DAMIR POLANČEC 2011.: ‘Predsjedništvu HDZ-a mjesto je na optuženičkoj klupi’

Objavljeno u Nacionalu br. 822, 2011-08-16

Bivši potpredsjednik Vlade otkriva kako je funkcionirao HDZ, opisuje kako su se Jadranka Kosor i Šeks dodvoravali Sanaderu te tvrdi da Bajić i Karamarko vladaju Hrvatskom

“Istina je voda duboka i u toj vodi ja se ne mogu utopiti”, uvjeren je bio Damir Polančec potkraj prošlogodišnjeg srpnja po izlasku iz četveromjesečnog pritvora. U to čvrsto vjeruje i danas. Utopit će se, poručuje, “svi oni koji danas šute i nemaju minimalne političke, moralne i ljudske hrabrosti da javno kažu da smo zajednički donosili političke odluke na osnovu argumenata koje smo imali”.

Polančec je ogorčen, ljut, frustriran, razočaran ponašanjem bivših kolega iz HDZ-a i stranke, koji su ga se doslovce preko noći odrekli i namijenili mu ulogu Pedra koji treba visjeti. S Polančecom smo razgovarali u obiteljskoj kući na Krku, gdje je, okružen najmilijima, skupljao fizičku i psihičku snagu za velike sudske bitke s kojima se vrlo brzo nastavlja suočavati.

Kakav je osjećaj u manje od pet godina prijeći put od velike političke zvijezde i potpredsjednika Vlade do pritvorenika?

Svaki drugi odgovor, osim da je riječ o velikom razočaranju, bio bi neiskren. Nisam se ni 2005. kada sam ulazio u Vladu osjećao kao velika politička zvijezda, pogotovo s obzirom na poslove koji su mi dodjeljivani i na status koji sam imao u stranci i u Vladi. Bio sam sve, samo ne politička zvijezda. Političke zvijezde su 1. svibnja odlazile na proslavu Bljeska, a ja u Maksimir pod noge razjarenim sindikatima; političke zvijezde su otvarale Dubrovačke ljetne igre, a ja sam pregovarao s Mungosima i spašavao ih od stečaja. Prije svega, u Vladu sam bio doveden da radim najzahtjevnije poslove koji su bili izloženi najvećem političkom riziku i koje nitko drugi nije htio. Zato se tada nisam mogao osjećati niti sam se osjećao kao politička zvijezda. O političkim temama češće sam istupao 2007., u vrijeme kampanje, ali opet ne svojom voljom, nego odlukama predsjednika i predsjedništva stranke, a zbog činjenice da su istraživanja pokazivala da javnost dobro reagira na moje javne nastupe. Tada sam možda imao jači politički status i rejting, kao i nakon izbora kada sam postao skrbnik koalicijskog ugovora, ali sve osim toga, prije i nakon toga, bio je samo krvav i mukotrpan rad na poslovima od kojih su svi drugi bježali. Ja sam smatrao da je nužno da ih netko odrađuje, i to sam i radio. Danas se pitam koji mi je vrag sve to trebalo i naravno da sam zažalio ulazak u politiku, i to iz jedne lagodne menadžerske pozicije, s puno većim primanjima.

U politiku ste ušli na Sanaderov nagovor. Čime vas je pridobio?

Najtočnije obrazloženje bi bilo da sam po prirodi idealist, da sam tada smatrao, a na neki način u dubini duše tako mislim i danas, da kada te predsjednik države ili premijer pozovu da radiš na nekoj odgovornoj funkciji, jednostavno ne možeš reći ne. To sam smatrao čašću, ali i prilikom, i koliko god to danas patetično zvučalo, dugom prema ovoj zemlji. Kada imaš priliku raditi na opću korist, moraš sebe malo staviti u drugi plan, to prihvatiti i pošteno raditi taj posao. Naravno, danas s ovim iskustvom odlučio bih potpuno drugačije, puno racionalnije bih razmišljao, a emocije stavio sa strane. Takav izazov nikada ne bih ponovno prihvatio.

