“Rođen sam 22.12.1935. u Zagrebu. Moj je tata, sefardskog porijekla, iz Sarajeva u Zagreb došao nakon Prvog svjetskog rata, a mama tridesetih godina prošlog stoljeća iz Beča. Moje djetinstvo bilo je sretno. I tad je došla NDH.

Kad su ustaše u travnju 1941. došle u naš stan i počele pljačkati naše stvari, uzeli su i moju kolekciju maraka i moj mali autić. Tad sam postao svjestan svog židovskog porijekla. U tri sam navrata bio po ustaškim zatvorima i svaki dan mi je prijetio odlazak u Jasenovac gdje je ubijena većina moje obitelji, uključivši sestrične od 2 i 4 godine i bratića od 10 godina. Kako je rekao jedan naš saborski zastupnik – u zatvoru i logoru su bili protivnici NDH – pa sam ja po toj računici već s 5 godina bio neprijatelj NDH. Moja obitelj je imala sreću jer je moj tata prije rata slao pakete svom susjedu s posla koji je bio u zatvoru, a koji je kasnije postao šef ustaške policije u Zagrebu, gospon Pečnikar. On nas je vadio iz zatvora. Sjećam se da nas je ’44. u jednoj raciji naš znanac prelat Pintarić sakrio kod Salezijanaca, a našlo se dobrih ljudi koji su nas skrivali, i da me je tamo jedna časna ponudila kolačima.

Vrlo znakovito: nakon jedne od prvih predstava Jalte ’72., violinist Podreka mi je rekao da u toj crkvi svaka misa završava sa završnom pjesmom iz mog mjuzikla Jalta Jalta, “Neka cijeli ovaj svijet”. Otišao sam u tu crkvu i sjetio se svog skrivanja, ali zvuci moje pjesme su zvučale kao anđeoska glazba. Glazba je toliko magična.”