DAWID RUNTZ: ‘Kao mladi dirigent spreman sam raditi malo luđe stvari’

Novi šef-dirigent Zagrebačke filharmonije je 28-godišnji Poljak Dawid Runtz, jedan od najtraženijih i nadarovitijih mladih dirigenata. S članovima orkestra Zagrebačke filharmonije – koji ga je izglasao velikom većinom glasova – ostat će tri godine

Iduće tri godine šef-dirigent Zagrebačke filharmonije bit će 28-godišnji poljski dirigent Dawid Runtz kojeg je prošlog tjedna velikom većinom glasova odabrao orkestar. Runtz je jedan od najperspektivnijih mladih dirigenata, dobitnik mnogih nagrada koji je sa Zagrebačkom filharmonijom prvu suradnju imao prije dvije godine, kad su u Kuvajtu u tri večeri izveli tri različita koncerta. U prosincu 2017. imenovan je šefom dirigentom Poljske kraljevske opere u Varšavi. Završio je Glazbeno sveučilište Frederic Chopin u Varšavi. Bio je briljantan student u klasi maestra Antonija Wita i debitirao je ravnajući Varšavskom filharmonijom.

NACIONAL: Članovi orkestra Zagrebačke filharmonije izglasali su vas za novog šefa-dirigenta, kakav je to osjećaj?

Prije svega, ne mogu vjerovati da se to dogodilo. San je svakog dirigenta biti izglasan za šefa-dirigenta jednog važnog orkestra. Čast mi je što mi je orkestar vjerovao, veselim se što ću iduće tri godine biti s njima.

NACIONAL: Što očekujete, što publika može od vas očekivati? Znam da volite riskirati i improvizirati, hoće li to biti novost koju ćete uvesti?

Trebam napraviti strategiju, ali publika može očekivati različit program. Bit će mnogo klasične glazbe, iz klasičnog razdoblja, jer uvijek je dobro da se orkestar razvija i radi na preciznosti klasičnog repertoara i drugih glazbenih elemenata. Ne mislim da strategija treba biti jako drugačija nego što je bila dosad jer je Zagrebačka filharmonija orkestar s velikom povijesti i iz moje vizure, tu sam da bih dodatno razvijao orkestar, a ne da bih ga mijenjao.

NACIONAL: Vaša prva suradnja sa Zagrebačkom filharmonijom dogodila se prije gotovo dvije godine, u siječnju 2019., kad ste u Kuvajtu dirigirali tri različita koncerta tri večeri zaredom. Znate kako sviraju i kako rade.

Teško je to objasniti, ali s ovim orkestrom dogodilo se nešto što se ne događa često. S nekim orkestrima odradite posao profesionalno i odete, ali sa Zagrebačkom filharmonijom osjetio sam kemiju, dogodila se neka vidljiva veza. Mislim da se međusobno dobro razumijemo, ali vidjet ćemo što će nam donijeti budućnost.

NACIONAL: Jedan ste od najboljih mladih dirigenata u svijetu, kako je došlo do toga da postanete dirigent?

Tu sam odluku donio u srednjoj glazbenoj školi. Najprije sam svirao klavir, nakon toga flautu, a u srednjoj školi pokušao sam skladati, želio sam biti skladatelj. Čak sam u Poljskoj na natjecanju za mlade skladatelje osvojio nekoliko nagrada i ozbiljno sam se tome posvetio. Međutim, jednog sam dana shvatio da postoji toliko predivne glazbe, već napisane i da je zapravo jako zanimljivo proučavati partiture, učiti na tim partiturama. Sjećam se da je prva partitura koju sam posudio iz knjižnice bila ‘’Posvećenje proljeća’’ Igora Stravinskog i nisam mogao shvatiti kako je moguće napisati takvu glazbu, pa sam počeo proučavati svaku stranicu nota. To sam radio na nastavi, na satovima poljskog, matematike, povijesti! Jako sam se zainteresirao za to. Došao sam na ispit iz dirigiranja i rekao sam sebi da ću se posvetiti tome ako pobijedim. Želio sam biti u klasi poljskog dirigenta Antonija Wita. Srećom, prošao sam ispit i bio njegov student pet godina. Bio sam zapravo njegov zadnji student, posljednje dvije godine dolazio je samo zbog mene. I tako sam postao dirigent. Na kraju studija jedan od nas imao je priliku dirigirati najprestižnijem poljskom orkestru, Varšavskoj filharmoniji, i upravo ja sam odabran. Sjećam se da je taj koncert bio 2016. i dirigirao sam ‘’Petu simfoniju’’ Čajkovskog. A na prvom koncertu sa Zagrebačkom filharmonijom prošlog petka, ponovno sam dirigirao isto djelo. To me jako dirnulo jer je ta simfonija završila moj obrazovni proces u Varšavi, ali i započela moj novi glazbeni život u Zagrebu. Nisam znao da ću to dirigirati, tako da se može reći da nema slučajnosti u životu.

