Davorko Vidović, bivši ministar rada i socijalne skrbi u vladi Ivice Račana, bivši gradonačelnik Siska i predsjednik novoosnovane stranke Socijaldemokrati, ovih dana našao se na meti medija i bivših stranačkih kolega iz SDP-a zato što je desetero članova njegove stranke, trenutačno najveće opozicijske stranke u Hrvatskom saboru, potpisalo HDZ-ovu inicijativu za ustavne promjene. Naime, zbog tog čina optuženi su da su postali novi žetončići HDZ-a, čiju su vladajuću većinu napustili Reformisti Radimira Čačića.

Po struci profesor filozofije i sociologije, Davorko Vidović jedan je od utemeljitelja SDP-a početkom devedesetih, a od 1992. profesionalno se bavi politikom. Do 2000. godine bio je potpredsjednik stranke, da bi nakon ministarskog mandata 2003. postao zastupnik u Hrvatskom saboru.

Kao hrvatski branitelj, pomoćnik zapovjednika 120. brigade Ban Toma Bakač Erdödy i pomoćnik zapovjednika Zapovjedništva obrane Siska, nositelj je Spomenice Domovinskog rata i Reda hrvatskog trolista. Zbog neskrivenog neslaganja s vodstvom stranke s Frankom Vidovićem, Renatom Sabljar Dračevac, Romanom Nikolić, Vesnom Nađ, Davorom Bernardićem i Katicom Glamuzinom lani je izbačen iz SDP-a. Od 18 saborskih zastupnika koji su izašli iz SDP-a, 13 ih ušlo u novoosnovanu stranku Socijaldemokrati, dok Zvane Brumnić, Rajko Ostojić, Irena Šimunić i Matko Kuzmanić još razmišljaju. O prvim potezima Socijaldemokrata, optužbama da su HDZ-ovi žetončići i perspektivi stranke tjednik Nacional razgovarao je s Davorkom Vidovićem u posljednjem tjednu zasjedanja Sabora prije dugog ljetnog raspusta.

NACIONAL: Na posljednjoj sjednici Sabora prije ljetne stanke, prošloga tjedna raspravljalo se o prijedlogu izmjena Ustava i Ustavnog zakona s ciljem reguliranja referenduma. Za taj prijedlog dalo je svoj potpis desetero članova novoosnovane stranke Socijaldemokrati, zbog čega vas mediji i bivši kolege iz SDP-a optužuju da ste rezervni igrači HDZ-a i žetončići na koje premijer Plenković računa. Kako to komentirate?

Za nekoga tko je četrdeset godina u politici i tko uporno zagovara, mislim da to mogu reći, dosljedno lijeve stavove i ideje, prihvatiti bilo kakvo koaliranje s HDZ-om, dakle s onima koje smatram najodgovornijima za stanje u kojem se ova zemlja nalazi, teško je zamislivo. A ova zemlja je u posljednjih 30 godina postala zemlja tužnih i zabrinutih ljudi, izgubila je svoj identitet, svoje vrijednosti, pogubila je društvo – imamo najnižu razinu socijalnog kapitala u Europi, pokradena je, gospodarstvo i industrija poharani su kriminalnom privatizacijom devedesetih, građani ne vjeruju u institucije, a osobito ne vjeruju u pravosuđe, preko osamsto tisuća ljudi živi ispod granice siromaštva, preko 50 posto mladih smatra da se ne bi trebali vjenčati s pripadnicima drugih narodnosti, a najviše vjeruju policiji, vojsci i Crkvi, dakle – smatram da je ovo jedna ozbiljno devastirana zemlja, a primarnu odgovornost za to, kao što sam rekao, ima HDZ. Ni u kom slučaju mi kao Socijaldemokrati nikakvih poveznica s HDZ-om nemamo i nećemo imati. Pokušaj da nas se diskvalificira kao tobožnje pomagače HDZ-u da opstane na vlasti, na samom početku našeg djelovanja, dio je grube manipulacije kojoj, iz meni nepoznatih razloga, doprinosi i dio medija koji stavljaju na naslovnice tvrdnje da smo mi potencijalni žetončići. Umjesto da novinari, koji bi to morali znati, objasne činjenicu da smo mi tek stavili potpis na inicijativu da se počne razgovarati o ustavnim promjenama, vezano uz referendum, koje su nužne i koje zagovaramo dosljedno dulje vrijeme. U slučaju da su zaboravili – 2018. godine su Peđa Grbin iz SDP-a i Davor Bernardić iz SDP-a stavili u saborsku proceduru gotovo identičan prijedlog, koji su potpisali čak i neki HDZ-ovci. Da se razumijemo, za pokretanje te inicijative HDZ-u nisu trebali ni naši ni ičiji drugi potpisi – dovoljno je bilo imati 31 potpis, a oni imaju 66 zastupnika. Mogli smo mirno gledati prekriženih ruku i čekati što će se dogoditi, no to bi značilo da sami sebe marginaliziramo da smo sitni kalkulanti i ljudi bez političkog stava iza kojega čvrsto stoje. A što se tiče budućnosti te inicijative, to ćemo tek vidjeti. Slijede još tri koraka i posljednji – promjene Ustava, za koje je potrebna dvotrećinska većina.

