Kad je 29. travnja 1968. beba konačno stigla na svijet, njen otac Branko pod ženinim je prozorom pjevao “Kolindu” Zdenke Vučković, inače prepjev hita Kanađanke Lucille Starr, a majci se to vrlo svidjelo, pa je tako prva hrvatska predsjednica dobila svoje ime.
Odrastajući na selu, uz životinje, predsjednica je zavoljela i zemlju. Ali i lopatu. Kopanje i vrtlarenje i danas joj idu kao od šale. “Pomagala sam roditeljima. Nisu oni mene tjerali na to, nego je to bio moj izbor, jednostavno sam osjećala potrebu pomoći . Moram vam reći da volim fizički posao zato što nakon fizičkog posla prije svega osjećate slatki umor. Drugo, možete sjesti i pogledati plodove svoga rada”.
Grabari su bili mesari. Otac Branko u prizemlju kuće do kraja 80-ih imao je mesnicu, a u susjednom selu Lopača obitelj je imala ranč sa 22 krave. Bila je, objasnila je majka, jedina djevojčica u selu, a kad se nije igrala s dječacima, vježbala je matematiku, pa je ubrzo krenula i na natjecanja.
Krajem trećeg razreda gimnazije saznala je za program studentske razmjene. I ovaj put se sama angažirala. Prijavila se, sama pronašla obitelj kod koje će živjeti, izvadila vizu za SAD i dobila stipendiju. Mjesto: srednja škola u Los Alamosu.
“Nisam to željela propustiti. Strahovala sam kako će me ta obitelj prihvatiti. Mislila sam da će kao republikanci imati predrasude prema djevojci iz Jugoslavije. Ali prihvatili su me kao svoju.” – rekla je jednom prilikom Kolinda o svojem iskustvu u Los Alamosu. S tom obitelji i danas je u kontaktu, oni su zbog nje čak dolazili ovdje na ljetovanje.
Komentari