DAVOR MILIČIĆ: ‘Nisam siguran da bih ulaskom u politiku društvu pridonio više nego kao liječnik’

Vrsni hrvatski kardiolog i upravitelj Zaklade Hrvatska kuća srca govori o projektu ‘Žena i srce’ i razlozima zašto je u Hrvatskoj od kardiovaskularnih bolesti lani umrlo čak 3326 žena više nego muškaraca, otkriva kako se korona-kriza odrazila na dijagnosticiranje bolesti te zašto još ne razmišlja o politici

Mogao bi začuditi podatak da je u Hrvatskoj u 2019. od kardiovaskularnih bolesti umrlo 3326 žena više nego muškaraca. Također, kod žena vjerojatnost smrtnog ishoda srčanog udara može biti i dvostruko veća. Zbog želje da se podigne svijest o pojačanoj podložnosti žena kardiovaskularnim bolestima nedavno je javnosti predstavljen projekt Hrvatskog kardiološkog društva i Zaklade Hrvatska kuća srca „Žene i srce“. O tome smo, između ostalog, razgovarali s vrsnim hrvatskim kardiologom, redovitim profesorom u trajnom zvanju na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, akademikom i potpredsjednikom HAZU-a Davorom Miličićem, koji je i predstojnik Klinike za bolesti srca i krvnih žila pri KBC-u Zagreb gdje je voditelj Programa transplantacije srca.

Davor Miličić rođen je 1962. u Zagrebu, a na Medicinskom fakultetu je diplomirao 1986. Disertaciju iz eksperimentalne imunologije obranio je 1990. u dobi od 27 godina te je time postao jednim od najmlađih doktora medicinskih znanosti. Specijalistički ispit iz interne medicine položio je 1993. te je od tada neprekinuto zaposlen u Klinici za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Zagreb. Boravio je na Sveučilištu u Hamburgu kao stipendist, dok je temeljnu edukaciju iz transplantacijske kardiologije obavio u Udinama 1996. te kasnije tijekom kraćih boravaka u klinikama u Beču i Padovi. Dobitnik je diplome Europski kardiolog Europskog kardiološkog društva i počasne titule Europskoga kardiološkog društva i Američkoga kardiološkog društva. Pročelnik Odjela za koronarnu intenzivnu skrb i aritmije u Klinici za bolesti srca i krvnih žila postao je 2000. Odjel je pod njegovim vodstvom prerastao u Zavod za intenzivno kardiološko liječenje, aritmije i transplantacijsku kardiologiju.

Davor Miličić, predsjednik Hrvatskog kardiološkog društva, dobitnik je diplome Europski kardiolog Europskog kardiološkog društva te počasnih titula Europskoga i američkoga kardiološkog društva. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

 

NACIONAL: Što Hrvatsko kardiološko društvo i Zaklada Hrvatska kuća srca mogu učiniti da se smanji smrtnost od kardiovaskularnih bolesti i što se u tom smislu može postići projektom “Žena i srce”?

Poznato je da se usvajanjem zdravih životnih navika i ranim otkrivanjem i uklanjanjem, odnosno liječenjem kardiovaskularnih čimbenika rizika, može spriječiti ili znatno odgoditi pojavnost bolesti srca i krvnih žila i do sedamdeset posto, poglavito onih koje spadaju u vodeće uzroke smrti, kao što su infarkt miokarda ili moždani udar. Tridesetak posto rizika predstavlja, pak, nasljeđe, pri čemu je najbitnija tzv. porodična hiperlipoproteinemija, tj. nasljedni poremećaj metabolizma masti. Dobra je vijest da se odnedavno i ta bolest, ako se otkrije na vrijeme, može relativno učinkovito kontrolirati, čime se oboljelima znatno smanjuje njihov, inače vrlo visok, kardiovaskularni rizik. Kako bismo u promicanju kardiovaskularne prevencije i zdravlja srca bili još vidljiviji i učinkovitiji, osnovali smo i Zakladu Hrvatska kuća srca. Zaklada se ponajprije obraća građanima i sredstvima javnoga priopćavanja putem različitih aktivnosti i osmišljenih projekata, koji se, primjerice, odnose na promicanje nepušenja, tjelovježbe, zdrave prehrane. Pandemija koronavirusa zaustavila nas je privremeno u našem svehrvatskom projektu poučavanja o osnovama oživljavanja. Od iznenadne srčane smrti svakoga sata u Hrvatskoj umre jedna osoba, a mnogi bi se takvi životi mogli spasiti primjenom jednostavne tehnike oživljavanja. Svaka minuta kašnjenja u oživljavanju vodi bliže nepovratu, odnosno smrti mozga. U suradnji sa studentskom udrugom STEPP o osnovama oživljavanja educirali smo 5450 srednjoškolaca i odraslih u Hrvatskoj, a kao Zaklada javnim smo ustanovama donirali više vanjskih automatskih defibrilatora. Još prije ljeta preveli smo i objavili najnovije smjernice Europskoga reanimatološkog društva o oživljavanju tijekom epidemije koronavirusa. Pokrenuli smo elektroničku edukacijsku platformu “Čuvari srca”, kako za liječnike tako i za laike.