NACIONAL: Sada kada ste potpisali tu inicijativu, hoćete li tražiti da se donesu i neke druge promjene Ustava?

Mi smatramo nemoralnim i politički štetnim bilo kakvo uvjetovanje kada je riječ o ustavnim promjenama. Naprosto zato što Ustav ne bi trebao biti sadržaj bilo kakvih sitnokalkulantskih pregovora i trgovanja. Riječ je o ključnom dokumentu i ključnoj poveznici države, prema kojoj se svi moramo odnositi odgovorno. Mi se zalažemo za cjelovitu ustavnu reformu koja bi obuhvatila sve bitne elemente ustroja ove zemlje. To je djelomično na tragu onoga što je predlagao bivši predsjednik Republike Ivo Josipović – od teritorijalnog ustroja, izmjena izbornog zakona i izbornih jedinica koje nemaju veze ni s čim, preko jasnijeg definiranja pozicije Ustavnog suda, načina biranja ustavnih sudaca i njihovih ovlasti, nadležnosti predsjednika Republike, do, rekao bih, pitanja četvrte generacije ljudskih prava.

NACIONAL: Treba li u tom smislu pravo žene na pobačaj ući u Ustav?

Svakako, to bi trebalo i eksplicite navesti u Ustavu jer se vidi da se atakira na to pravo. Ali to je drugo pitanje iz seta onoga o čemu bi trebalo provesti ozbiljnu raspravu i što bi trebalo ugraditi u Ustav. Zapravo, mislim da Hrvatskoj treba jedan nacionalni okrugli stol na kojem bi se vodila rasprava o budućnosti ove zemlje. U tom je kontekstu onda i rasprava o ustavnoj reformi samo dio te široke rasprave.

NACIONAL: Drugi razlog zbog kojeg vas optužuju da ste HDZ-ovi žetončići jest činjenica da niste potpisali inicijativu za opoziv ministra zdravstva Vilija Beroša. Pa zašto niste?

Zato što želimo pokazati da se ne mora nužno biti jalov u oporbi. Ne moramo biti dio političkog igrokaza u kojemu oporba dosljedno pokazuje da nema ni ideja ni inicijativa, a svoj oporbeni stav iskazuje u natjecanju tko će više, jače i uvredljivije napadati, verbalnim doskočicama, vladajuće. To kažem vrlo samokritično, jer i mi smo dio te oporbe. Naime, ako 80 posto građana smatra da država ide krivim smjerom, a podrška HDZ-u je na 30 posto, što govori da nešto s tom oporbom i načinom na koji ona funkcionira ozbiljno nije u redu. To uporno i izvjesno kontraproduktivno traženje opoziva istog tog Beroša, kojemu je svaki put nakon toga pozicija učvršćena, nema nikakvog smisla. Rasprava se vodi od ponoći do četiri ujutro, što nikoga ne zanima. Iza toga zapravo stoji stav: smijenimo Beroša i sve će biti u redu. Ne, neće biti u redu! Mi smo, naravno, glasali za Berošev opoziv jer smatramo da je on izuzetno loš ministar sam po sebi, no s njim i bez njega ova vlada je loša, jer ta paradigma upravljanja od temelja ne valja. I zato smatramo da treba ustrajati na kritici cijele Vlade i njene upravljačke paradigme, a ne pojedinih ministara. Čak i kada bi se smijenilo Beroša, a sve ostalo isto, zdravstvo bi ostalo i dalje u očajnom stanju. Uostalom, ministri se mijenjaju kao na traci, a problemi ostaju isti. Ukazujemo na Plenkovića i njegov način vladanja jer to je početak i kraj svih problema.

