Diplomate razbjesnio povrat imovine Austrijancima

Objavljeno u Nacionalu br. 525, 2005-12-06

Odluka hrvatske Vlade o povratu imovine austrijskim državljanima izazvala je nevjericu i zabrinutost europskih diplomata, pogotovo onih iz zemalja koje bi se mogle iduće naći na udaru zahtjeva za obeštećenje

Nekoliko veleposlanika zemalja Europske unije akreditiranih u Zagrebu izrazilo je prošlog tjedna nevjericu i zabrinutost zbog odluke Ive Sanadera o povratu imovine oduzete austrijskim državljanima, doznaje Nacional. Gotovo je unisoni zaključak da je Sanader napravio golem politički gaf koji otvara duboku političku krizu u odnosima Hrvatske i susjednih država, ali i na unutarnjem planu. Neslužbeno je reagirala i europska diplomacija pa su na sastanku vodstva Stranke europskih socijalista sredinom prošlog tjedna u Bruxellesu neki od najvažnijih europskih političara svoje viđenje namjere hrvatske vlade, saželi u dvije riječi: vrlo čudno.
Već odavno zagrebačka diplomatska scena nije bila tako aktivna kao posljednjih dana. Gotovo nema ni jednog važnijeg predstavnika međunarodne zajednice akreditiranog u Zagrebu koji se u neformalnim kontaktima nije osvrnuo na Vladinu odluku. Još je važnije to što je očit potpun razlaz Ureda predsjednika Republike i Vlade. Nacionalov visoki diplomatski izvor kaže da su Mesićevi vanjskopolitički savjetnici Budimir Lončar i Tomislav Jakić, kao i Ivica Maštruko, cijelo vrijeme među veleposlanicima lobirali protiv Sanaderove odluke i objašnjavali da ona nipošto neće dobiti podršku u Hrvatskom saboru. S druge strane, Ministarstvo vanjskih poslova zastupalo je nekoliko srednje rangiranih predstavnika, koji su uzalud pokušavali obraniti Vladinu odluku.
Sporazum o naknadi štete Austrijancima uvelike je komopromitirao dosadašnje vanjskopoliičke uspjehe HDZ-ove vlade. Čak su i najveći kritičari redovito priznavali kako je Sanader znatno popravio službeni imidž Hrvatske i ima najveće zasluge za početak pregovora s EU. Kao osoba sa gotovoo desetogodišnjim diplomatskim iskustvom, ima brojne međunarodne kontakte koje je u protekle dvije godine dobro iskoristio. Zapravo, premijer je  istinski šef hrvatske diplomacije i on donosi sve važne odluke, a Kolinda Grabar-Kitarović ih samo pokušava provoditi. Ali ovakvo preuzimanje svih ovlasti dovodi i do velikih gafova koji ugrožavaju međunarodni položaj Republike Hrvatske.
Tako je visokorangirani talijanski diplomat akreditiran u Zagrebu rekao da je sporazumom o povratu imovine folksdojčerima hrvatska vlada odnose s Italijom vratila deset godina unatrag. Uz opasku kako je to svojevrsna izdaja njegove zemlje, dodao je da Hrvatska sada može očekivati snažne pritiske iz Rima: “Možete biti sigurni da ćemo tijekom pregovora Hrvatske o ulasku u EU tražiti reviziju Osimskih i Rimskih ugovora. Uostalom, i Slovenija je prije ulaska u EU morala prihvatiti Madridsku ili Solaninu formulu, a od Hrvatske ćemo tražiti i više od toga.”
Tek nešto blaže ocjene prevladavaju ovih dana u diplomatskim krugovima Mađarske, Češke, Slovenije i Poljske. Pritom je indikativno da je riječ o državama koje su odreda – uz iznimku Poljaka – lobirale za početak pregovora Republike Hrvatske i EU.
Nacional je ovih dana razgovarao s dužnosnicima veleposlanstava spomenutih zemalja o tome kako komentiraju najave hrvatskog premijera o povratu imovine folksdojčerima i koliko je to u suprotnosti s praksom naknade za oduzetu imovinu u njihovim zemljama. Iz razgovora s diplomatskim predstavnicima Češke, Poljske i Slovačke može se zaključiti da postoji nekoliko istovjetnih stajališta i komentara.
