DARKO RUNDEK 2017.: ‘U Hrvatskoj su ljudi sposobni za daleko ambicioznije projekte’

Objavljeno u Nacionalu br. 1024, 07. prosinac 2017.

Uoči koncerta u Domu sportova u sklopu velike turneje, Darko Rundek govori o novim projektima u glazbi, sudjelovanju u projektu udruge Zemlja za nas kao samoodržive zajednice te komentira situaciju u Hrvatskoj

Razlazom grupe Haustor 1990. godine završila je karijera jedne od najcjenjenijih rock grupa bivše Jugoslavije. Nakon četiriju objavljenih albuma, Haustor je krajem 80-ih započeo snimanje albuma “Dovitljivi mali čudaci” koji nikada nije objavljen. Početkom 90-ih Darko Rundek, spiritus movens Haustora, preselio se u Pariz i povremeno sudjelovao u raznim glazbenim projektima. Nadu obožavatelja da će se Haustor ponovo okupiti, demantirao je Rundek, ali je i iznenadio publiku samostalnim albumom “Apokalipso” 1997., na kojem je surađivao s 30-ak glazbenika i koji se danas smatra jednim od najboljih albuma snimljenih u Hrvatskoj. Za taj album Rundek je osvojio pet nagrada Porin i četiri nagrade Crni mačak, tada utjecajne glazbene nagrade.

Obilježavajući 20 godina albuma “Apokalipso”, u lipnju ove godine u izdanju diskografske kuće Dancing Bear Music pojavio se remasterirani album Haustora “Dovitljivi mali čudaci”, preimenovani album “Apokalipso” u “Apocalypso”, upakiran u dvostruko vinilno izdanje, i trostruko, luksuzno CD izdanje s albumom “Apocalypso”, drugim samostalnim albumom “U širokom svijetu” i albumom Haustora “Dovitljivi mali čudaci” te knjižicom neobjavljenih fotografija i dokumentarnim tekstovima. Tom prilikom Rundek je pojasnio zašto je album preimenovan. “Sigurno vam je upalo u oči da se ovaj album koji izgleda kao i prije 20 godina, ne zove više ‘Apokalipso’, nego ‘Apocalypso’. Zašto? Da se naslov albuma odmah tako pisao, možda bi odmah bilo jasno da se radi o kovanici između propasti svijeta (apokalipsa) i veselog karipskog ritma (calypso). ApoCalypso je ples nakon propasti. Ili možda u propasti? Posljednji ples na plaži Trinidada, dok se iz oceana diže atomska gljiva. Radostan i sjetan… ” izjavio je tada Rundek i najavio veliku obljetničku karijeru širom regije kojom je, uz obnovljenu prateću grupu, odlučio obilježiti 20 godina izlaska tog prijelomnog albuma svoje karijere.

U razgovoru za Nacional Rundek je prokomentirao turneju “Apocalypso Now”, prisjetio se rada na albumu “Apokalipso”, otkrio što mu najviše danas smeta i pogađa ga u Hrvatskoj te najavio novi album s novookupljenim glazbenicima i novu etapu glazbenog djelovanja pod imenom Darko Rundek i Ekipa.

NACIONAL: Turneja “Apocalypso Now” započela je 15. lipnja ove godine. Gotovo svaki od tih dvadesetak koncerata bio je rasprodan, a na koncertu u Beogradu nastupili ste pred 80.000 ljudi. Kakvi su dojmovi sada kada ste pri kraju turneje?

Pri kraju smo turneje i dojmovi su vrlo pozitivni. Bend svira hrabro, lijepo i s veseljem, koncert je scenski osmišljeniji nego ikad, publika raznih generacija rado dolazi i odlazi s osjećajem radosti i ljudskog zajedništva.

NACIONAL: Jeste li se nadali takvoj euforiji povodom reizdanja albuma “Apokalipso”?

Ako i ima euforije ona nije toliko povodom proširenog obljetničkog izdanja remasteriranog albuma na dvostrukom vinilu i CD boxu, koliko povodom koncertne proslave njegova dvadesetog rođendana na kojoj ga reaktualiziramo.

NACIONAL: Reizdanje album “Apokalipso” sadržava i pjesme Haustora s albuma “Dovitljivi mali čudaci” koji je nedavno objavljen. Postoji li još pjesama Haustora koje čekaju priliku da ih predstavite publici?

Koliko sada znam, nađene su i neke demo snimke s priprema albuma “Treći svijet”, među kojima ima i neobjavljenih pjesama. Možda se pojavi prilika da i one ugledaju svjetlo dana.

