PIXSELL

‘Dino, Ban i Belan prerasli su Split i ušli u glazbenu vječnost’

Glazbeni i likovni kritičar Zlatko Gall, autor knjige ‘Splitska dica – od zidića do vječnosti’ u kojoj piše o splitskim autorima koji su svojim pjesmama obilježili scenu, a promovirat će je na Porinu, objašnjava veliku ulogu Splitskog festivala u razvoju domaće glazbe

Govoriti i pisati o splitskoj glazbenoj sceni i splitskim glazbenicima, ne može se a da se ne spomene Zlatko Gall. Taj splitski glazbeni i likovni kritičar bio je aktivni svjedok zbivanja na splitskoj glazbenoj sceni unazad 40 godina, o čemu je napisao knjigu “Splitska dica – od zidića do vječnosti”. Iako je knjiga bila gotova za mjesec dana, riječ je o njegovim tekstovima koje je pisao o splitskoj glazbenoj sceni proteklih 40 godina. Tako knjigu započinje opisom rađanja pop kulture tijekom 50-ih i 60-ih pa preko festivala i poglavlja o Oliveru Dragojeviću i Zdenku Runjiću osvrće se i na važnost Tonćija Huljića, ali i Marinka Biškića, Nene Belana i Đavola, Zdravka Bajana, Daleke obale, Dvornikovih, Lukyja, Gibonnija i drugih. Spomenuo je razne splitske rokere, bluzere i pankere, ali i aktualne izvođače poput Lovely Quinces i projekta Valentino Bošković. Gall je sve njih nazvao “splitskom dicom”.

NACIONAL: Iako ste opisali povijest popularne glazbe u Splitu od svog nastanka do danas, pojam “splitska dica” vezan je više uz osamdesete i devedesete i određene autore kojima ste i posvetili jedno poglavlje knjige. Zbog čega ste se odlučili za takav naslov knjige?

Nije tu bilo nekog posebnog umišljaja, nego možda reakcija na prvu čim smo se dogovorili da na ovitak ide fotografija Dina, Bana i Belana koju je na samom početku devedesetih kao ilustraciju za moj razgovor s njima objavljen u Nedjeljnoj Dalmaciji snimio Jadran Babić. No kad malo razmišljam o tome, odabrani naslov mi je nekako poetičan i nadasve pošten. “Splitska dica” su, ajmo to reći, generički pojam, a ne samo odrednica za skupinu autora i izvođača koji su bljesnuli u drugoj polovici osamdesetih i na samom početku devedesetih. Bez obzira na to gdje bili rođeni, jesu li vlaji, boduli ili “od kolina” – kako Splićani i danas vole kategorizirati svoje sugrađane – svi oni su djeca Splita. Svjesno ili nesvjesno temeljito ozračeni tim istovremeno nježnim i surovim gradom u kojem su se vječno sudarali belcanto i melodioznost San Rema te oporost hard rocka, poetičnost splitske čakavštine i ritmovi hip hopa, klasična zabavnoglazbena šlageristika te blues ili indie…

Pročitajte više u novom broju Nacionala…

Komentiraj