NACIONAL: Vi ste još jedna u nizu lijevih stranaka koje su nastale zbog nezadovoljstva SDP-om i odmakom od socijaldemokratskih vrijednosti. No sve su te avanture loše završile – zašto mislite da ćete vi uspjeti?

Razlika je dosta velika u odnosu na sve druge disidentske stranke, jer one nisu imale infrastrukturu – ni ORaH, ni Laburisti, ni svi ostali. Mi, međutim, potiho stvaramo mrežu, pokrili smo trinaest županija i Grad Zagreb, i to u svih 16 gradskih četvrti i to je razlika. Dobrim dijelom smo se oslonili na bivše SDP-ovce, koje poznajemo. Vodimo razgovore s velikim brojem ljudi koji se do sada nisu bavili politikom, ali žele surađivati s nama u kreiranju novih rješenja za stvarne probleme ljudi, ali bez ikakva pritiska. Svjestan sam da je ovo svakako rizičan projekt, ali rizik će smanjiti naše ponašanje. Prostor na ljevici je ispražnjen, bez prepoznatljivih političkih ideja, bez inicijativa.

Ovo što gledamo je reaktivno ponavljanje nekih ustaljenih obrazaca oporbenog ponašanja, koji ne daju ploda. Ako ćemo mi uspjeti generirati neke nove političke ideje i suvislo ih prezentirati te ako u stranci uspijemo aktivirati nove ljude, profesionalce s karijerama i integritetom kojima politika ne treba za uhljebljivanje, siguran sam da imamo šansu. Mi smo kao prvi princip svog djelovanja prepoznali inkluzivnost. Uključujemo ljude i zato smo prvo napravili i udrugu, jer poneki pristojni ljudi, stručnjaci, groze se bilo kakvog direktnog političkog angažmana, ali ne i društvenog. A SDP je rastjerao 300 sveučilišnih profesora iz svojih savjeta.

NACIONAL: U SDP-u je ipak ostalo dosta kvalitetnih ljudi, a neki od vaših najboljih članova poslani su u Europski parlament. Mnogi misle da ih je tamo poslao Davor Bernardić da ih se riješi, a on sam je bio izuzetno omražen…

To nije točno. Mi smo ostvarili dobar rezultat i na europskim i na parlamentarnim izborima, na kojima smo osvojili 34 mandata. Toliko je SDP imao na posljednjim izborima kada je na čelu bio Zoran Milanović. Svjestan sam tadašnjeg lošeg rejtinga Davora Bernardića. No on je prihvatio odgovornost za rezultat koji je bio slabiji nego što se očekivalo i dao ostavku. Pokazao je da može prihvatiti da bude i običan član u stranci Socijaldemokrati, nije se gurao na neke pozicije. On se želi posvetiti Zagrebu, gdje pozna ljude, postao je naš međunarodni tajnik jer ima dobre veze sa socijaldemokratima u Europi.

NACIONAL: I za Bernardića, a osobito za Zvanu Brumnića, smatra se da su bili Bandićevi pioniri i pijuni…

Brumnić zasad nije želio ući u stranku. A što se tiče Bernardića, mislim da je to bio način da ga se u unutarstranačkim okršajima u SDP-u diskreditira. Naravno, on jest ponikao iz organizacije koju je vodio dugi niz godina Milan Bandić. Ono što je pozitivno nasljeđe te činjenice jest njegov zavidan aktivistički potencijal, ali Bernardić nema nikakvih problema sa socijaldemokratskim vrijednostima. U tome je on istovremeno i veoma dosljedan Račanov učenik. On je sada primarno fokusiran na Zagreb. Mislim da ako mi, kao Socijaldemokrati, generiramo rješenja za neke važne probleme u Zagrebu, i to ne samo komunalne naravi, bit ćemo prepoznati. Svjestan sam koliko je problem sa smećem, koji je naslijedio, opterećenje Tomaševiću. Kud baš njemu, a oni su zelena stranka koja se zalagala za uređenje sustava zbrinjavanja otpada. Mislim da je njima sigurno i samima neugodno što je grad prljaviji i smrdi više nego u Bandićevo doba. Naravno, naslijedio je i problem s tvrtkama koje su te poslove obavljale, ali morao je biti svjestan da će se s time suočiti kada postane gradonačelnik.