NACIONAL: Kada ste pjesmu “Apokalipso” premijerno izveli na festivalu Zagreb gori na Šalati, publika je bila prilično zbunjena jer ste im ponudili svojevrsnu world music verziju Haustora s balkanskim ritmom. Sjećate li se tog nastupa i reakcije publike?

Reakcije publike bile su odlične, iako prije toga nisu čuli pjesmu. Sjećam se tog nastupa. Okupio sam jak bend s Borisom Leinerom na bubnjevima, Maksom Juričićem na akustičnoj gitari, Žana Jakopača na električnoj gitari, Sergeja Novoselića na violini i brass sekciju Haustora, sve je prštalo od energije, violina je donijela taj pomalo canski štih, a refren je andska tema bez riječi koju je bilo lako pjevati. A i ja sam se zaželio scene, nakon pet šest godina izbivanja.

NACIONAL: Kakve su prognoze tada bile uz vaš prvi samostalni album? Jeste li imali tremu ili ste vjerovali u njega znajući da će ga publika prihvatiti?

Vjerovao sam u njega jer sam ga dugo pripremao i znao sam da će ga naslovna pjesma dovesti do široke publike. Nisam imao tremu, prije bih rekao da je to bilo uzbuđenje što ću s publikom koja se željela nadovezati na osamdesete podijeliti novi zvuk i atmosfere koji su izašli iz stilskog okvira koji je zadavao Haustor i bili moja aktualna muzika devedesetih.

NACIONAL: Spot za pjesmu “Apokalipso” u režija Radislava Jovanova Gonza jedan je od najboljih spotova nastalih tijekom proteklih 26 godina na hrvatskoj rock sceni. Je li točno da ste bili prilično nezadovoljni tim spotom kada ste ga prvi put vidjeli?

Točno je. Činio mi se previše gusto rezan, isprekidan u odnosu na to kako sam ja tu pjesmu doživljavao. Ali već sam na snimanju osjetio Gonzov talent, njegove ideje bile su zanimljive i vizualno atraktivne i okolnosti u kojima smo snimali bile su na visokom profesionalnom nivou. Snimali smo u studiju Jadran filma u Dubravi i tehnička ekipa za scenografiju, svjetlo, kostime i šminku bila je odlično uigrana. Svoj zanat ispekli su na filmskim koprodukcijama. Čak su i vodu u kadi sa zelenim jabukama redovito dogrijavali.

NACIONAL: Kako vam se sviđa spot s odmakom od 20 godina?

Pa atraktivan je i bogat. Aleksandar Acev je odlični crni i znojni anđeo. Odmah se sjetim kako sam na ideju da u kadar uleti živi šaran i pljesne o pod htio odmah izbaciti jer nisam mogao dozvoliti da u mom spotu itko strada, ali je Santro rekao da će ga odmah očistiti i da će ga njegova familija jesti za večeru, pa sam popustio. Stvarno su mi javili da su ga uslast pojeli za večeru.

NACIONAL: U tom spotu uz vas je plesala Tena Štivičić koja je u međuvremenu postala jedna od najcjenjenijih hrvatskih dramskih autorica. Jeste li ostali u kontaktu s njom? Jeste li gledali koju predstavu režiranu po njezinu djelu?

Da, ostali smo u kontaktu i sretali smo se na Brijunima, gdje je bila dramaturg na predstavama koje su se paralelno radile. Čitao sam neke njene komade, ali ih nisam vidio izvedene na sceni. Vrlo je fina, lijepa, talentirana i radišna osoba.

NACIONAL: Iako ste 2015. objavili album “Mostovi” koji se nastavio na vaš rad s Isabel i Dušanom Vranićem, za veliku obljetničku turneju “Apocalypso Now” angažirali ste i nove glazbenike. Planirate li s njima nastaviti suradnju?

Isabel i Duco su članovi benda okupljenog za ovu slavljeničku turneju koji je u međuvremenu dobio i ime Ekipa. Mi smo sad “Darko Rundek i Ekipa”. Bio je to inače standardni odgovor našeg dugogodišnjeg šofera na turnejama kad bi ga carinici na nekoj granici pitali koga vozi. Ostatak Ekipe su: Roko Crnić na bas gitari i bubnjevima, Silvio Bočić na bubnjevima, tapanu, gitari i basu, Miro Manojlović na udaraljkama i vibrafonu, Igor Pavlica svira trubu, a Ana Kovačić saksofon i sintesajzer. Muzičari često mijenjaju instrumente. Svi pjevamo, osobito ja. Namjeravamo u ovoj postavi snimiti album na kojem će biti i pjesma “Tamni jorgovan” koju smo nedavno snimili i objavili, a možete je čuti na radiju ovih dana.