Najnoviji pokušaj hrvatske vlade da nadoknadi štetu folksdojčerima za sve njih potpuno je neočekivan, jer povlači i međunarodne implikacije, odnosno pokušaj revizije svih dosadašnjih ugovora i sporazuma između savezničkih i poraženih snaga nakon II. svjetskog rata. Hrvatski primjer mogao bi reaktualizirati pitanja iz prošlosti i uznemiriti milijunske zajednice sudetskih Nijemaca i Austrijanaca koje su napustile spomenute zemlje i ostale bez naknade za oduzetu imovinu.
To bi pak moglo izazvati zategnute međunarodne odnose u Europi zbog njihova pritiska na matične vlade da zbog primjera Hrvatske ponovno aktualiziraju pitanja povrata imovine u zemljama srednje Europe. Nadalje, veleposlanici smatraju kako je Sanaderov pokušaj da progura sporazum zapravo ustupak Austriji za sve što ona gospodarski i politički čini da pomogne Hrvatskoj, a da je tomu tako, veleposlanici srednjoeuropskih zemalja tvrde pozivajući se na sjednicu Vlade od 22. rujna na kojoj je ustvrdila da se, kad je riječ o Austriji, radi o državi s kojom Republika Hrvatska njeguje obostrano potvrđene i tradicionalno dobre odnose, posebice u gospodarstvu, gdje je Republika Austrija na prvom mjestu stranih ulagača, te austrijskom dosljednom stajalištu u pogledu potpore za ostvarenje i afirmaciju hrvatskih vanjskopolitičkih prioriteta. Možda je najvažnije od svega to što, doznaje Nacional, iskustva spomenutih zemalja pri ulasku u EU pokazuju da pitanja odšteta ili naknada za oduzetu imovinu nakon II. svjetskog rata nikad nisu bila otvarana pred EU niti su bila uvjet za integraciju srednjoeuropskih zemalja u EU.
Vrlo jasan u kritičkom stavu spram Vladine inicijative bio je i češki predsjednik Václav Klaus, koji je podržao Mesićeve dramatično obraćanje hrvatskoj javnosti povodom Vladine inicijative. Češko veleposlanstvo u Zagrebu obavijestilo je predsjednika Klausa o sadržaju Mesićeva obraćanja pa smo za komentar zatražili češkog veleposlanika Petra Buriáneka: “Češkog smo predsjednika obavijestili o poslanici hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića i potom su njih dvojica telefonski razgovarali. Kako je predsjednik Mesić objasnio situaciju i sve aspekte problema u svojoj poslanici, češki predsjednik Václav Klaus podržao je takvo stajalište. Republika Češka je od početka 90-ih vodila pregovore s Republikom Njemačkom koji su se doticali reguliranja uzajamnih odnosa pa otuda i Deklaracija iz 1997. koja regulira međusobne odnose. Ono što je jako važno iz Deklaracije jest to što svoje odnose u budućnosti dvije države neće otežavati svojom prošlošću. Za Republiku Češku je  vrlo važno da se neće poduzeti nikakvi koraci koji bi doveli u pitanje odluke Saveznika nakon II. svjetskog rata, prije svega, pokrenuti pitanje restitucije imovine. Prije svega, mislim na međunarodnu konferenciju u Potsdamu, ali i u Parizu i niz ugovora koji slijede nakon te konferencije. Govorim to stoga što bilo kakva promjena ugovora može dovesti do problema na bilateralnoj razini, a takvo što dovodi u pitanje i rezultate međunarodne konferencije u Potsdamu. Kad je Republika Češka bila spremna ući u EU, nizom je pravnih analiza utvrđeno je  li legislativa Češke u skladu s europskim zakonodavstvom i svi rezultati analiza Europske komisije i Europskog parlamenta pokazali su da Češka zadovoljava legislativu EU. Takvo stajalište znači da su sva pitanja odštete ili povrata imovine riješena i zatvorena, te da će Češka svaki pokušaj revidiranja smatrati neprimjerenim. Jednim su dijelom iznimka pripadnici židovske zajednice  čija je imovina bila arizirana pod okupacijom za vrijeme II. svjetskog rata. Najveći dio te imovine vraćen je stvarnim vlasnicima nakon rata u razdoblju od 1945. do 1948., a jedan dio bio je vraćen 90-ih godina. Određene političke snage u Njemačkoj i Austriji pokušavale su pitanje naknade i odštete vezati uz ulazak Češke u EU, ali već spomenute pravne analize u EU pokazale su da su takva stajališta i uvjeti bili posve neprimjereni i nisu imali nikakav utjecaj na članstvo Češke u EU. Mislim da bi se Hrvatska trebala poslužiti primjerom Slovenije kako je riješila imovinska pitanja s Austrijom i Italijom”, rekao je na kraju češki veleposlanik Petr Buriánek.
