Te jezive noći u požaru je život izgubilo 25 novorođenčadi. “Dobio sam telefonski poziv negdje u 3 sata ujutro 28. ožujka 1975. godine. Liječnik iz mlađe službe me obavijestio otprilike ovako, telegrafski: Dođite hitno, vatra u dječjoj sobi, ima mrtve djece”, rekao je prof. dr. Danko Pavešić, ginekolog bolnice “Dr. Zdravko Kučić”.
Baš ništa, tada 44-godišnjeg ginekologa sušačkog rodilišta dr. Danka Pavešića, nije moglo pripremiti na ono što je vidio. “Vi morate znati da je rodilište jedina klinika gdje se stvara život, gdje se ne umire. I sada se desilo posve obratno. U toj zgradi gdje se stvara život, gdje dolaze ljudi na svijet – tišina, smrt i mrak”, prisjetio se dr. Pavešić. “I sva ta djeca pocrnjelih lica, tiha, nema plača, nema ničega, mene je tada nešto počelo gušiti.”
Te noći medicinska sestra koja je bila dežurna, u 2.30 sati je odvela bebe majkama da ih podoje. Nakon dojenja vratila ih je u sobu i položila ih, ta djeca su ostala spavati sita u toj sobi. Uskoro se u sobi za novorođenčad, zbog kratkog spoja, zapalila električna grijalica.
“Sve je počelo od toga što se bolnice nisu noću grijale, jer se štedjelo. I da bi toj djeci pružili kakav takav komfor, instalirali su tu grijalicu kao što su nekada bile u kupaonama”, prisjetio se Ico Mikuličić, tadašnji novinar Novog lista.
‘Smrt na pragu života’ pisao je Novi list, a New York Times je u izvještaju citirao jednog oca: ‘Toliko smo puno godina čekali dijete. Na kraju smo ga imali samo tri dana.’ Prenijeli su i papine molitve i izraze sućuti.
Komentari