NACIONAL: Zašto mislite da ćete biti prepoznati u Zagrebu kad je već i SDP izuzetno loše prošao na prošlim izborima?

Zagreb odnosno Zagrepčani već su dokazali da kada im se ponudi suvisao i uvjerljiv program, sa suvislim ljudima, mogu dati bez problema svoj glas lijevoj opciji. To su pokazali i na prošlim izborima, ali očigledno u tome nisu prepoznali SDP. Mi nismo SDP i nadam se da ćemo imati vremena pokazati to i građanima Zagreba.

NACIONAL: Da vi ostvarite neki rezultat u Zagrebu ili na parlamentarnim izborima, biste li išli u koaliciju s Možemo?

Oni su, naravno, prihvatljiv partner, ali to u kakvu bismo vrstu aranžmana i suradnje išli ovisilo bi i primarno o postignutim rezultatima na izborima. Nije svejedno pritom bismo li bili stariji ili mlađi partner.

NACIONAL: Hoćete li tako funkcionirati u Saboru, gdje ste najveća opozicijska stranka? Hoćete li podržavati dobre projekte HDZ-a?

Ne možemo i nećemo nikada svoj partikularni interes staviti iznad interesa građana i interesa zemlje. Niti nam je prihvatljivo sve što dolazi iz oporbenih redova niti nam je sve što predlažu vladajući samim time neprihvatljivo. Ne želimo se identificirati s onim dijelom desne oporbe koji na najjeftinijoj populističkoj demagogiji zarađuje političke bodove i devalvira najelementarnije uzuse političkog ponašanja. Ja ništa nemam s tvrdom desnicom, koja nas sada napada da smo HDZ-ovi žetoni. I to zato što smo potpisali inicijativu za uvođenje reda u ovoj državi. Stranka koja je dvaput koalirala s HDZ-om iako je kod javnog bilježnika potpisivala izjavu da to nikada neće učiniti, stranka koja je potjerana iz Vlade, sada nas proziva da smo skriveni igrači HDZ-a i da nam se ne treba vjerovati unutar oporbe. Apsurdno!

NACIONAL: Je li vam itko iz HDZ-a pristupio?

Nitko. Nemamo baš nikakve bilateralne kontakte s HDZ-om niti ja osobno niti bilo tko iz našega Kluba. Doduše, Plenković i ja povremeno se srećemo na nekim državnim manifestacijama, poput Dana državnosti, ali i drugim događanjima, na kojima upadljivo izostaju kolege iz oporbe. Iako mislim da se Dan državnosti treba obilježavati 25. lipnja, a nikako ne 30. svibnja, kada je HDZ prvi put osvojio izbore, ja sam ipak otišao na svečanost u HNK i na polaganje vijenaca. I to zato što sam, kao zastupnik potpredsjednik Hrvatskog sabora, prisegnuo na Ustav da ću poštovati zakone ove zemlje, a ne zato što se s time slažem. Ja zapravo smatram da bi se Dan državnosti trebao obilježavati 9. svibnja, na Dan pobjede nad fašizmom, ali i dan kada je održano Treće zasjedanje ZAVNOH-a, kada je stvorena Republika Hrvatska u svojim granicama. Tu državu smo mi branili – i ja kao hrvatski branitelj i antifašist. Kada me Plenković sreo dan poslije Dana državnosti na polaganju vijenaca, rekao mi je: „O, pa mi se stalno srećemo!“ A ja sam mu rekao: „Srećemo se zato što država nije vaša, niti vaše vlasništvo. Ovo je i moja zemlja i čudi me da se ti pitaš zašto sam ja tu.“ Za razliku od drugih kolega iz opozicije, ja nema problema s poštovanjem zakonom određenih praznika niti se nakon 40 godina u politici plašim da će me netko utrpati HDZ-u. Ja sam sve svoje karijerno-političke ambicije odavno ostvario.