U slovačkom veleposlanstvu još traju pripreme novog veleposlanika za preuzimanje dužnosti, on će svoje akreditive predati hrvatskom predsjedniku Mesiću sredinom prosinca, ali neslužbeno doznajemo da slovačko veleposlanstvo također podupire stajalište hrvatskog predsjednika o povratu imovine. “U Slovačkoj su na snazi Benešovi dekreti, zakonske klauzule kojima je odmah nakon završetka rata, od 1945. do 1947., legalizirano protjerivanje 3,5 milijuna pripadnika nacionalne manjine sudetskih Nijemaca, zajednice koja je golemom većinom bila na strani nacističke Njemačke. Istim se dekretima, koji su još na snazi, isključuje mogućnost povrata oduzete imovine. Slovačka ne želi otvarati rasprave o toj temi, jer smatra da su sva imovinsko-pravna pitanja zemalja sljednica Čehoslovačke i Austrije, koja se tiču razdoblja II. svjetskog rata i poratnog razdoblja, određena ugovorom o izravnanju koji su 1974. potpisale Austrija i tadašnje države socijalističkog bloka. Na isti način Slovačka ne želi više otvarati pitanja vezana uz imovinu nekoliko stotina tisuća Mađara koji su otišli iz Slovačke, a sve diskusije i razgovore na tu temu smatra završenima”, doznali smo iz izvora u slovačkom veleposlanstvu.
Dužnosnici poljskog veleposlanstva u Zagrebu smatraju da je priča o imovinskim odštetama i eventualnim naknadama i sporovima s Njemačkom završena prošlogodišnjom izjavom njemačkog kancelara Gerharda Schrödera da Njemačka nema namjeru u budućnosti tražiti od Poljske bilo kakvu naknadu za oduzetu imovinu svojih državljana, doznaje Nacional iz poljskog veleposlanstva. Schröder uopće ne dovodi u pitanje odluke Saveznika nakon II. svjetskog rata, osobito ne odluke s Postdamske konferencije, uključujući  i onu o iseljavanju Nijemaca iz dijela Poljske i oduzimanju njihove imovine. Neposredno po slomu fašističke Njemačke u Potsdamu je održan sastanak predstavnika vodećih sila antihitlerovske koalicije. Jedna od ključnih odluka tog summita, održanog od 17. srpnja do 2. kolovoza 1945., bilo je stajalište prema njemačkoj manjini u istočnim i jugoistočnim europskim zemljama.
Vlade SAD-a, SSSR-a i Britanije priznale su da se mora pokrenuti
iseljavanje njemačkog stanovništva u Njemačku, ili jednog njegovog dijela, koje je ostalo u Poljskoj, Čehoslovačkoj i Mađarskoj.
Dijametralno drukčije stajalište zastupaju austrijski diplomatski krugovi u Zagrebu. “Mi očekujemo da će premijer Sanader biti čvrst i postići ratificiranje ovog sporazuma u Saboru. U suprotnom bit ćemo, kao i naša vlada, iznimno razočarani razvojem situacije. Čini se da mnogi zaboravljaju koliko je Austrija dosad napravila za Hrvatsku, od 1991. i međunarodnog priznanja vaše zemlje pa do nedavnog početka pregovora s Bruxellesom”, izjavio je diplomat iz Austrije na prošlotjednom prijemu.
Kad se tomu dodaju izjave diplomatskih predstavnika SAD-a i Izraela, koji inzistiraju na povratu oduzete židovske imovine, očito je da je hrvatska vlada nalazi u iznimno teškoj situaciji. Pritom dio veleposlanika neuvijeno spominje i mogućnost ustavne krize ako Vlada i Sanader nastave inzistirati na povratu folksdojčerske imovine. Kako je gotovo posve jasno da u parlamentu neće sakupiti potrebnu dvotrećinsku većinu, to će bitno oslabiti premijerovu poziciju u nastavku mandata. Osim toga, već su izazvane negativne reperkusije u vanjskoj politici jer je talijanska najava revizije Osimskih i Rimskih sporazuma zakomplicirala pregovore s EU. Italija, a možda i još neke zemlje, tražit će veće koncesije od Hrvatske, posebno glede prodaje nekretnina strancima, i u završnoj fazi pregovora cijela će zemlja osjetiti posljedice Sanaderove nepromišljenosti.