Je li rad u dvjema HDZ-ovim vladama bio na opću korist?

Kada sam dolazio u Vladu, razgovarao sam s jednim prijateljem, mudrim Podravcem koji je imao iskustvo rada u vladama u vrijeme Jugoslavije, i on mi je rekao: ako ulaziš tamo s nekim svojim idejama i ako uspiješ realizirati između 15 i 20 posto onoga što misliš da treba realizirati, smatraj se vrlo, vrlo uspješnim. Sada kada razmišljam o onome što sam radio i što sam morao raditi, to je jako malo od onoga što je trebalo napraviti. Za četiri i pol godine, koliko sam bio na tom poslu, takvih je projekata bilo premalo. Vlade u kojima sam sudjelovao učinile su premalo.

Jeste li uspjeli ostvariti svojih 15 do 20 posto?

Sve i da jesam, ne bih mogao svoj boravak u Vladi ocijeniti uspješnim zbog svega što mi se kasnije dogodilo. No nisam ni tih 15 posto uspio napraviti, nismo uspjeli učiniti jako puno toga, iz objektivnih, ali i subjektivnih razloga.

Bili ste spriječeni ili nije bilo interesa za vaše prijedloge?

Nažalost, uvijek se rad u izvršnoj vlasti prvenstveno svodi na gašenje požara, a puno manje na implementaciju strateških projekata, i to je oblježje rada vlada u kojima sam sudjelovao. Gasili smo požare i krpali rupe, umjesto da se bavimo strateškim projektima.

Iskorišteni ste kao jedan od krunskih dokaza Vlade Jadranke Kosor prema Bruxellesu da se u Hrvatskoj vodi ozbiljna borba protiv korupcije na najvišoj političkoj razini?

Sigurno ne mogu prihvatiti da je ovo što se meni događa dokaz neovisnosti Jadranke Kosor i njene borbe protiv korupcije. Zbog toga sam i reagirao putem odvjetnika na njeno izvješće EU, jer ne pristajem na to da sam primjer borbe protiv korupcije. Ona je pravnik pa bi mogla znati da nijedno od kaznenih djela koja se meni stavljaju na teret nije koruptivno djelo. Ni u jednom od tih djela nisam osumnjičen da sam sebi pribavio bilo kakvu nepripadnu korist, niti sam ikada to učinio. Osim toga, pravomoćno sam osuđen samo po točki 1. optužnice za one čuvene reflektore u mom Đelekovcu, pa ako se to može smatrati kaznenim djelom od osobitog značaja za državu, onda – k vragu! Kada bi se po istim kriterijima zatvaralo sve ostale gradonačelnike i načelnike općina ili ministre, onda tvrdim da ne bi bilo ni jednog jedinog gradonačelnika, načelnika općine ili ministra koji ne bi bio pod kaznenim progonom. Ne prihvaćam da sam dokaz za borbu protiv korupcije jer ne pristajem preuzeti teret za odluke koje smo donosili svi zajedno.

Više ste puta kazali da se osjećate prevareno i izmanipulirano. Od Sanadera? HDZ-a? Vlade?

I od Sanadera i od svih ostalih članova Vlade. Što se Sanadera tiče i nagađanja o njegovim odlascima u kliniku Medikol i zdravstvenom stanju, objavljene fotografije mi sugeriraju da se on ne osjeća dobro. To razumijem, jer se ni ja nisam dobro osjećao u zatvoru. Od uprave sam tražio da mi odobri odlazak liječniku izvan zatvora, što sam sam platio. I njegovo i moje stanje posljedica je ogromnog stresa pod kojim smo se obojica našli. Često nas se povezuje, ali ističem da nakon što smo obojica otišli iz Vlade, nismo imali nikakvu komunikaciju. Od njega bih, kao i od svakog drugog člana Vlade s kojim sam radio, očekivao da se, kada sam završio u zatvoru, javi mojem odvjetniku ili mojoj obitelji i pomogne ako im što treba. Na žalost, malo je ljudi koji su to učinili, on nije bio među njima, i od tog trenutka raskrstio sam s njim u glavi, kao i sa svima onima s kojima sam četiri i pol godine radio, a nisu našli za shodno javno progovoriti o onome što se meni stavlja na teret, a odnosi se na političke odluke koje smo zajedno donosili. Zato se od njih osjećam izmanipulirano, izuzetno su me razočarali kao ljudi i zato im to ne mogu oprostiti. Primjerice, u slučaju HEP-TLM sve su se odluke donosile na Predsjedništvu stranke, pri čemu su svi imali punu informaciju, a kada se počeo inkriminirati odnos HEP-TLM, svi šute, svi su sve zaboravili i ne sjećaju se ni jednog razgovora.