‘Zagreb odnosno Zagrepčani već su dokazali da kada im se ponudi uvjerljiv program, sa suvislim ljudima, mogu bez problema svoj glas dati lijevoj opciji, ali očigledno u tome nisu prepoznali SDP’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Ima li veze Čačićev odlazak iz vladajuće većine s vama? Naime, postoji teza da je procijenio kako gubi na važnosti, budući da ćete vi sada osiguravati većinu Plenkovićevoj vladi?

Nema nikakve veze. Takve priče vjerojatno idu iz krugova onih koji se, nadam se s pravom, plaše nas Socijaldemokrata kao inovativnije, modernije i samosvjesnije lijeve stranke, koja tek stupa na političku scenu. Čačićev je izlazak iz vladajućih vjerojatno dio ranijeg dogovora. On tako nastoji sačuvati i dio osobnog kredibiliteta, jer tvrdi da je ušao u koaliciju zbog pruge, koja se, naravno, ne gradi, kao što se i inače ništa ne radi. Čačić je pronašao alibi da izađe iz te priče i sačuva obraz u svojoj županiji, jer želi pokazati da je pokušao nešto učiniti, ali nije išlo. To se ne bi dogodilo da se Plenković nije osigurao. On je dobio Hrelju – što je bilo prilično transparentno. Hrelja u toj trgovini nije bogznašto zaradio, odnosno – umirovljenici nisu baš puno dobili. Dobro, ajde, nešto se prvi put riješilo s tim obiteljskim mirovinama, ali ni približno onome što je Hrelja tražio.

NACIONAL: A što ako Socijaldemokrati ne uspiju?

Bilo bi to šteta za Hrvatsku. Ne zato što mi nećemo uspjeti, već zato što neće uspjeti ono za što se zalažemo. Želimo biti prepoznati kao autentična, moderna ljevica kvalitetom svoga djelovanja, ljudima koji je predstavljaju i načinom komunikacije sa svim društvenim sastavnicama i na različitim razinama djelovanja. Nismo i ne želimo biti ekskluzivistička sekta političkih profesionalaca koja niti vidi niti čuje što ovoj zemlji i njenim ljudima treba. Kažu nam da smo ulaskom u Schengen i eurozonu ispunili sve svoje strateške ciljeve. A što dalje? Mi nemamo viziju toga u kakvoj zemlji želimo živjeti. Kako će građani Hrvatske živjeti s eurom? Pa mirovina moje sestre iznosit će 236 eura. Što će ona s time? Nudi li netko rješenja za to što nas čeka?

NACIONAL: Kakav je vaš stav prema predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću, koji je vratio činove i odličja Glavašu, izvrijeđao saborske zastupnice, novinare, aktivistkinje, odlikovao optužene ratne zločince i opsjednut je Hrvatima u BiH, čak je tvrdio da će uvjetovati ulazak Finske i Švedske promjenom izbornog zakona. Zašto se SDP od njega ne ogradi?

SDP ima svoje vodstvo i njih o tome treba pitati. Od postupaka koje navodite u pitanju ja se svakako ograđujem. Iako moram priznati da sam, uz svu nevoljkost, zbog svega što je Milanović napravio SDP-u, kao stranci u koju sam uložio svoj život, prvi put glasao za njega. I zato smatram da kao građanin, a ne kao saborski zastupnik, imam pravo biti krajnje nezadovoljan takvim njegovim postupcima i meni krajnje neprihvatljivim političkim stilom, koji ne smatram primjerenim dužnosti koju obavlja. Bojim se da, zajedno s Plenkovićem, sudjeluje u destrukciji pristojne i normalne politike koju bi jedna država morala voditi. Nama se Vijeće za obranu i Vijeće za nacionalnu sigurnost nisu sastali dvije godine zbog njihove nesnošljivosti. Možda je nekom zabavno pratiti prostačku razmjenu uvreda vodećih ljudi u hrvatskoj politici, ali ja spadam među one koje zabrinjava takva degradacija institucija. Meni su potpuno irelevantni njihova osobna pozicija, status, njihove birokratske karijere, ali mi je kao građaninu ove zemlje silno stalo do institucija koje su zaposjeli. No njihova osobna komunikacija manji je problem od izrazito ozbiljnih razmimoilaženja u važnim pitanjima za vođenje ove zemlje. To jest problem koji ugrožava važne sustave, od obrane, diplomacije, međunarodne pozicije Hrvatske do sasvim konkretnih ekonomskih implikacija njihova razilaženja. Pozivam ih da zatome osobne političke ambicije i da sukladno svojim ovlastima predvode institucije kojima su na čelu odgovorno i u korist naše zemlje i njenih građana. Moram reći i da mi je bizarno Milanovićevo zauzimanje za Hrvate u BiH. Zapravo, on se ne zauzima za Hrvate u cijeloj BiH, jer za Hrvate u Bosni nitko ne mari, Hrvati su iz Republike Srpske odavno istjerani. Čudi me ta strasna potreba da se Draganu Čoviću osigura članstvo u predsjedništvu.

