo mu je zbrinjavanje otpada i energetske neovisnosti otoka Krka. Član je International Water Association (IWA) i Hrvatskog društva za zaštitu voda i mora te radne grupe za odobravanje tehnologija obrade vodenog balasta i certifikaciju brodova.

NACIONAL: Napustili ste Most i na izbore izlazite na listi Domovinskog pokreta Miroslava Škore. Jeste li oduvijek bili tako žestoki desničar?

Sebe ne doživljavam desničarem. Ako sam bio dragovoljac Domovinskog rata, ako sam se oženio i s tom jednom ženom imam sedmoro djece, ako nedjeljom idem u crkvu onda za sebe mogu samo reći da pripadam konzervativnom svjetonazoru. Držim do tih vrijednosti, ali isto tako držim i da je čovjek nanio veliko zlo okolišu i prirodi. Treba li nas nešto opaliti po glavi da postanemo svjesni i nešto napravimo. Protivnik sam nijekanja problema, protivnik pretjerane vjere u tehnologiju kao spasonosnog rješenja, a zalažem se za to da svatko prihvati svoju odgovornost. Svatko na svojoj razini, od građana, seljaka, gradonačelnika, ministara, državnika.

NACIONAL: Kažete da s jednom ženom imate sedmero djece. Gordan Jandroković poslao je sličnu poruku u polemici s Ninom Raspudićem, novom akvizicijom Mosta na predstojećim izborima. Jandroković je na Facebooku zabilježio da nije gledao Raspudićev nastup kod Aleksandra Stankovića, u kojem je rekao da lovi Jandrokovićevu izbornu jedinicu. Usput je primijetio da je bio kod kćeri na ručku jer ima „troje djece s istom ženom“, za razliku valjda od Raspudića koji je s drugom ženom dobio drugo dijete. Je li i vaša izjava imala sličnu poruku Mostu?

Ne, nema u tome nimalo ironije, to govorim s ponosom jer je to moje najveće životno bogatstvo, a ne zato da bih nekoga podbadao. To bi bilo nekorektno i nije moj stil.

NACIONAL: Milenko Bašić, investitor vjetroelektrane Krš-Pađene, optužio vas je da ste tražili mito za realizaciju njegove investicije. Koliko ste tražili?

Tražio nisam ništa, a s njim nisam imao nijedan izravni sastanak. Primao ga je državni tajnik, a tada sam jednom ušao u prostoriju, pozdravio se s njim i popričao. U drugoj je prilici kad je došao počeo galamiti u Ministarstvu pa sam dao uputu da se sastanak okonča. Milenko Bašić tada je vikao „kakve ptice, kakvi orlovi“ jer riječ je bila o njihovim staništima koje bi ugrozili vjetrogeneratori. U žestini i ljutnji je čak spominjao da će on taj problem puškom riješiti. Zanimljiva je njegova teza da je Most, odnosno ja kao ministar iz Mosta, išta od njega tražio osim onoga što je propisivao zakon. S obzirom na to da sam u politiku ušao s nultom stopom tolerancije prema klijentelizmu i korupciji, najbolje bi bilo da Bašić kaže tko je to tražio mito, ako je itko uopće od njega nešto tražio.

NACIONAL: Čini se, međutim, da je bivša državna tajnica Josipa Rimac ipak nešto dobivala od tog investitora, a brinula je i o distribuciji nagrada ostalim sudionicima u tom poslu. Radimir Čačić je izjavio i pred vama u ‘’Otvorenom’’ na HTV-u da mu je investitor Bašić prijetio, a u Državno odvjetništvo je čak i predao poruku koju je dobio s napomenom da Bašićeva kompanija „nagrađuje svoje prijatelje, ali da zna kako se odnositi prema neprijateljima“. Kako to komentirate?

