Njegov ‘Roman za žene’ je priča o muškarcu srednjih godina, zaposleniku reklamne agencije, koji se neobičnim oblikom “otvorenih pisama” bori za izgubljenu ljubav djevojke Marie. Knjiga je nastala u okviru projekta “Poezija u metrou”, s ciljem da se književnost objavljuje na javnim mjestima.

“To s moje strane nije bio nikakav marketinški trik. U praškim vagonima u metrou nalaze se okviri za reklame u koje je, kad ne bi bilo reklama, stavljana neka ljubavna poezija za putnike. Direktor agencije mi se obratio pitanjem bih li napisao nekakvu prozu u istu svrhu. Isprva sam se trudio napisati pripovijetku, ali sam shvatio da to nitko neće čitati. Trebalo mi je nešto što će izgledati kao realnost.

Onda sam se sjetio. Momka koji radi u jednoj takvoj marketinškoj agenciji ostavi djevojka, a on joj, naučen razmišljati na marketinški način, svaki mjesec piše ljubavno pismo i objavljuje ga u tim okvirima za reklame. Ideja je imala super odjek. Nacionalna televizija uvrstila je prilog u Dnevnik. Našli su čak i psihologa koji je analizirao pisma. Došlo se i do Freuda, naravno. Nakon šest mjeseci jedan me novinar raskrinkao, a kako sam ja u to doba pisao Roman za žene u kojem jedan od likova, Oliver, također radi u marketinškoj agenciji, palo mi je na pamet iskoristiti ta pisma za knjigu. Jasno da su me odmah optužili da su ta pisma bila promišljena propaganda za moju novu knjigu.”