Kako objašnjavate tu kolektivnu amneziju koja je zavladala HDZ-om?

To je nešto prestrašno i time sam najviše iznenađen i razočaran. Duboko sam razočaran što su moje kolege iznenada sve zaboravile, pa ispada da sam ja bio u nekoj privatnoj vladi u kojoj oni nisu sudjelovali i donosili odluke. Očito im je njihova politička karijera i vlastita guzica važnija od bilo čega drugoga, iako mislim da bi čovjeku njegov obraz trebao biti važniji. Jednog dana, ako do suđenja dođe, morat će barem sjesti na klupu za svjedoke i pričati o onome u čemu su sudjelovali na isti način kao i ja, a ja danas nosim stigmu inkriminirane osobe za odluke koje smo zajedno donosili, dok su oni ugledni članovi Vlade.

Ako ste odluke donosili zajedno, tko bi onda još, uz vas, u predmetima HEP-TLM i INA-MOL trebao sjediti na optuženičkoj klupi?

U oba slučaja radi se o čistim političkim odlukama, i to zakonitim, i nema govora o bilo kakvom kaznenom djelu. Kad bi se primjenjivali isti kriteriji koji se na meni primjenjuju, onda je odgovornost na svim članovima predsjedništva HDZ, ali ponavljam, riječ je o političkim odlukama i nema kaznenih djela. Dakle, svi članovi predsjedništva HDZ-a, do jednog. Ništa se moja uloga u tome ne razlikuje od njihove. Zašto se Mladen Bajić onda zaustavio samo na vama? Više sam puta prozivao represivni sustav i neke ljude i svaki put me to stajalo novog kaznenog progona. DORH i glavni državni odvjetnik u ovom trenutku imaju izuzetnu slobodu. Takvu slobodu do sada nije imao ni jedan državni odvjetnik i bojim se da nadzor nad represivnim službama u ovom trenutku u Hrvatskoj ne postoji.

Zadnjih mjeseci održano je nekoliko bombastično najavljivanih sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost, a možete li mi reći što se konkretno nakon tih sjednica promijenilo?

Osim što su neki vlasnici medija naglo odlučili prodati svoje vlasničke udjele… Koliko je poznato, ništa. Tako je, i to govori o tome ima li i predsjednik države pravih instrumenata za nadzor.

Tvrdite da se represivni sustav, kojemu su na čelu Bajić i Karamarko, oteo kontroli?

U ovom trenutku u Hrvatskoj na vlasti nije HDZ. Od izvršne vlasti više moći ima represivni aparat.

Bajić i Karamarko vode državu?

Bio sam dovoljno jasan.

Zašto ste “stradali” samo vi i Sanader, iako ima indicija i za druge?