NACIONAL: Bili ste gradonačelnik Siska – kako ocjenjujete stanje na Baniji godinu i pol nakon potresa?

Postoji dio zemlje za koji je poginulo nekoliko tisuća ljudi, ogroman broj ljudi se raselio, između ostalog i Srbi, koji nedostaju. To je kraj koji je tranzicija poharala -u Sisku je nekad od 37 tisuća ljudi 35 tisuća radilo. Sada ne radi ništa, Rafinerija je zatvorena, u blizini su naftna polja s kojih se nafta odvozi u Mađarsku za jeftine pare, da bi se nama prodavali skupi derivati te iste nafte. Uništena je Željezara, uništen je Gavrilović. I na sve to došao je potres koji je dodatno umanjio šanse ljudima u tom kraju da normalno rade i žive. Ova Vlada izbjegla je napraviti program revitalizacije, koji joj je u manje od dva mjeseca nakon potresa bio ponuđen od skupine eksperata s različitih zagrebačkih fakulteta. Ono što je usvojeno ne daje razloge za optimizam. Paladina, kao i njegov prethodnik, nema ni kapacitet niti su mu stvorene pretpostavke da se stvarno bavi obnovom, a ima i posla sa svojim prethodnim životom. Ne vidim mogućnost da se prema takvom modelu išta obnovi.

NACIONAL: Je li vam žao što ste nakon toliko godina izašli iz SDP-a?

I ja i moji kolege pokazali smo u jednom trenutku svojih života da smo spremni odreći se sigurnosti članstva u jednoj velikoj stranci kao što je SDP te zbog neslaganja s nedemokratskim načinom vođenja stranke izdvojiti se i otići u neizvjesnost. Osim toga, SDP danas nema hrabrosti, nema političko vodstvo i nema sadržaj kojim bi mogao kontrirati HDZ-u, zapravo nema nikakvu viziju i ne nudi nikakve politike.

NACIONAL: Ali vi ste izbačeni. Da niste – biste li ostali u stranci?

Naravno da ne bih. Ja sam to izbacivanje zapravo isprovocirao. Sada, godinu dana nakon izbacivanja, pitam se zašto sam uopće posljednjih desetak godina bio u SDP-u, s obzirom na to da sam bio duboko nezadovoljan procesima koji su tu stranku kartelizirali i u tom smislu je učinili istovjetnom HDZ-u. Dubinski raskol u stranci dogodio se davno prije, stranka je pukla napola. S jedne strane su oni koji su ostali vjerni načelima na kojima smo od početka devedesetih gradili stranku – kada smo postali svojevrsni azil za hrvatske građane srpske nacionalnosti, radnike koji su masovno ostajali bez posla, pripadnike LGBTQ zajednice. S druge strane su oni koji su ušli u stranku nakon 2000., kada smo osvojili vlast i postali jako atraktivni. Tada su nam prišli razni mangupi, karijeristi, oni koji su željeli doći na pozicije. Bojim se da su oni na kraju dobili prevlast iako je u toj stranci i dalje mnogo dobrih i kvalitetnih ljudi koje još uvijek tamo drže emocije i sjećanje na neka druga, prošla vremena.