I… počelo je! Navijači su jedva dočekali povratak klupskom nogometu. Iako, nisu se puno usrećili. Posebno (ne)efikasnošću koju smo vidjeli u 18. kolu SuperSport HNL-a.

Mnogi će istaknuti lošije terene i vrijeme, ali ipak je tu više utjecaja samih priprema, novih trenerskih zahtjeva i izmjena u kadru ekipa. Samo pet golova uz tri utakmice bez ijednoga obilježile su kolo iza nas.

Hajduk se uklopio, ali je veliki broj udaraca prema golu (22) donio i „efikasnost“ od 2 pogotka. Posebna kvaliteta je čak 17 udaraca upućenih unutar 16 metara, što je istaknuo i sam trener Leko. U niti jednoj utakmici nastavka prvenstva, u zbroju, nije bilo toliko. Tako da se može zaključiti kako je Hajduk odigrao i više nego dobru utakmicu.

Naravno, trener nikad neće biti u potpunosti zadovoljan. Na taj način Leko „tjera“ igrače na jače, bolje, više. Iako, i prosječan je poznavatelj nogometa lako mogao uočiti određene nedostatke. Posebno se to odnosi na 22% uspješnih centaršuta (11/51). Ali nemojte pomisliti kako je to tragično. Osijek je imao 33%, Dinamo 26%, Lokomotiva 19%, Rijeka 7%, Gorica 0… Ono što je kod gledatelja ostavilo negativan dojam je učestalost, u čemu je Hajduk opet bio najbolji ovo kolo s 51 pokušajem. A i sam završetak na prvog protivničkog igrača.
Dakle, kvaliteta igre je imati ih toliko. A „nekvaliteta“ nepreciznost. Bitno je to razlikovati.

Leko ističe još jedan segment. Zonu iz koje se centrira. Nekad je to prerano, a nekad prekasno. Nije isto centrirati preko protivničke noge ili slobodno, kao i iz nepovoljnog kuta, bilo to duboko u terenu ili plitko.

Primljeni gol najbolje opisuje teškoće početak igranja novog sustava i pozicioniranja igrača. Od Mikanovića, Awaziema, Grgića i Borevkovića. Sentića ne treba svrstati i ovu grupu jer je napravio kardinalnu grešku. Kad se igrači uigraju više nikad neće primiti ovakav gol jer će znati reagirati jedan za drugoga. Tu dolazimo do novog segmenta kojeg Leko ističe. Zajedništva. „Nemamo pojedinačnu kvalitetu kao Barcelona, zato moramo igrati timski“.

Hajduk je očekivano krenuo sa sustavom 352, ali s Melnjakom na boku i Prpićem kao trećim stoperom. Iako se često ističe kako je puno bitniji način igre od sustava ipak on puno toga određuje. Jedan stoper ne bi igrao s četiri iza, a samim time izgubile bi se i dobile neke druge neke kvalitete.

S tim da je mladi Prpić odigrao sjajno. Iako će statistika pokazati sasvim suprotno. Međutim, ona je hladna. Brojevi nemaju osjećaje. Pokazat će izgubljene lopte i duele. Ali ne može pokazati gdje su i kako izgubljene(i). I koliko je to (ne)opasno. S druge strane, statistika ne može pokazati ni koliko su dobre neke odluke. I to ne samom izvedbom, koliko druge igrače dovede u povoljniju situaciju.

Ovaj sustav najčešće otkriva jednog, dva ili sva tri stopera kao loše točke. I prema tome protivnik otvara pojedine koridore u kojima ih pokušava uhvatiti u zamku. Šibenik je u Prpiću vidio tu metu, ali je to bio težak promašaj. Mladi stoper je uzeo sve pruženo i odigrao manirom izuzetno kvalitetnog iskusnog igrača. Svaka čast. Ali i on je ovom izvedbom „primijećen“ pa će se drugi klubovi prilično drugačije odnositi prema njemu.

Uz to, Awaziem i Borevković su odigrali sasvim solidnu utakmicu, uz izuzetak onog primljenog gola.

Uz odličnog Prpića, visoko postavljene bočne igrače i pokretljive napadače najviše je profitirao Krovinović, koji je bio igrač utakmice. Sjajno se snalazio u tim koridorima i bio razigravač suigračima. Ovakav sustav dovodi i do toga da Prpić (108) i Awaziem (104) imaju najviše loptu u nogama. A o kvaliteti njihove izvedbe ovisi i ta sloboda Krovinovića. Bilo to dijagonalama, paralelama ili prodorima istih.

Onaj drugi segment, visoki pritisak, ovaj put nismo vidjeli od Hajduka zbog igre Šibenika. Slučaj nabijanja lopte iz svog kaznenog prostora, preskačući linije, uobičajen je način obrane lošijih ekipa. Po parolom: „Nemojmo primiti jeftin gol, neka se oni potrude zabiti.“ Time će Hajduk dolaziti do ovih 70% posjeda, a brzina napada i stalnost će lomiti snagu protivnika. I nije pogodak koji je postignut u 84. minuti došao slučajno. Greška je uvjetovana tempom i količinom napada. Puno lakše je trčati s loptom u nogama nego se braniti lijevo-desno, zatvarajući sve rupe.

Trener gostiju se u svojoj izjavi hvali kako je Šibenik prilično ograničio Hajduk, ali to je samo utjeha samog sebe. Kamo sreće da Hajduk svaku utakmicu tako pročitaju pa da ima 70% posjeda, 51 centaršut, 17 udaraca u 16 metara.

I za kraj, svi ističu kako će protivnici Hajduka biti puno bolji pa mnogo toga neće proći, ali zaboravljaju činjenicu kako će i Hajduk znatno napredovati. Pa da vidimo što će prevagnuti…

Renato Čupić