Uporno me žele povezati sa Sanaderom, a ja sam s njim povezan puno manje nego Jadranka Kosor. S njim sam u Vladi surađivao nešto više od četiri godine, a otkad je napustio mjesto premijera, sreo sam ga još dva, tri puta, a nakon mog odlaska iz Vlade apsolutno nismo u kontaktu sve do danas. Presudan moment da me se jače veže uz njega bila je sjednica Predsjedništva HDZ-a na kojoj se odlučivalo o njegovu izbacivanju. Tada sam zauzeo principijelni stav da ne treba izbacivati nikoga, pa ni počasnog predsjednika a da on nije u toj prostoriji i da se ne čuju razlozi zbog kojih je održao onu famoznu presicu 3. siječnja, te da sam tek nakon toga spreman odlučivati treba li ga izbacivati iz stranke ili ne. Nikada do tada se nije dogodilo da je u javnosti prezentirano tko je kako glasao na Predsjedništvu, a Jadranka Kosor je prvi put objavila kako je tko glasao. Taj moj principijelni stav pretvorio se u očima mojih bivših kolega i javnosti u neku moju posebnu povezanost sa Sanaderom. Ponavljam da sam mu zamjerio i uvijek ću mu zamjerati što se nije javio mojoj obitelji nakon što sam priveden, kao i svim ostalim članovima Vlade. Niti je on u tom trenutku bio čovjek, niti su oni bili. Trebali su imati hrabrosti i jasno reći da su to bile političke odluke koje smo zajedno donijeli, i za TLM, i za bivše radnike Borova. Na odluku o bivšim radnicima Borova srpske nacionalnosti posebno sam ponosan, iako sam pogriješio u načinu isplate odvjetnika. Drugi su na tome u Slavoniji skupljali poene, busali se u prsa i vikali da su oni to riješili, a kada je odluka kriminalizirana, odjednom su svi zanijemili i nitko se ničega ne sjeća. E, neće ići tako, morat će se prisjetiti.

Sanadera ste prekrižili jer nije kontaktirao vašu obitelj kada ste završili u zatvoru. Je li im se javio bilo tko iz Vlade?

Bilo ih je nekoliko. Mojoj se mami javio Dado Milinović, a preko prijatelja javilo mi se još nekoliko članova Vlade, no nitko se to nije usuđivao javno reći. Jednako kao što su mnogi viđeniji HDZ-ovci kada bi me sreli u gradu ili restoranu čekali priliku da idem u WC pa bi trčali za mnom da mi stisnu ruku ili me potapšu po ramenu, ali si nisu dopuštali da ih netko u javnosti vidi sa mnom jer bi to štetilo njihovim političkim karijerama. Da tri života živim i da tri puta proživim ovo iskustvo, tu razinu ljudske prizemnosti nikada neću moći shvatiti i prihvatiti.

Bili ste u Sanaderovu bliskom suradničkom krugu nekoliko godina. Je li on uistinu glava korupcijske hobotnice?

Možda bih bio sretan kada bih mogao odgovoriti na to pitanje, jer bih onda mogao biti pokajnik. Moje je “prokletstvo” što ja nemam s čim trgovati. Ja nisam nosio torbe s novcem, nisam ih čuvao nakon Sanaderova odlaska, nisam čuvao novac na svojim računima… Ne mogu odgovoriti je li bio glava korupcijske hobotnice. Možda bih bio sretniji da sam mogao odgovoriti je li Sanader bio na čelu korupcijske hobotnice, jer bih onda imao saznanja s kojima bih mogao zaslužiti status pokajnika koji je u Hrvatskoj tako popularan. Ja ga ne mogu steći jer je moj hendikep što nemam materijala za trgovinu, ali sam zato stekao status proganjane osobe. Da imam s čim trgovati s USKOK-om, imao bih vjerojatno i drugi status. Imam osjećaj da mnogi koji nisu zahvaćeni istragama, a trebali bi biti, vjerojatno imaju takav status.

Jeste li barem imali neke sumnje o, recimo, crnom fondu HDZ-a?

Nema stranke bez alternativnih načina financiranja. Možete vi sad meni suditi, ali ionako mi već dosta ljudi i pravosuđe sude. Bilo je dovoljno znakova da je svaki član Predsjedništva, pa tako i ja, mogao naslutiti da mora postojati nekakav alternativni način financiranja određenih aktivnosti.

Niste ništa znali ni o aktivnostima Mladena Barišića i Nevenke Jurak?

