Dana 19. veljače 1942. američka Vlada odlučila je da se svi Japanci koji žive na teritoriju SAD-a, bili ona prva, druga ili treća generacija pošalju u logore. Predsjednik Franklin D. Roosevelt našao se pod pritiskom da dopusti odmazdu nad civilima japanskih korijena. Prokazivalo ih se kao “opasni element” kojemu se “nikako ne može utvrditi lojalnost” te se od predsjednika tražilo da dopusti određivanje zona iz kojih će iz sigurnosnih razloga biti protjerani svi “strani neprijateljski elementi”. Tim ukazom zatočeno je 6300 Nijemaca koji su se zatekli u SAD-u i oko 3000 američkih Talijana koji su također preko noći postali sumnjivi.

Najgore su, međutim, prošli oni koji su porijeklo vukli iz Zemlje Izlazećeg Sunca. Zona iz koje su protjerani obuhvaćala je cijelu zapadnu obalu SAD-a, sve do neplodnih zabiti duboko u unutrašnjosti. Cijele obitelji su u samo 48 sati morale spakirati sav svoj život i otići u nepoznato, prethodno u bescjenje prodavši kuće i zemljišta. U samo devet mjeseci vojska je 120.000 do tada slobodnih i u pravilu lojalnih osoba internirala u centre u nekim od najnegostoljubivijih područja zemlje. Oko polovice zatočenih bila su djeca.

Godine 1988. predsjednik Ronald Reagan ispričao se i proglasio zatočenje posljedicom “rasnih predrasuda, ratne histerije i izostanka političkog vodstva”.