Smatram da je sve ovo slika iznimne neuređenosti ovog resora. Ne odobravam Bašićeve postupke, ali mora se priznati da su mnogi investitori odustali od Hrvatske zbog nereda, nesigurnosti i ovisnosti o arbitrarnim odlukama po mnogim uredima na koje nailaze u provedbi projekata. Vjerujem da bi uređenje resora, a i transparentnije postupanje Hrvatskih šuma na koje se ne žali samo ovaj investitor bitno popravilo izglede za dalje jer još snažnija tranzicija energetskog sektora u obnovljive izvore energije tek slijedi.

 

 

‘S MILENKOM BAŠIĆEM, investitorom vjetroelektrane Krš-Pađene, nisam imao nijedan izravni sastanak. Jednom je galamio u Ministarstvu i spominjao da će on puškom riješiti problem oko dozvola’

 

 

NACIONAL: Govoreći o aferi Vjetroelektrane i uhićenju Josipe Rimac, ministar državne imovine Mario Banožić izjavio je da i njega stalno nazivaju pojedini investitori. Jesu li i vas nazivali?

Ne, ne mogu reći da su me po ovom ili drugim predmetima posebno nazivali.

NACIONAL: Zašto ste uskratili dozvolu za gradnju vjetroelektrane za koju je vaš prethodnik Ivan Vrdoljak već bio izdao dozvolu?

Ne radi se uopće o uskrati dozvole, nego o rješenju nadležne uprave Ministarstva koje je naložilo da se za predmetni projekt treba napraviti glavna ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu. Takav stav donesen je radi značajnijih promjena projekta koje su nastale u odnosu na prijašnji iz 2007., a odnose se na razmještaj, visinu i promjer vjetroagregata. Druga važna okolnost je da je Hrvatska ušla u Europsku uniju i postala obveznica poštovanja direktive o staništima jer se radi o području ekološke mreže Natura 2000 s utvrđenim ugroženim ili rijetkim vrstama. Dakle, bez obzira na to što je broj agregata smanjen, njihov novi razmještaj u području ekološke mreže neupitno je sa stručne strane tražio procjenu prihvatljivosti zahvata na staništa ugroženih vrsta sukladno direktivi. Tražiti ovu studiju ne znači uskratiti dozvolu za dalji razvoj projekta.

NACIONAL: Na čijoj ste podlozi donijeli tu odluku?

Ocjenu su dale stručne službe Hrvatske agencija za zaštitu okoliša i prirode i Uprava za zaštitu prirode u Ministarstvu. Kao ministar brinuo sam o tome da se poštuje zakon i mišljenje struke. Rješenje je struka napisala i potpisala, a ja sam ih zaštitio od vanjskih pritisaka. Hrvatska agencija za zaštitu okoliša i prirode tada je bila izvan Ministarstva, kao samostalno stručno tijelo, ali je kasnije u čuvenoj reformi, tzv. racionalizaciji državne uprave stavljena pod krov Ministarstva. To je bila velika glupost. Takve su agencije u Europi redovito izvan ministarstava jer je za njihov rad važna samostalnost i umreženost na europskoj razini. To je ujedno i kontrolni mehanizam koji neke važne odluke u sferi zaštite okoliša drži izvan dosega barem izravnih državnih upravljačkih struktura. Dobar dio zakonskih izmjena u jesen i zimu 2018. bavio se smanjenjem broja agencija i fondova tako da su jednostavno uvučene u ministarstva bez ikakve analize jesu li poslovi tih ustanova uopće potrebni i kako se rade. I naravno bez promjene ukupnog broja zaposlenih. Uvijek sam glasao protiv takvih odluka jer se radi o reformi bez stvarnog sadržaja i svrhe, sve je bilo samo u fasadi.

NACIONAL: Ali i vi ste htjeli zatvoriti rafineriju u Sisku koja je smještena praktički na samim naftnim poljima. Ministar Tomislav Ćorić otišao je korak dalje. Potpisao je Memorandum da se ta nafta prerađuje u MOL-ovim rafinerijama u Mađarskoj i Slovačkoj. Jeste li i vi kao ministar dogovarali sličan aranžman s Mađarima?

Nisam dogovarao nikakav aranžman, a nije točno ni to da sam htio zatvoriti rafineriju u Sisku. To je bio spin o kojem su se mediji bili raspisali. Nikad nisam bio pobornik zatvaranja rafinerije u Sisku. O čemu je bila riječ? Trenutno su u Europi usvojene energetske strategije koje idu ka dekarbonizaciji energetike. Dakle, rješenja za energetsku budućnost Europe, pa i Hrvatske traže se u niskougljičnim oblicima energije. Dolaze nam električni automobili na prometnice, pa je jasno da slijedi smanjenje utroška naftnih derivata, nafte, dizela, benzina i povećanje obnovljivaca kroz električnu energiju kao finalni oblik energije.

NACIONAL: Znači li to da je Ivan Vrdoljak bio u pravu kada se zalagao za izgradnju vjetroelektrana, pa i vjetroelektrane Krš-Pađene? Vi ste kao ministar zaustavili realizaciju uskrativši rješenje inzistiranjem na novoj studiji zaštite okoliša. Možda je u tom vašem potezu investitor Bašić prepoznao pokušaj utjerivanja reketa, prikriveni zahtjev za mitom?

Ivan Vrdoljak je kao ministar morao to pokrenuti jer je to bio i dio europske energetske politike. Vratio bih se, međutim, na rafineriju. Važan dio te dekarbonizacije osim elektrifikacije prometa čine i tzv. biogoriva kroz etanol i biodizel. Taj dio tržišta treba postepeno rasti, što je također razvojna šansa za rafineriju u Sisku koja bi dio svojih pogona mogla prilagoditi za proizvodnju biogoriva. Osim toga, ne treba zaboraviti da naftu i naftne derivate trebamo i kao sirovinu za proizvodnju polimera i drugih specijaliziranih proizvoda poput katrana čije proizvodnje u Hrvatskoj više nema pa doista nije bilo plana ni razloga staviti joj ključ u bravu. Točno je i da je sisačka rafinerija na samim moslavačkim bušotinama sirove nafte pa nije bez razloga Shell, poznata svjetska naftna kompanija baš u Sisku početkom 20. stoljeća otvorila tu rafineriju koja je kasnije u Jugoslaviji bila nacionalizirana. Zato sam uvjeren da je zatvaranje rafinerije u Sisku bio nepromišljeni potez.

NACIONAL: Ali to više ni po vašoj ideji ne bi bila u Sisku proizvodnja goriva iz nafte.

I to je točno, ali otvara prostor za tranziciju i očuvanje radnih mjesta. Za biogorivo izvor više nije sirova nafta, nego žitarice, kukuruz, sirovine biljnog porijekla, a vidite koji je tu potencijal Slavonije koja se izravno naslanja na Moslavinu. Takvo gorivo ima bitno manji ugljični otisak, kako bi rekli ekološki forenzičari. A to je bitno kako bismo zaustavili rast koncentracije ugljičnog dioksida u atmosferi, jer znamo da je ona refleksija odnosa između emisija i ponora ugljičnog dioksida. Velik dio emisija ugljičnog dioksida nastao izgaranjem fosilnih goriva neuravnotežen je ponorima ugljika fotosintezom u zelenilu, najviše šumama, što znači da je globalno kruženje ugljika u neravnoteži koju najbolje vidimo u stogodišnjem neprekinutom porastu njegove koncentracije u atmosferi.

NACIONALMOL je zatvorio rafineriju u Sisku i sada tu naftu JANAF-ovim naftovodom transportira u MOL-ove rafinerije u Mađarskoj i Slovačkoj. Hoće li ta činjenica isključiti ministra Tomislava Ćorića s izbornih lista HDZ-a?