NACIONAL: Koji je cilj projekta “Žene i srce”?

Naš najnoviji projekt “Žena i srce” pokrećemo radi unaprjeđivanja kardiovaskularnog zdravlja žena. Poznato je da one zanemaruju rizične čimbenike, a i simptome bolesti srca, više nego muškarci, da u žena simptomi mogu biti manje tipični nego u muškaraca te da zbog svega toga žene, nažalost, nerijetko kasne u prevenciji i liječenju. To u doglednome vremenu valja promijeniti kako bismo zaustavili prekomjerno obolijevanje i umiranje žena od bolesti srca.

 

‘Žene zanemaruju rizične čimbenike, a i simptome bolesti srca, više nego muškarci, u žena simptomi mogu biti manje tipični nego u muškaraca te one nerijetko kasne u prevenciji i liječenju’

 

NACIONAL: Koji su faktori rizika za razvoj kardiovaskularnih bolesti za oba spola, a koji su eventualni specifični faktori rizika za svaki spol? Što se može učiniti u pogledu prevencije?

Čimbenici se rizika u žena i muškaraca ne razlikuju, osim utjecaja muških spolnih hormona koji ne štite od razvoja ateroskleroze nasuprot stanovitom zaštitnom učinku ženskih spolnih hormona, dakle u doba prije menopauze. Nakon menopauze, žene podliježu jednakome riziku. Nije tajna da je pušenje štetno i opasno, ali očito nije dovoljno poznato u javnosti da je pušenje duhana izravno uzročno povezano s preranom smrću svake druge osobe koja puši. Nadalje, premalo kretanja vodi u pretilost, pogoduje nastanku dijabetesa i poremećaja metabolizma masnoća. Svakodnevna tjelovježba mora se percipirati poput lijeka, ona je jedan od zaloga zdravlja i dugovječnosti. Isto tako i zdrava prehrana, osobno preporučujem mediteransku dijetu. Bolest povišenog arterijskog tlaka zastupljena je u trideset do pedeset posto odraslih, a još više u starijih. Na listi Svjetske zdravstvene organizacije hipertenzija je najvažniji posredni uzrok smrti u svijetu, a riječ je o smrti od kardiovaskularnih bolesti. Svi znamo da je mjerenje tlaka doista dostupno svima te da je zbog toga dijagnoza hipertenzije krajnje jednostavna. Hipertenziju se može liječiti smanjenjem unosa kuhinjske soli, zdravim životom i prehranom te učinkovitim i, ako je potrebno, odlično podnošljivim i učinkovitim, modernim lijekovima. Pa zašto onda čovječanstvo trpi takvu štetu od hipertenzije? Zato što ona traje godinama, kao “tihi ubojica”, dok ne izazove ozbiljne komplikacije, a u međuvremenu se hipertoničari osjećaju dobro i zdravo. Povišene masnoće, posebice onaj opasni “LDL” – kolesterol – također su “tihe ubojice”, odnosno jedan od ključnih čimbenika za razvoj ateroskleroze. Analizom običnoga uzorka krvi doznajemo sve bitno o masnoćama, kao i razini šećera u krvi. I povišene masnoće i šećerna bolest danas se mogu odlično liječiti.

NACIONAL: Često se govori da je Hrvatska u vrhu europske statistike kada je riječ o obolijevanju i smrtnosti od tumora. Kako stojimo po pitanju kardiovaskularnih bolesti?

