Žarko Peleski, uz djedovu pomoć, napravio je tramvaj po uzoru na one koji su nekada vozili Zagrebom; pokreće ga akumulatorska baterija i vozi brzinom od 20 kilometara na sat
Žarko Peleski, devetogodišnji dječak s Jaruna, toliko je zavolio stare zagrebačke tramvaje da je i sam osmislio jedan. Žarko je želio napraviti tramvaj koji može voziti, u kojem se mogu voziti putnici, koji ima apsolutno sve kao i pravi tramvaj – i u tomu je uspio. Ideja je nastala sredinom 2019. i nakon godinu dana napornog rada i promišljanja prošlog je tramvaj bio spreman za završne detalje i bojanje u kojem su sudjelovali svi članovi obitelji. Tramvaj “broj 15” je danas u voznom stanju, ima jedna kola u kojima je smještena vozačeva kabina s volanom, brzinomjerom i vozačevom stolicom, u njega se mogu ukrcati putnici a juri 20 km na sat. Na klupu za putnike može stati troje djece ili dvoje odraslih, a ima i još jedno dodatno sjedalo.
“Kada sam imao godinu dana baka mi je za rođendan kupila igračku koja mi se jako svidjela, to je bio vlak, i s tim vlakom je sve počelo. Kasnije, kad sam s obitelji išao u šetnju gradom otkrio sam i tramvaje. Prvo sam počeo sastavljati tramvaje i vlakove od Lego kockica, puno sam ih sastavio. Često sam s mamom posjećivao Tehnički muzej Nikola Tesla i nedjeljom se vozio njihovim starim, stogodišnjim tramvajem, vozio sam se njime barem sto puta. Proučavao sam izloške u Tehničkom muzeju a pomoću knjige ‘Kako rade stvari’ učio sam sastavljati i rastavljati različite sprave. Ta je knjiga imala dijelove za spajanje zupčanika i tu sam puno naučio. Poslije mi je pomoglo veliko strpljenje i tehničko znanje moga dede Ivice koji živi u Ivanić Gradu. U njegovoj garaži nastala je naša ‘petnaestica’, rekao je Žarko za ZgNews.
Djed Ivica je samouki majstor nemirna duha koji dane u mirovini provodi uređujući okućnicu i upravo je Žarko od njega pokupio kreativne gene – svestran je, maštovit i veseo. Važno je napomenuti da je Žarko odličan učenik trećeg D razreda Osnovne škole Ivana Meštrovića. A kako je sve krenulo? Prvo je nastala skica tramvaja nalik na stare, neuništive zetove tramvaje koji ponovo, i to sve češće, prometuju zagrebačkim tračnicama. Marljivim radom, za vrijeme školskih praznika i vikendima, Žarko je s djedom u Ivanić Gradu savladavao sve izazove na koje su nailazili – početna ideja bila je da se tramvaj pokreće pedalama, ali s obzirom na veliku težinu konstrukcije na kraju su se odlučili za električni pogon na akumulatorsku bateriju. Testna vožnja i ostale vožnje odvile su se brzinom do 20 km/h.
“Ne volim nove niskopodne tramvaje, draži su mi stari, svi koji imaju stepenice. U novim tramvajima je dosadno. Ja i deda smo si međusobno pomagali u izradi tramvaja, ali da nije bilo moje ideje ne bismo sada imali naš vlastiti tramvaj. U svom tramvaju vozio sam prijatelje iz Ivanić Grada, jedan je bio malo viši pa se lupio glavom o strop, a drugi nisu htjeli izaći iz tramvaja, željeli su se još voziti. Trebali smo imati veliko otvorenje, planirao sam pozvati svoje prijatelje iz Zagreba, ali to je odgođeno zbog korone. Karte još ne prodajem, ali to je u planu. Ne mogu ih doma printati jer imamo samo crno-bijeli printer, ali i to ćemo nekako organizirati. Cjelodnevna karta koštat će pet kuna. Trenutno se vode pregovori s gradonačelnikom Ivanić Grada oko dozvole za vožnju – do gradonačelnika smo išli baka i ja i on je rekao da će razmisliti. Nadamo se da će pregovori uspjeti jer mi je želja da se našim tramvajem vozimo na Bučijadi, manifestaciji koja se svake godine tamo održava. Do sada smo se vozili po našoj i susjednoj ulici i do veterinara”, naglasio je Žarko.
Sada dolazi ono najzanimljivije – što ovog dječaka pretvara u mladog hrvatskog izumitelja i inovatora, kreativca i genijalca prije svega – od čega je i kako izrađena ova “petnaestica”? Prvo je napravljena metalna konstrukcija koja nosi cijeli tramvaj. Ostalo je napravljeno od drvenih ploča, prozori su od pleksiglasa, krov od lima. Za vrata su iskorišteni dijelovi stare tuš kabine, a volan je od remenice starog stroja za pranje veša.
Kotači su od industrijskih kolica. Zadnji kotači su na osovini koju pokreće elektromotor povezan lancem i zupčanikom od bicikla, a elektromotor pokreće akumulatorska baterija. Regulaciju brzine vrši elektro potenciometar. Na krovu se nalazi lira ili pantograf, a put osvjetljava prednja lampa. Nešto materijala je bilo potrebno i kupiti – pleksiglas za prozore, akumulator i bateriju, puno je boje potrošeno za farbanje tramvaja, uložilo se u lim na krovu i šarafiće, ali je to sve zanemarivo u usporedbi s količinom vremena koje su deda i Žarko proveli u garaži.
Baterija koja pokreće tramvaj traje od tri do četiri sata, no Žarko i tu ima rješenje. “Osmislio sam kako će tramvaj moći voziti bez punjenja baterije – mi napunimo bateriju i tada mu još prikačimo solarne ploče – i on se usput puni i troši. Napravit ćemo to na foru stare dvojke, da izgleda baš poput nje”, najavio je Žarko.
Komentari