Upitno je hoće li ova afera eliminirati ministra Ćorića s izbornih lista. Teško je zamisliti da je ministar Ćorić taj memorandum o transferu sirove nafte iz Moslavine u MOL-ove rafinerije izvan Hrvatske mogao potpisati bez odluke hrvatske vlade i znanja premijera Andreja Plenkovića. To je jedna teška svinjarija, udar na opstojnost i suverenost države. Apsurdno je dozvoliti da se sirova nafta crpi na hrvatskom tlu te pored dviju domaćih rafinerija odvozi negdje drugdje na rafiniranje, a to onda braniti trivijalnim argumentima, da je to navodno isplativije. Ne znam tko može popiti tu priču. To je uvreda za zdrav razum. Prije svega pitanje odgovornosti ministra Ćorića treba staviti pred reflektore javnosti.

 

 

‘TEŠKO JE ZAMISLITI da je ministar Ćorić taj memorandum o transferu sirove nafte iz Moslavine u MOL-ove rafinerije izvan Hrvatske mogao potpisati bez odluke hrvatske vlade i znanja premijera Plenkovića’

 

 

NACIONAL: Je li premijer Andrej Plenković u tom poslu bio nevin?

Takav tijek događaja za nacionalnu energetsku opstojnost je toliko katastrofalan da ne bi smio proći ni bez zapovjedne odgovornosti premijera Plenkovića. Ako je pak taj katastrofalni memorandum ministar Ćorić odobrio bez suglasnosti premijera, što bi bilo neobično smjelo, logično bi bilo očekivati da će uslijediti sankcije. Nepojavljivanje na izbornim listama bi bilo tiho sankcioniranje. HDZ-u sada ne odgovara da to glasno učini, jer bi se ljudi, a sada ujedno i birači počeli pitati zašto je to učinjeno. Taj golemi problem se sada pokušava potiho zatrpati.

NACIONAL: Zašto je to toliko bitno?

Itekako je bitno. U Hrvatskoj preko stotinu godina postoje crpljenje, rafinacija i tržište za naftne derivate. Ako se isključi rafinacija u kojoj je najveća dodana vrijednost, na što se mi svodimo? Na održavanje bušotina i opsluživanje crpki za gotove uvozne derivate. Dodana vrijednost je baš u preradi nafte, u tom su poslu i znanja, i tehnologija, i oprema i brojna specijalizirana radna mjesta. Mirne duše poslati da se nafta prerađuje izvan Hrvatske nedopustivo je. Tim prije što je riječ o kvalitetnijoj nafti od ruske nafte na koju se oslanjamo s preradom u rafineriji u Rijeci. Sumarno, Sisku ključ u bravu, Rijeci veći operativni troškovi i korozija postrojenja, a kvalitetna hrvatska nafta u strane rafinerije. Napokon, apsolutno je neprihvatljivo da se Hrvatska odriče rafinerijske industrije i svega što je uz nju vezano. Pitam se zna li ministar Ćorić da se na uglednom Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije na zagrebačkom sveučilištu više od 100 godina znanstveno i stručno sudjeluje u razvoju tehnologije nafte i petrokemije. Sve je to dio nacionalnog suvereniteta itekako ugroženog ovakvim neodgovornim odlukama.

NACIONAL: Zašto nam Mađari to rade?

Rade nam to zato što im je to netko dopustio.

NACIONAL: I vi ste bili ministar. Kako je MOL na vas vršio pritisak?

Da nešto razjasnimo. U vladi Tihomira Oreškovića nisam bio nadležan za energetiku. Tu sam nadležnost dobio u vladi Andreja Plenkovića kada je bila Ministarstvu zaštite okoliša pripojena i energetika. Odmah smo se počeli baviti pitanjem Ine. Bili smo vrlo aktivni i nudili smo rješenja. Tako sam i na Badnjak 2016. godine bio uz premijera kada je bio najavljen otkup dionica Ine od mađarskog MOL-a. Premijer Plenković je tada hrvatskoj javnosti obznanio namjeru da otkupimo dionice Ine od MOL-a, ali to se nije dogodilo.

NACIONAL: Jeste li ga vi nagovorili na to objavu?