Ne. Ja sam bio rudar za ono što u Vladi nitko drugi nije htio raditi. Ako je koruptivnih radnji bilo, ja u njima nisam sudjelovao i nemam dovoljno saznanja da bih o njima mogao iskazivati. To je apsurdnost moje situacije – ja koji u tome nisam sudjelovao, imam najviše kaznenih procesa od svih članova Vlade i Predsjedništva HDZ-a. Oni koji su u tome eventualno sudjelovali ili imaju saznanja, uvaženi su članovi ovog društva ili Vlade.

Tko je iz HDZ-a sudjelovao u koruptivnim radnjama ili ima saznanja o njima?

Odgovor na to pitanje možda treba potražiti kod onih koji su čuvali novce iz crnog fonda do trenutka uhićenja Barišića, a onda ih nakon toga nosili Bajiću.

Kako se odlučivalo na Predsjedništvima HDZ-a? Je li Sanader naređivao, a vi svi šutjeli i mutavo izvršavali što vam se kaže ili je bilo nekakve rasprave i iznošenja stavova protivnih njegovome?

Možemo mi to sada zamatati u celofan i oslikavati šarenim bojama, ali, iako se više ili manje raspravljalo o pojedinim temama, rasprave su trajale samo do trenutka dok se nije iskristaliziralo ili pokazalo Sanaderovo mišljenje. Nakon toga najčešće nikakve dodatne rasprave nije bilo. Svjestan sam da govorim i kontra sebe, ali to je bilo tako. Nakon što je on iznio svoj stav, rasprava se kanalizirala tako da glasamo za taj stav ili da ga aklamacijom prihvatimo.

Znači, raspravljali ste pro forma dok ne detektirate što se šefu sviđa, a kad otkrijete, gotova rasprava?

Više manje tako je to bilo.

Nitko mu se nije usudio kontrirati, iznijeti kontraargumente? Čak ni Šeks ili Jadranka Kosor?

Prvenstveno ne oni.

Oni su najviše kimali glavom?

Mudri ljudi kao što su mudre sove, molim vas baš tako napišite, lijepo su čekali da se rasprava rasplamsa, ne iznoseći svoj stav, a onda kada bi naslutili što je Sanaderov stav, onda su među prvima govorili “tako je, predsjedniče, bravo, predsjedniče” i odmah iznosili svoje mišljenje koje je bilo istovjetno njegovom. Prvenstveno njih dvoje.

Vaš odvjetnik tvrdi da se od vas očekuje da postanete krunski svjedok protiv Sanadera?

S obzirom na sve što mi se događa i na koji način dolaze određene inicijative prema meni, ja to sebi mogu tumačiti samo da se od mene očekuje da dođem i pričam i budem glavni svjedok protiv Sanadera. Ponavljam, možda bih bio sretan da mogu, ali ja mogu govoriti o tome kako su se odluke donosile na Predsjedništvu i u užem kabinetu Vlade, Sanaderove, kasnije i Jadranke Kosor. No kako se, eventualno, gdje i kada punio crni fond ili kako su se, čijim odlukama, kupovali mediji, tko je to radio ili gdje, koji iznos, u kojoj torbi se čuvao novac iz crnog fonda do uhićenja Mladena Barišića, tko je sve bio na sastancima kada se davala preporuka za Fimi mediju, o tome ne mogu govoriti jer u tome nisam sudjelovao i sve što o tome znam doznao sam iz medija.

Od koga i kakve su vam stizale inicijative da teretite Sanadera?

Neke vam stvari ne moraju biti rečene u nos da bi se shvatilo što se od vas očekuje. S druge strane – u ovjerenoj izjavi sam vrlo jasno rekao na koji mi je način Šeks, uz pomoć malog prsta, sugerirao da postavim svoju obranu u slučaju radnika Borova – da što više teretim Sanadera. Nedavno je vaše pismo, u kojem tvrdite da je ravnatelj policije Grbić prije dvije godine sugerirao HDZ-ovcima da pišu anonimne kaznene prijave protiv oporbenjaka, dovelo do sjednice VNS-a.

Zašto niste o tome progovorili kada se to dogodilo, nego vam se i u tom slučaju naknadno probudila savjest?