“Nakon negativnih međunarodnih reakcija posve je jasno da premijer Sanader razmišlja o pronalaženju modela dostojanstvenog izlaska iz vrlo neugodne situacije kojim bi se ipak donekle zadovoljila prvotna namjera potpisivanja sporazuma s Republikom Austrijom o naknadi za oduzetu imovinu austrijskim državljanima, a s druge strane i namjera onih koji su protiv tog sporazuma. Vjerojatno će se tzv. pripadnici zajednice folksdojčera morati izuzeti iz Sporazuma, a u Sporazumu će ipak ostati sadašnji austrijski državljani koji su u vrijeme oduzimanja  imovine imali hrvatsko državljanstvo, te nisu bili pripadnici zajednice folksdojčera niti na bilo koji način povezani s nacističkom Njemačkom”, izjavio je potkraj prošlog tjedna za Nacional visokopozicionirani izvor blizak hrvatskoj vladi komentirajući novonastalu situaciju nakon oštrih kritika upućenih Vladi od predsjednika Mesića, većeg dijela javnosti i inozemnih državnika.
Sanaderova vlada našla se u vrlo neugodnoj poziciji, i to zahvaljujući vlastitim greškama. Hrvatskoj javnosti sve donedavno bilo je nepoznato da se uopće vode hrvatsko-austrijski pregovori o povratu imovine austrijskim državljanima.
Velikim dijelom krivnju za novonastalu situaciju snosi i Vladin glasnogovornik Ratko Maček koji je, kao glavni medijski strateg hrvatske vlade i kreator javnog mnijenja o njenom djelovanju, potpuno zatajio. Osim toga, Maček je osoba koja bi svakako trebala savjetovati premijeru i svim ministrima drukčiju i konstruktivniju komunikaciju s predsjednikom Republike, jer u tom slučaju ne bi bilo tako dramatičnog obraćanja predsjednika hrvatskoj javnosti. Od početka se nije transparentno i postupno obavještavala hrvatska javnost o Vladinim namjerama, prijedlog sporazuma nije bio dostupan nikomu osim uskog kruga Sanaderovih suradnika, pa je i to izazvalo opravdane sumnje javnosti u stvarne namjere Vlade. Propustilo se objasniti da se radi o kudikamo manjim iznosima potraživanja austrijskih državljana od onih kojima barataju mediji, odnosno  da će pravo na povrat imovine imati većinom sadašnji austrijski državljani koji su u vrijeme oduzimanja imovine bili hrvatski državljani i da se Sporazum neće primijeniti na one kojima je šteta već na bilo koji način nadoknađena. Već se mjesec dana spekulira o milijardama kuna potraživanja koje će hrvatska država morati platiti na temelju zahtjeva tražitelja povrata. Međutim, stvar je vrlo jasna. Za potraživanja koja su vrednija čak više od 75 milijuna eura, naknada hrvatske države može biti približno samo 500 tisuća eura, i to ne u novcu nego u obveznicama na 20 godina, što i nije nekakav problem. Dakle, potpuno nepotrebna dvomjesečna dramatizacija novčanih potraživanja mogla se izbjeći u samom početku skandala, budući da to jasno propisuje Zakon iz 1997. koji će se primijeniti i na strance.
Dok je Maček pratio premijera na raznim putovanjima, situacija je u Hrvatskoj, barem što se tiče medija i javnosti potpuno izmakla kontroli i više se nije dalo bilo što ispraviti. Maček je očito velik sukrivac za dramatičan pad popularnosti premijera i HDZ-a. Zajedno sa Sanaderom proputovao je više puta srednju Europu i njegov je posao, među ostalim, bio i da, ako su u Vladi već namjeravali pokrenuti inicijativu naknade za oduzetu imovinu, upozna reakcije tamošnjeg stanovništva kad je na dnevni red došlo pitanje naknade imovine Nijemcima nakon II. svjetskog rata kako bi se manje dramatično stvari odvijale u Hrvatskoj. Nacional doznaje kako su u Vladi vrlo neugodno iznenađeni sadašnjim intenzitetom negativnih reakcija hrvatske javnosti i medija, osobito nakon istupa predsjednika Mesića, te očekuju neku vrstu kompromisnog rješenja.

Komentiraj