Kardiovaskularne bolesti uzrok su 17,9 milijuna smrti u svijetu godišnje, a procjenjuje se da će do 2030. godine biti uzrokom 23 milijuna smrti. Kao i u većini svijeta, u Hrvatskoj su kardiovaskularne bolesti također na vrhu ljestvice smrtnosti. Od njih je 2019. godine umrlo više od 22 tisuće osoba, odnosno 42,5 posto ukupno umrlih. Dakle, u godini dana u nas umre populacija jednoga grada veličine Križevaca! U usporedbi s Europom, Hrvatska sa standardiziranom stopom kardiovaskularne smrtnosti od 292 na 100.000 stanovnika spada u zemlje koje imaju srednje visoke stope smrtnosti od bolesti srca. Prema Europskome kardiološkom društvu, Hrvatska još uvijek spada u zemlje visokoga kardiovaskularnog rizika. Srećom, ne više i vrlo visokoga. Nešto smo ipak postigli – u posljednjih petnaestak godina kardiovaskularna smrtnost smanjila se u nas desetak posto.

NACIONAL: Onkolozi upozoravaju na smanjeni postotak dijagnosticiranja tumora u izvanrednoj pandemijskoj situaciji. Kakva je situacija s dijagnostikom i liječenjem kardiovaskularnih bolesti u doba korone?

U prvoj polovici 2020. tridesetak posto bolesnika manje liječeno je od infarkta miokarda nego u prvoj polovici 2019. Vjerojatno je da neki bolesnici zatomljuju simptome, bojeći se odlaska u bolnicu zbog straha od zaraze, ali i dodatne neugode zbog obvezatnog epidemiološkog trijažnog postupka, prije nego što mogu započeti dijagnostika i liječenje aktualne bolesti. Sjetimo se da su u ožujku i travnju pregledavani i primani u bolnice samo akutni bolesnici, kroničare smo mogli kontrolirati samo putem tzv. telefonskih vizita, preventivni pregledi i dijagnostika kroničnih bolesti bili su otkazani. Stoga je moguće da je takva konstelacija pogoršala zdravlje i odgodila otkrivanje niza bolesti u nas i u svijetu. Sada je situacija ozbiljna, ali ponešto smo i naučili, bolje se prilagođavamo okolnostima epidemije pa se nadam da će potencijalna šteta za zdravlje ljudi koji obolijevaju od akutnih i kroničnih kardiovaskularnih bolesti biti manja nego što predviđaju pesimisti. Imam dojam da smo se u kardiologiji dobro organizirali, održavamo u potpunosti hitni i u velikom dijelu tzv. elektivni program, nastojeći što je moguće više zaštititi bolesnike, liječnike i medicinske sestre od koronavirusne bolesti. Jednoga dana dočekat ćemo cjepivo i svijet će se vratiti u normalu.

NACIONAL: Što je Hrvatska naučila nakon iskustva kolektivne karantene i kakve mjere su po vama sada potrebne, s obzirom na trenutnu epidemiološku situaciju, moguće pogoršanje i iskustvo prvog vala?

Naučili smo da je kolektivna karantena učinkovita u suzbijanju epidemije jer smo je bili nakratko pobijedili. Čini se, nažalost, da si zbog opće poznatih razloga ne možemo priuštiti ponovnu kolektivnu karantenu jer život ne može stati na još nekoliko mjeseci. Stoga se moramo dosljedno i strogo pridržavati jednostavnih epidemioloških mjera: održavanja fizičkoga razmaka, nošenja maske na pripisan način u zatvorenim prostorima, ali i na otvorenome gdje god se ljudi grupiraju, dezinfekcije ruku… Treba izbjegavati sva nepotrebna okupljanja, posebno ugroženih skupina, ali i zdravstvenih radnika, jer o njima ovisi funkcioniranje zdravstva. U ovom izvanrednom stanju liječnici i medicinske sestre moraju biti posebno odgovorni i primjer ostalima. I da, svesrdno podržavam uvođenje sankcija za građane koji se ne budu pridržavali propisanih epidemioloških mjera. Osobno bih sankcionirao i one koji omalovažavaju epidemiju i mjere kojima se ona nastoji kontrolirati. Nažalost, među njima ima i liječnika.