Nisam, ali oko toga je bio apsolutni konsenzus. Bila je to dobra odluka, samo ju je trebalo i provesti. Međutim, s provođenjem te odluke ubrzo se stalo jer se pokazalo da to nije bilo u primarnom fokusu vlade. U početku s mađarskom stranom je bilo odmjeravanje snaga. U Ministarstvo smo pripremali nastup, ali MOL-a nije izravno djelovao prema meni kao ministru.

NACIONAL: Zvuči nevjerojatno s obzirom na činjenicu da je MOL imao savjetnika Josipa Petrovića koji je bio ključni mađarski konzultant u aferi Konzultantica, zbog koje je i pala vlada Tihomira Oreškovića. Petrović je bio i u upravi Ine prije nego što se posvetio konzultantskim poslovima.

Josipa Petrovića nikada nisam susreo. Pretpostavljam da su u MOL-u shvatili da ne bi imalo smisla da dolazi k meni. Znali su također da sam nesklon aranžmanima koje su vjerujem prije znali koristiti. Profesor sam na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, u politiku sam ušao sa sasvim jasnim motivima mijenjanja Hrvatske na bolje pa tu nije bilo mjesta za propitivanje primata nacionalnih interesa u donošenju mojih ministarskih odluka u ovom važnom pitanju.

NACIONAL: Jeste li vjerovali premijeru Plenkoviću kada je najavio da će otkupiti dionice Ine od MOL-a?

Da mu nisam vjerovao ne bih stajao uz njega na Badnjak 2016. Međutim, ubrzo mi je postalo jasno da se na tom planu ne radi ozbiljno, ili barem ne prioritetno. Već na prvom sastanku savjeta za otkup dionica, mislim u siječnju 2017. iznijeli smo naš prijedlog modela otkupa dionica Ine. Drugi sastanak je bio tek 10. travnja 2017. na kojem je odjednom prezentirana analiza triju modela otkupa sa zaključkom kako je najbolji prijedlog potpredsjednice vlade Martine Dalić – IPA HEP-a. Znate tko nam je to prezentirao? Ministar Tomislav Ćorić koji je tada vodio resor socijalne politike. Nakon 10 dana mi kao ministri iz Mosta bili smo najureni iz vlade. Poslije se sve svelo na međunarodni angažman savjetnika koji je trebao pomoći u tom otkupu dionica što se pretvorilo u trakavicu, a do danas od toga nema ništa. Dok se ta priča o savjetnicima nikako ne uspijeva okončati znamo samo da se opet, kao i u slučaju Agrokora, vrti značajan novac za savjetničke usluge.

NACIONAL: Osim što ste zaustavili vjetroelektranu Krš-Pađene, svojedobno ste onemogućili da proradi pogon za obradu istrošenih automobilskih guma u Lovincu, u Lici. Investitor je uložio 10 milijuna eura, a taj pogon još ne radi jer nema dozvolu za sakupljanje guma Hrvatskoj.

Ako je riječ o investitoru koji je pirolitičkom obradom guma želio proizvoditi tekući pirolitički derivat i čađu, moram reći da sam i u tom slučaju poštovao mišljenje struke i status prethodnih predmeta vezanih uz investitora. Takva vrsta zbrinjavanja nije obnovljiva energija i ne može se tako zvati, nego eventualno kemijsko recikliranje. Gume su posebna kategorija otpada i njihovo zbrinjavanje je subvencionirano poticajima. Naknada za to se naplaćuje kad se kupuje svaka guma i taj novac prikuplja Fond, iz čega se kasnije financira zbrinjavanje istrošenih guma. Naravno da su za ovu naknadu zainteresirani oporabitelji. Kvalitetno zbrinjavanje kroz materijsko recikliranje guma radi tvrtka u Varaždinu koja koliko se sjećam zbrinjava veći dio guma u Hrvatskoj.

