Svjetski dan radija se obilježava 13. veljače. Medij koji je obilježio dobar dio 20-og stoljeća, u 21. je stigao kao njegovo već pomalo staromodno nasljeđe. Izuzet od terora njegovog veličanstva slike, radio još uvijek ima svoje obožavatelje. Vjerni su mu poklonici minimalizma.

Radio je masovni medij zasnovan na tehnološkom postupku prijenosa govora i zvuka putem radiovalova. Razvio se 1910-ih i 1920-ih, a planetarne zlatne godine radija bile su između 1930. i 1945. godine. U to doba čuven po sapunicama – radio dramama koje su se emitirae svakodnevno, a okupirale su pažnju ogromnog broja slušatelja.

Najpoznatiji događaj zbio se 1938. godine, za posebno ‘Noć vještica’ izdanje, kad je prv put izvedena radio drama genijalnog Orsona Wellesa – “Rat svjetova”. Emisija je izazvala paniku među američkim stanovništvom neviđenih razmjera. Policijski telefoni, radio postaje, novinske kuće, bile su zatrpane pozivima uplašenih građana, a organizirane su čak i molitve. Jedan farmer navodno je zapucao na vodotoranj misleći da je Marsovac. Program je slušalo šest milijuna ljudi, od čega ih je više od milijun i pol povjerovalo u istinitost priče.

Početkom Drugog svjetskog rata radio u teoriju medija ulazi kroz definiciju “Master of disaster”. Radio je, dakle, “Gospodar katastrofe”, medij bez kojeg su rat i bilo kakva kataklizma nezamislivi. Na ovim našim prostorima zlatne godine radija se bilježe 50-tih i 60-tih godina. Kronike kažu da je humoristička emisija ‘Veselo veče’ znala ulice gradova pretvoriti u avetinjski prazne. Muški dio publike je u vlasti radio-prijenosa nogometnih utakmica. Radio je medij uglavnom hvaljen, ali i zanemaren. Zanimljivo, nikad kuđen, kao recimo TV.