 

‘Tridesetak posto bolesnika manje liječeno je od infarkta miokarda u prvoj polovici 2020. nego 2019. Neki zatomljuju simptome bojeći se odlaska u bolnicu zbog straha od zaraze’

 

NACIONAL: Kada ste prije 15 godina odbili biti ministrom zdravstva, rekli ste da biste to možda bili prihvatili da je Hrvatska bila u težoj situaciji. Sada ovu epidemiju neki uspoređuju s ratom, biste li u ovoj situaciji to prihvatili da vam je ponuđeno? Možete li zamisliti ulazak u politiku jednoga dana?

Medicina je moja profesija i moj poziv. Čini me sretnim i ispunjenim. Radim ne manje od dvanaest sati dnevno. To uključuje svakodnevni rad s bolesnicima, rukovođenje vodećom kardiološkom klinikom u Hrvatskoj, kao i programom transplantacije srca u KBC-u Zagreb. Kao redoviti profesor na Medicinskom fakultetu poučavam studente medicine, voditelj sam poslijediplomskog specijalističkog studija iz kardiologije, znanstvenih projekata, mentor doktorandima, autor znanstvenih radova u vodećim svjetskim časopisima, imam vrlo intenzivnu međunarodnu profesionalnu i znanstvenu suradnju. Predsjednik sam Hrvatskoga kardiološkog društva, upravitelj Hrvatske kuće srca i voditelj kliničkoga dijela Europske asocijacije za zatajivanje srca. Kao intelektualac nastojim djelovati i izvan striktnih profesionalnih okvira te obnašam i časnu funkciju potpredsjednika HAZU-a. Ulaskom u politiku morao bih se odreći svega toga, a nisam siguran da bih time društvu pridonio više nego sada.

NACIONAL: Kako ocjenjujete mandat Vilija Beroša koji je i dalje uvelike u znaku korone? Koje su problematične točke u hrvatskom zdravstvu kojima bi se jedan ministar, po vama, trebao baviti?

Suočavanje s pošasti koronavirusne infekcije u ulozi ministra zdravstva iznimno je odgovorno i zahtjevno. Ova epidemija je jednadžba s mnogo nepoznanica te je potrebno anticipirati različite scenarije, uključujući i najgori, poput situacije proljetos u Lombardiji. Čini mi se da je naše zdravstvo spremno i sposobno nositi se s tim problemom mnogo bolje nego zdravstveni sustavi u mnogim zemljama, bitno razvijenijima i bogatijima od Hrvatske. Isto tako, morate priznati da zdravstvo i u ostalim „redovnim“ segmentima funkcionira relativno dobro, posebice ako, pored epidemije, uzmemo u obzir manjak liječnika i medicinskih sestara i nikada dovoljno novca za trajno rastuće potrebe moderne dijagnostike i liječenja. Medicina neprestano poskupljuje, a u nas bi bilo krajnje nepopularno zahtijevati dodatnu, veću participaciju građana, jer se smatra samo po sebi normalnim da osnovno zdravstveno osiguranje mora pokriti sve potrebe bolesnika, pa i ekstremno skupe lijekove i postupke. To je dobar koncept, ali, priznat ćete, teško održiv. Naše je zdravstvo, priznajem, bremenito i brojnim nedostacima, zbog subjektivnih i objektivnih razloga, ali je sve to potrebno kontekstualizirati. Naime, uspoređujemo li se sa zdravstvom drugih zemalja, uključujući i razvijenije zemlje Europske unije, dobro se držimo.

NACIONAL: Činjenica je da smo, kada je riječ o transplantaciji srca, poprilično konkurentni u odnosu na ostatak Europe i svijeta. Koji su najveći uspjesi i jake strane hrvatske kardiologije, a na čemu je još potrebno proraditi?

Prema broju transplantacija srca na milijun stanovnika, Hrvatska je druga u svijetu. Uspjesi našega transplantacijskoga liječenja također su odlični pa smo u tome svjetski poznati i priznati. A hrvatska kardiologija općenito je vrlo razvijena i konkurentna u međunarodnom okružju. Ni najsloženiji kardiološki bolesnici ne upućuju se na liječenje u inozemne centre izvrsnosti, jer za to nema potrebe. Hrvatsko kardiološko društvo iznimno je aktivna i utjecajna udruga u hrvatskoj medicini, a više naših kardiologa obnaša važne funkcije u Europskom kardiološkom društvu i ostalim znanstvenostručnim udrugama od globalnoga značaja. Uključeni smo u važne multicentrične znanstvene projekte, koji svojim rezultatima izravno oblikuju daljnji razvoj kardiološke struke. Dakle, došli smo do razine u kojoj ne samo da potpuno pretačemo u praksu sve što nudi moderna kardiologija, nego imamo i privilegij sudjelovati u nastajanju novih znanja, pa tako i utjecati na budućnost struke. Ono na čemu trebamo dodatno poraditi u prvome redu jest tzv. preventivna kardiologija. Ona nije ni izdaleka toliko privlačna i uzbudljiva za prakticiranje kao što je to klinička kardiologija, ali ima dalekosežne povoljne posljedice na zdravlje nacije. Naime, mi – klinički kardiolozi – liječimo pojedince, one koji su oboljeli. Trebali bismo više poraditi prevenciji kako bi oboljelih bilo što manje, budući da je većinu kardioloških bolesti moguće spriječiti.