Tada sam sve što je Grbić rekao prenio predsjedništvu stranke i iza toga stojim. Bez obzira na to koliko oni opovrgavali, ja ću ih podsjećati tko je, gdje i kada bio za stolom. Pitate me zašto nisam prije dvije godine govorio o kriminalu, a ja ću vas podsjetiti da je svako moje prozivanje i svako pojašnjavanje zlouporabe institucija urodilo jednim velikim ništa. I dalje tvrdim da se represivni aparat zloupotrebljavao i zloupotrebljava se i sad. I dalje tvrdim da anonimne kaznene prijave, pa i protiv mene, nije mogao pisati netko tko nije slušao moj telefon i pratio moje kretanje, ali to nikoga ne zanima.

Praćeni ste i prisluškivani dok ste bili potpredsjednik Vlade?

Apsolutno! No to nikoga ne zanima. Podsjećam isto tako da sam i upozorio na komunikaciju Šeksa i predsjednika Uskočkog suda oko mog slučaja s radnicima Borova, ali to nikoga nije zanimalo. Kada sam govorio da mi predsjednik Uprave Ine nudi karticu za besplatno točenje goriva kakvu imaju i ostali članovi Nadzornog odbora, to jednostavno nikoga nije zanimalo, kao i tisuću drugih stvari o kojima sam govorio.

Sjećate li se slučaja Podravkina odmarališta u Pirovcu? Znate li kako je to završilo? Tko vas je i zašto dao prisluškivati i pratiti?

U to sam milijardu posto siguran, jer sam vidio anonimnu kaznenu prijavu protiv mene u kojoj se spominju moji telefonski razgovori, moji susreti, kave, ručkovi s određenim ljudima. Jasno se navodi s kim sam i u koje vrijeme razgovarao telefonom, uz vrlo subjektivno interpretirani sadržaj razgovora. Nemojte zaboraviti da je kompletna Vlada u istom danu mijenjala svoje brojeve telefona, a da nikada nismo dobili pravo objašnjenje zašto, osim da to moramo. Netko je tada prisluškivao telefone članova Vlade, a to može biti samo netko tko ima tehničke mogućnosti za to. Vratimo se vašem zadnjem pismu.

Je li normalno, što u pismu opisujete, da vama kao potpredsjedniku Vlade ministar policije šalje operativce da vas izvijeste o uhićenjima i istrazi u aferi Podravka ili ‘kamioni’?

Naravno da to nije normalno. Opet ćete me pitati zašto o tome nisam govorio na vrijeme. Možda bi se stvari promijenile da ste o tome progovorili s potpredsjedničke pozicije, pa koštalo vas to i smjene? Možda. A što bi bilo da o tome uopće nisam nikada progovorio, koliko bih kaznenih progona danas imao, više ili manje? Znajući kako stvari u nas funkcioniraju, vjerojatno manje, možda nijedan. Eto odgovora, hvala. Ali da ste još uvijek potpredsjednik, danas sigurno ne bismo vodili ovakav razgovor, jer biste šutjeli o tim stvarima. Sigurno je jedino da danas ne bih bio potpredsjednik. Ne zaboravite da u trenutku kada sam odlazio iz Vlade protiv mene nije bilo nikakva kaznenog progona. Tada sam odlučio da se neću skrivati iza saborskog mandata niti trgovati svojom rukom u Saboru i da ću se suočiti sa svime što sam radio, naivno vjerujući da stvari ipak funkcioniraju drugačije. Ali, što ja više progovaram o anomalijama sustava, to me više kaznenih progona sustigne.

Kada govorite o anomalijama, što vam se čini, je li ih više bilo prije ili sada?

Više nisam dio sustava, ali na svojoj koži trpim njegovo funkcioniranje pa mi to govori da ih sada nema manje nego prije.

Jadranka Kosor nije unaprijedila sustav?

Po meni, baš ništa.

Upravlja strankom i državom kao i Sanader?

Svaki učenik kopira svog učitelja i mentora, pa tako i Jadranka Kosor Sanadera.

