Kako je to postao nepisani zakon, očito prvi uvjet da se dobije ministarska fotelja bilo čega nije ni diploma, ni stručnost, ni podobnost, nego da mjesto rođenja kandidata nije Zagreb. Nije važno odakle je. Važno je da nije iz Zagreba. I u Hrvatskom saboru su uvaženi sabornici rođeni u Zagrebu debela manjina. Pričalo se za vrijeme pretvorbe da je U MINISTARSTVU FINANCIJA RADILO DVOJE ZAGREPČANA. Jedna tajnica i jedan šofer. Treba objasniti zagrebačkoj manjini da nije u stanju iznjedriti ni mediokritet kojem bi se povjerilo neko mjesto, ne samo ministra, nego ni prvog ili drugog pomoćnika. Po računu vjerojatnosti, ako se u nekom mjestu koje ima manje duša od Super Andrije, može naći ministra, zašto se u Super Andriji ne može? A ne može, jebi ga

Lako je bilo pisati kolumne za vrijeme izbora. Teme su se nametale. Tko će s kim, tko neće, pošto i zašto. Ali, svemu dođe kraj. Ponedjeljak po ponedjeljak i eto i Vlade. Što je država bez vlade? Siroče. Siroče može uspjeti u životu. Ali za svaki slučaj, za siroče je bolje da ima tatu i mamu, a narod vladu.

U Lijepoj Našoj, svaka je vlada bila gora od prethodne. U ozbiljnoj državi se tako nešto ne događa. Dobru vladu može smijeniti loša, a lošu dobra. Jadno i dosadno. Hrvatski je specijalitet samo u tome što je bez obzira na lijevu ili desnu orijentaciju vlade, ponavljam, svaka bila gora od prethodne. Svaka je imala tri, četiri Jakovine. Neke i više. To je unijelo dosadu u redove glasača…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje