Djetinjstvo Ive Andrića u Višegradu: ‘Ma stani, šejtane jedan!’

Dana 9. listopada 1892. godine rođen je Ivo Andrić. Kad su Andriću bile dvije godine, otac Antun mu umire od tuberkuloze te ga majka Katarina odvodi kod muževe sestre Ane i njenog muža Ivana Matkovšika u Višegrad. Uvijek će biti zahvalan tetku i tetki u Višegradu koji su ga, nemajući djece, podigli i posinili. Andrić će s ljubavlju o njima govoriti:

“Odgajali su me kako su znali i umjeli. Ja ne mogu reći da su bili suviše strogi, ali bogme nisu bili ni popustljivi. U to vrijeme, kad je siromaštvo čamilo pred svačijim pragom, činovnici su mogli imati  poneku ženu – poslugu u kući. Tako je kod nas došla Ajkuna. Bila je vrijedna, čista i puna neke pretjerane smjernosti koja se često može sresti kod naših muslimanskih žena. Njena dužnost je bila paziti na mene i brinuti o osnovnoj čistoći kuće. Rijetko je kad kuhala, jer to je bio tetkin posao. Kad sam krenuo u školu, njena dužnost je bila da me odvodi i dovodi, tj. da me prevodi preko mosta i vraća nazad. Kao i svako dijete, bio sam i ja nestašan. Sjećam se: znao sam se često istrgnuti iz njenih ruku i jurnuti za dječacima. Ajkuna bi, prestrašeno trčala za mnom, vičući: ‘Ma, stani, šejtane jedan, kuda ćeš, reći ću ja tetku šta radiš, nemoj misliti da neću!’ “

Komentiraj