NACIONAL: Kako se osjećate kad dirigirate?

Ono što publika vidi na pozornici zapravo je zadnji korak umjetnosti dirigiranja. Sve započinje kad ste sami doma uz klavir i otvorite prvu stranicu partitura. Tako svaki put započinjete novu povijest. Dug je to proces do dolaska na pozornicu, tijekom kojeg proučavate muzikalnost, instrumentalizaciju, priču o tome kako je neka skladba nastala, sve je to važno. Dirigiranje ima dva dijela, glazbeni i onaj drugi koji obuhvaća znanje i povijest oko neke skladbe. Ako spojite ta dva svijeta, onda ste dobar dirigent. Kad sam na pozornici, najsretniji sam čovjek na svijetu. Prije koncerata imamo nekoliko proba, važno je kako vodite te probe jer orkestar od vas ima očekivanja. To je teško za mlade dirigente jer nemate dovoljno iskustva, nemate prilike raditi s velikim orkestrima, a ni hrabrosti za neke veće promjene. Stoga o pravom dirigiranju počinjete učiti tek nakon studija i zato sam iznimno sretan da četiri godine nakon diplome imam priliku raditi sa sjajnim glazbenicima iz Zagreba. Moje obrazovanje nema kraja, nema granica, jer sa svakom probom, sa svakim koncertom, naučiš nešto. Kad sam radio s Ricardom Muttijem, on mi je rekao da je to jedna vrsta paradoksa, da ti zapravo trebaš učiti orkestar na koji način da sviraju, ali u isto vrijeme učiš od orkestra.

 

‘Na koncertima ne čitam partiture, tako se osjećam sigurnije. Ne razmišljam o okretanju stranica pa imam bolji kontakt očima s glazbenicima. Ne pravim se važan, već imam veću slobodu’

 

NACIONAL: Kako netko može postati odličan dirigent, kako se istaknuti?

Znali su mi reći da je za uspjeh potrebno 80 posto teškog rada, deset posto talenta i deset posto sreće. To je dobitna kombinacija. Svaki dirigent ima muzikalnost u sebi, glazbenu osjećajnost. Ako radite s velikim orkestrima najvažnija stvar već postoji – oni znaju svirati. Ali onda nastupa ta vaša osjećajnost za glazbu, što im možete predložiti kao glazbenik, ne kao dirigent.

NACIONAL: Čula sam da na koncertima ne koristite partiture, nego da svirate napamet, kako to?

To je istina, ali ne želim reći da je to stalno tako, jer ću se jednog dana pojaviti s partiturama i svi će biti razočarani! Kad sam spreman i ugodno se osjećam, ne koristim partiture, tako se osjećam sigurnije. Ne moram razmišljati o okretanju stranica pa mogu imati čvršći i bolji kontakt očima s glazbenicima. Ne pravim se važan, ali tako imam veću slobodu.

NACIONAL: Mislite li da mladi dirigenti mogu klasičnoj glazbi dati novi, moderniji, element? Sigurno učite od starijih kolega, ali možete li osvježiti glazbu nekim novim idejama?

Stariji dirigenti imaju više iskustva i od njih najviše mogu naučiti, posvetili su mi puno vremena i zahvalan sam. Ali mladi dirigent može ponuditi svježu energiju, ali i jednu želju, snagu volje da nešto napravi. Kao mladi dirigent spremniji sam napraviti neke malo luđe stvari, ali i ponuditi svježiji pristup orkestru. Pogledamo li velike svjetske orkestre, velik broj njih ima mlade dirigente, a to se dogodilo posljednjih godina, to je sigurno. Promjena u mentalitetu prema dirigentima.

NACIONAL: Je li to zbog toga što mladi dirigent može pomoći dovesti mlađu publiku?

Svugdje u svijetu edukacija je iznimno važno pitanje i uvijek mislimo da nikad nije dovoljno učiti. Glazba kod djece razvija ne samo muzikalnost, već i njihovu osobnost. Trebamo educirati što više djece jer danas na koncerte klasične glazbe dolazi starija koncertna publika. Želimo ohrabriti mladu generaciju jer će oni biti naša publika za nekoliko godina. Glazba treba biti važan dio obrazovanja ne samo u glazbenim školama, već i u klasičnim.

NACIONAL: Zašto volite klasičnu glazbu?

Klasična glazba je izvor svake glazbe, iskrena je i čista i kad je slušam, osjećam se kao kod kuće. Moji roditelji su glazbenici pa je klasična glazba u našem domu bila nešto normalno, ta glazba je moj život.

Komentiraj