Češki filmski i kazališni redatelj, glumac i scenarist, rođen je 23. veljače 1938. u Pragu. Godine 1968. dobio je Oskara za najbolji film izvan engleskog govornog područja. Riječ je o filmu ‘Strogo kontrolirani vlakovi’. Samo mjesec dana nakon toga, ruski tenkovi su ušli u Čehoslovačku.

” Neposredno nakon toga sam još mogao raditi. Uspio sam snimiti jedan film, a onda je stalo. Nije se to desilo preko noći. Rusi su na početku bili nemoćni. Čitav narod je bio protiv njih. Tražili su kvislinge među nama. Prvo u politici, a onda i u svim ostalim sferama. Trajalo je to skoro godinu dana, a onda je došla i nova uprava filma koja je počela likvidirati ‘novi val’. Uglavnom, naše najneuspešnije kolege, koje su dotad bile po strani, otvoreno su izrazile suglasnost s okupacijom, počele su diktirati tko može, a tko ne može raditi. Naravno, oni koji su umijeli režirati, to nisu smijeli raditi. To je bilo tako, i to ne samo u filmu, nego i među piscima, umjetnicima, toga je bilo svuda. Ja sam bio prvi koji nije smio raditi.”, ispričao je redatelj.

“Nikada nisam saznao razlog zbog čega je to tako. Samo sam znao da sam prvi dobio zabranu za projekt, ali zvanično je izgledalo tako da sam imao svoju stalnu plaću. Nije postojao zakon na osnovu koga su me mogli izbaciti. Ta plaća je bila otprilike u visini primanja prodavačice u robnoj kući. Meni je bila dovoljna, ali u suštini sam zamro. Imao sam tako komotan život, kao da sam bio u penziji. Iz današnje perspektive sve to mi izgleda smiješno i zabavno. Moj start na filmu sjajno je počeo, imao sam veliku karijeru ispred sebe, a onda samo odjednom – to je sve propalo, ali nije mi to djelovalo tragično. Nisam patio od neke velike ambicije i uglavnom sam gledao koliko je nesreće oko mene. Moja sudbina mi nije bila tako tragična.”