NACIONAL: Da ste dali dozvolu i investitoru u ličkom Lovincu, Varaždinci više ne bi imali monopol u tom poslu. Jeste li tako onemogućili tržišnu utakmicu, Varaždinu osigurali monopol u tom poslu, a onemogućili novo zapošljavanje u Lici?

Sjećam se da smo u to vrijeme snižavali naknade za oporabu otpadnih guma, što se u drugoj fazi poticanja može podnijeti. Sustav poticanja je nužan da bi se javio neki poduzetnik spreman ulagati u opremu za odgovarajuću obradu. Jasno je da se nakon inicijalnog ulaganja i razvijanja poslovanja potreba za poticanjem smanjuje jer nema smisla da se bilo kome omogućuje lagani profit. Mi smo ozbiljno razmatrali mogućnost drugačije raspodjele kvota otpadnih guma, međutim prikupljena je evidencija o prethodnim predmetima vezanih za investitora koji mu nisu išli u prilog. To je izazvalo dosta komešanja, pa se sjećam da sam primio dva HDZ-ova zastupnika iz varaždinskog kraja koji su se uznemireno došli raspitati što se to događa. Naravno, u zaštitničkoj maniri za svoju lokalnu tvrtku. Uglavnom, prostora za poboljšanje sustava poticanja u gospodarenju posebnim kategorijama otpada ima.

 

 

‘APSURDNO JE dozvoliti da se sirova nafta crpi na hrvatskom tlu te pored dviju domaćih rafinerija odvozi negdje drugdje na rafiniranje. To je jedna teška svinjarija, udar na opstojnost i suverenost hrvatske države’

 

 

NACIONAL: S tom posebnom kategorijom otpada radi i Petar Pripuz kojeg u javnosti obilježava i epitet kontroverznog poduzetnika. Kako ste s njim komunicirali?

Mislim da se on primarno bavi metalnim otpadom i zbrinjavanjem olupina automobila. S njim nisam razgovarao. Bio je jedan sastanak na kojem se razgovaralo o zbrinjavanju starih automobila, vozila za otpad. U tom poslu ima vrijednih materijala, ali i za to postoje kvote i naknade oporabiteljima koje smo također snižavali. Stoga su se oporabitelji žalili kako imaju velikih troškova, da je premalo novca koji su dobivali iz Fonda za zaštitu okoliša. Međutim, oni prodaju te metale kao sirovinu i na tome zarađuju. Koliko mi je poznato, unatoč njihovim žalbama posao im još nije propao.

NACIONAL: Zašto onda niste investitoru iz Lovinca odobrili kvote za oporabu guma?

Investitoru iz Lovinca sam omogućio da se njegov postupak definira kao kemijska reciklaža, ali on nije udovoljavao uvjetima Fonda zbog dugova i neurednog pravnog slijeda. Udovoljavanje njegovu zahtjevu stoga nije bilo moguće prije rješavanja prethodnih poslovnih dubioza. Osim toga, kemijska reciklaža kroz pirolizu ipak je inferiorna materijskoj reciklaži po pitanju okoliša i odnosa prema resursima, tako da ni u ovom pogledu nije mogao imati prednost.

NACIONAL: Rekli ste da ste ministru Ćoriću dali dobronamjerne sugestije u zbrinjavanju otpada nakon što vas je premijer Andrej Plenković izbacio iz Vlade?

Krajem ožujku 2017. donio sam odluku o promjeni načina prikupljanja staklene ambalaže. Sustav povratne naknade za ovu vrstu ambalaže ima najslabiji učinak, odnosno bolje je ići na drugi model. Smatrao sam nekako logičnim svom nasljedniku dobronamjerno preporučiti ovaj zahvat u sustavu, čime bi on demonstrirao sposobnost brzog hvatanja konaca i donošenja odluka u dobrom smjeru. Kratko se zahvalio, ali nije poduzeo ništa. Po tom pitanju sve stoji na istom mjestu kao i onda kada sam napustio dužnost 2017. godine.

Komentiraj