“Jedan od najljepših događaja bila je premijera ‘Kozare’ u Louvreu, kada je poslije projekcije François Truffaut, s kojim sam bio dobar prijatelj, nakon poznanstva u Cannesu, bili smo debitanti, on s ‘400 udaraca’, ja s ‘Vlakom bez voznog reda’, održao govor u kojem je kazao da je prestao vjerovati, do ‘Kozare’, da može postojati zanimljiv ratni film. Drugi događaj je bio organizacija premijere u Napulju. Pokrovitelj premijere bila je supruga Giovannija Leonea, talijanskog predsjednika, Vittoria, predsjednica Crvenog križa Italije. Ona je premijeru filma ‘Atentat u Sarajevu’ organizirala u dobrotvorne svrhe. Došla je u Napulj, organizirala projekciju, prijem, dočekivala goste, zadržala se s njima sve do ranog jutra, i u rano jutro meni predložila da me ona odvede u Rim. Tako sam ja zajedno s njom, uz policijsku pratnju, došao u Rim. Treći je bio premijera u Staljingradu, opet ‘Kozara’, to je bilo negdje na minus 35, u ogromnoj dvorani s nekoliko tisuća gledatelja, ljudi su sjedili u kaputima i sa šubarama na glavi, da bih onda poslije premijere dobio jednu kutiju s grumenom zemlje na kojoj je pisalo ‘Vječna zemlja Staljingrada’. To je bio grumen zemlje s posljednje točke do koje su došli Nijemci u napadu na Staljingrad. Četvrti mi je ostao u sjećanju dolazak Reagana, koji je bio guverner Kalifornije, na premijeru ‘Bitke na Neretvi’. U hotelu Hilton, na Beverly Hillsu, gdje sam stanovao, kao i Yul Brynner, koji ga je i pozvao. Reagan mi je prišao i rekao ‘Dobro ste to iskombinirali, dobra je to priča…’ ‘Što?’, pitao sam. ‘Pa nije u toj zemlji bio takav rat.’ Rekao je Yulu Brynneru da mu je bio jako dobar u filmu, a onda dodao: ‘Ne trpim Orsona Wellesa, baš ga ne trpim, ali moram priznati da je bio jako dobar.’ ”