Umjesto osvrta na slavljeničku pobjedu Hajduka protiv Šibenika u posljednjem kolu sezone više teksta treba posvetiti idućoj sezoni koja je praktički počela zadnjim sučevim zviždukom.

Točnije, Nikoličijusu i puno prije. Preciznije prije šest mjeseci jer se već tada moglo pregovarati s potencijalnim pojačanjima. Ako već sada ne zna bar dva sigurna, imamo problem.

Naravno, prijelazni rok ima i svoje zakonitosti. Vrijeme pregovaranja određuje i cijenu. Nije isto kupovati na početku i na kraju. Jednako kao što klub kalkulira, isto rade i igrači. S druge strane određeni će imati i važeće ugovore.

I sad treba balansirati između svega. Naravno, za klub kao Hajduk to moraš odlično znati raditi inače…

Zimski prijelazni rok smo odradili na vrat na nos i nismo, ili preciznije, Leko nije dobio što je tražio. Iz tog srljanja uprave on je napravio početničku grešku srljajući u sustav kojeg igrači nisu mogli odraditi. Nakon toga i igrači su uzeli u svoje ruke upravljanje pa su Leki dokazivali kako ne mogu isto odigrati.

I zato imamo ovaj naslov “Naučili smo puno”.

Međutim, jesmo li stvarno? Možda jesmo na ovom primjeru, ali sutra će se pojaviti novi problemi za koje će ipak trebati potrebno predznanje i brža reakcija kako ne bi i iduće sezone imali isti naslov teksta u ovo vrijeme.

Mislim da smo pružili i previše prilika učenja na Hajduku.

Leko je na konferenciji za medije dobio pitanje o svom ostanku što ga je iznenadilo. I s rezultatske strane ono je potpuno promašeno. Novu priliku je zaslužio s ovih osam utakmica bez primljenog gola i osvojenim kupom. Da je nastavio s igrama bez igre na 0-0, remijima kao s Istrom ili porazima kao od Lokomotive, tada bi i to pitanje bilo legitimno.

S druge strane ovo pitanje bi moglo biti opravdano sa strane njegovih ambicija. Ako mu uprava ne može pružiti ono što on hoće, za sustav koji bi on htio igrati, ima li on volje nastaviti?

Očito je sad sve riješeno i posloženo kako treba. Ostaje isto i odraditi po najvišim standardima naučenog pa se iduće godine neće pjevati “Ako ne postaneš novi prvak ti…” već “Večeras je naša fešta…”.

Za početak bitno je zapamtiti važne datume. Superkup se igra 15. srpnja, prvenstvo počinje tjedan dana lkasnije, a 3. pretkolo Konferencijske lige 10. kolovoza.

Prozivka bi po tome trebala biti 12. lipnja i ne bi bilo loše već tada saznati bar neka nova imena u sastavu uz one koji odlaze. Kakvim jakim imenom bi sami moral momčadi, a i navijača odletio u nebo. Bar do Superkupa.

Ne treba ni podsjećati kako smo prošlu sezonu završili na isti način i čak s bodom više u prvenstvu nego sada. Očekivao se i trofej Superkupa (daleko “najbezvezniji”) pa je uslijedila blamaža i jako loša igra na Maksimiru (zašto Hajduk službeno ne traži promjenu ovog pravila igranja?).

I tako se ponovila “beskrajna sezona”.

Je li konačno došlo vrijeme kad će sve kockice sjesti na svoje mjesto?

Ah da, Hajduk je angažiranijim pristupom u drugom poluvremenu pobijedio drugoligaša Šibenika rezultatom 3-0.

Renato Čupić