NACIONAL: Koliko su vam novi glazbenici u bendu inspirativni i koliko vas stimuliraju energijom i kreativnošću?

Moram reći da se osjećam zahvalan sudbini što smo se ovako lijepo našli i uživamo svirati zajedno. Na probama se često zaigramo svirajući neku sasvim novu, svoju muziku koja sama teče. Pred nama je naravno ozbiljan rad da te improvizacije dovedemo do toga da postanu pjesme.

NACIONAL: Na koreografiji, ali i na kostimografiji za seriju koncerata “Apocalypso Now” surađivali ste s dugogodišnjom partnericom i redateljicom Sandom Hržić koja je svojim idejama doprinijela kazališnom izrazu vašeg scenskog nastupa. Kako ste funkcionirali prilikom priprema za turneju?

Sa Sandom surađujem na različitim projektima od kraja sedamdesetih, tako da smo imali prilike upoznati se u poslu. Napravili smo širi izbor pjesama i tražili nit koja će povezati koncert u suvislu cjelinu. Znali smo da nam treba videoscreen, pažljiv rad na svjetlu, osjetljiv ton majstor i suradnja s kostimografom i koreografom. Hrvoslava Brkušić prihvatila se rada na videu koji je ujedno i scenografija, majstor svjetla postao je Dalibor Radić, kostime smo osmislili u suradnji s Oliverom Jularićem, Mario Šuica Klokan prihvatio se zvuka, a Irma Omerzo predložila je jednostavna i efektna koreografska rješenja. Nama koji smo na sceni puno je značilo Sandino prisustvo na probama i umijeće da sve to poveže u cjeloviti scenski događaj. Probali smo u dobrim uvjetima i atmosferi, više od mjesec dana, u bivšem kinu Studio.

NACIONAL: Sanda je porijeklom s otoka Brača, iz Povlja, gdje provodite najveći dio vremena kada ne nastupate. Čime se bavite na Braču osim glazbom?

Osim glazbom, bavim se i poljoprivredom. Imamo dva vrta i dva maslinika, od kojih smo jedan iščupali iz kandži lijana, kupina i borova. Također, na drugoj strani otoka sudjelujemo u projektu udruge “Zemlja za Nas” koji je pokušaj uspostavljanja samoodržive zajednice i iskušavanje zemljoradnje koja je u harmoniji s prirodom.

NACIONAL: Često hvalite način života Bračana zbog njihove predanosti otoku i zdravom načinu života te svojevrsnom novom zadrugarstvu. Zbog čega vas to toliko inspirira?

To što ste nabrojali prije svega se odnosi na “Zemlju za Nas”, ali ima uz nas i Bračana koji zdušno pomažu i daju podršku. Svi smo zabrinuti jer u moru nema riba, u zraku osim galebova jedva koja ptičica, više ne zuje ose, nađe se tek pokoji pauk. Priroda nam šalje upozorenje na koje ako želimo odgovoriti, moramo dovesti u pitanje većinu našeg uobičajenog funkcioniranja.

NACIONAL: Veći dio godine provodite u Hrvatskoj. Kako se osjećate kao njen građanin? Što vas najviše smeta i pogađa?

Gubljenje ogromnog vremena, pažnje i energije na sasvim sporedne, a k tome često banalne i vulgarne stvari. Hrvatska je lijepa i bogata zemlja i u njoj žive ljudi sposobni za daleko ambicioznije i suvremenije projekte.

Ukidanje plastičnih vrećica, viška ambalaže, recikliranje otpada, obnovljive energije, smanjenje potrošnje, organska poljoprivreda, prehrambena nezavisnost, etična ekonomija, lokalna i regionalna umreženost su mobilizirajući projekti budućnosti u kojima bismo se svi osjećali bolje. To je uostalom puko pitanje opstanka. Treba nam školstvo i javnost koji takav smjer podržavaju.

NACIONAL: U Velikoj dvorani Doma sportova nastupit ćete 16. prosinca. Završavate li tim koncertom turneju?

Taj koncert zamišljen je kao posljednji na turneji i jest njeno veliko finale, ali je ostalo još nekoliko gradova koje nismo stigli posjetiti, a ne bismo ih smjeli preskočiti, pa planiramo još Zadar 22. prosinca, Novi Sad 31. prosinca i Sarajevo početkom veljače.

NACIONAL: Radite li na novom albumu?

Već smo snimili tri pjesme koje će izaći kao singlovi, ali će biti i objavljene na prvom albumu Darka Rundeka i Ekipe sljedeće godine.

NACIONAL: Hoće li biti inspiriran Bračom i prirodom ili nekim novim apokaliptičnim plesom?

Nekim novim prirodnim apokaliptičnim plesom.

Komentiraj