 

‘Medicina neprestano poskupljuje, a bilo bi krajnje nepopularno zahtijevati dodatnu, veću participaciju, jer se smatra normalnim da osnovno osiguranje mora pokriti sve potrebe’

 

NACIONAL: U jednom intervjuu rekli ste da se medicina kao struka sve više feminizira. Zašto je tako i je li to dobro?

Nije dobra ni feminizacija niti maskulinizacija. U modernomu svijetu žene su dokazale da ne postoje muški i ženski poslovi, žena može biti odličan neurokirurg, kardiolog, pilot. Muškarac, osim navedenoga, jednako kao i žena, može biti sjajan kuhar, medicinski brat, odgojitelj u vrtiću. Prema tome, zalažem se za ravnovjesje, podjednaku zastupljenost muškoga i ženskoga spola u medicini, uz napomenu za buduće potencijalne liječnike da je medicina vjerojatno najljepša, ali i jedna od najzahtjevnijih profesija, zahtijeva predanost i žrtvu, često na štetu normalnoga privatnoga života.

NACIONAL: Zašto ste izabrali kardiologiju, što dodatno vidite u toj grani medicine?

Odrastao sam u okrilju roditelja – vrhunskih liječnika i sveučilišnih profesora – pa sam spoznao u kojoj je mjeri medicina zahtjevna i prije nego što sam je počeo studirati. Imao sam i brojne druge interese, ali sam uvijek u dubini duše znao da ne mogu izbjeći medicinu. Tijekom studija imao sam širom otvorene oči i zaljubljivao se nerijetko u onu disciplinu koju sam trenutno slušao. Nakon diplome razmišljao sam o mnogim mogućim izborima – od eksperimentalne medicine do psihijatrije. Doktorat znanosti iz eksperimentalne imunoonkologije stekao sam u dobi od nepunih 28 godina te unatoč predivnom iskustvu u izradi disertacije, odlučio sam se posvetiti kliničkoj medicini. Interna medicina bila je moj prvi izbor, koji se srećom i ostvario. Tijekom specijalizacije iz interne medicine kardiologija je, da se malo našalim, pronašla mene. Budući da je to jedna od internističkih subspecijalnosti, tijekom specijalizacije bio sam pozvan da prijeđem s Interne u Kliniku za bolesti srca i krvnih žila na Rebru, gdje radim i danas. Kao i svi kardiolozi, obožavam kardiologiju i ne bih je mijenjao ni za što.

NACIONAL: Zanimljivo je da ne odvajate medicinu od humanističkih znanosti, što je danas rijetko i u teoriji i u praksi. Što humanistika daje liječniku kao stručnjaku i kako oplemenjuje medicinu?

Klinička medicina je znanost i zanat, „ars medica“, posebno umijeće, a neki kažu i umjetnost. Kao liječnik trebaš znati mnogo teorije, biti suveren u praktičkim vještinama te razlikovati bitno od nebitnoga. Ali to još nije dovoljno. Naime, liječnik mora biti intelektualac s neupitnim, osviještenim moralnim integritetom, kako bi mogao razumjeti bit svoje profesije. Mi smo posvećeni ljudima – zdravima da se ne razbole, a bolesnima da ih liječimo. Nerijetko pritom ugrožavamo i vlastito zdravlje, katkada i život, da bismo spasili bolesnika ili ranjenika. Time je ljudski život za nas neupitna i vrhovna vrednota, smisao našega poslanja. Zato je medicina, premda se uvelike temelji na prirodoslovlju, neodvojiva od humanistike.

Komentiraj