Bili ste u pritvoru, a sada vam se sudi zbog prodaje HEP-ove struje TLM-u jeftinije, što je poslovni aranžman koji je Sabor posebnim zakonom naknadno legalizirao. Kako to tumačite?

Da gledam sa strane, bilo bi mi smiješno i apsurdno, ali kako je riječ o mojoj koži, nije mi nimalo smiješno. Ja nisam potpisao taj aranžman, nisam tada bio ni resorni ministar, a te ugovore se potpisivalo na nadležnim tijelima HEP-a, TLM-a i Aluminija Mostar. Nakon donošenja zakona u Saboru, prema mojim informacijama, ugovor je u jednom članku malo izmijenjen, a sve drugo je ostalo isto, pa to nama daje uvjerenja i argumente da se ta sumnja u kazneno djelo i moju ulogu u tome odbaci.

Uporno inzistirate na tome da je prodaja INE MOL-u bila dobar posao. I u tom ste aranžmanu kriminalizirani. Ako ste vi odgovorni, tko je još iz Vlade ili HDZ-a?

Molim za razumijevanje, jer je to vrlo vruć predmet u kojemu mnogi još nisu dali svoj iskaz. Tek sam 13. lipnja saznao za kazneni progon, 15. sam dobio rješenje o istrazi i istoga dana zatražio da dam iskaz. Nažalost, iskaz sam dao tek prije dva tjedna i ispričao sam sve što znam. Na teret mi se ne stavlja primanje ili davanje mita, nego pomaganje Sanaderu u počinjenju kaznenog djela sklapanja štetnih ugovora. Ako sam pomagač, onda nisam pomagao samo ja, nego svi oni koji su zajedno sa mnom donosili odluku o tome – cijela Vlada i cijelo Predsjedništvo HDZ-a. Ne pristajem ni na kakav drugi status, osim da budem izjednačen s ostalim članovima Vlade. Ili smo svi na optuženičkoj klupi, ili ja tamo nemam što raditi.

Vaš odvjetnik tvrdi da se u prodaji INE MOL-u eventualno može govoriti o lošoj političkoj odluci, ali ističe da se političku odluku ne može kriminalizirati?

To je bila politička odluka, a je li loša ili dobra, ovisi. Prije dvije godine nešto je izgledalo dobro, danas izgleda malo manje dobro. Prije tri godine nešto je izgledalo užasno, a danas možda mislimo da bi bilo dobro da smo donijeli tu odluku, a nismo. Dakle, riječ je o političkoj odluci, a ja ne želim razglabati je li dobra ili loša. Ako netko misli da je loša, onda mi mora jako dobro argumentirati zašto je loša.

Vlada se sada na sve načine pokušava izvući iz tog aranžmana?

Naknadna pamet je vražja stvar. Moji bivši kolege su dokazali sklonost naknadnoj pameti. Put razrješenja odnosa s MOL-om za koji se odlučila Vlada je opasan, ali moraju biti svjesni posljedica toga što čine i spremni preuzeti odgovornost za to.

U čemu se sastojala vaša navodna pomoć Sanaderu da primi mito od deset milijuna eura od MOL-a za predaju većinskih upravljačkih prava?

To bih i ja volio znati. U čemu je ta moja pomoć drugačija od pomoći ostalih članova Vlade?

Je li točno da ste se vi i Sanader u rujnu 2010. u središnjici HDZ-a sastali s predsjednikom Uprave MOL-a Zsoltom Hernadijem?

U medijima se navodilo da smo se našli ne samo u centrali HDZ-a, nego i u zgradi MOL-a i da sam ja nekoliko puta putovao u Budimpeštu nakon odlaska iz Vlade. Nikada nisam bio u zgradi MOL-a, ni sam, ni sa Sanaderom. Nakon odlaska iz Vlade bio sam tri puta u Mađarskoj, od čega dva puta u Nagyatadu na bazenima, a jednom u Budimpešti kada sam kćer vozio na međunarodnu razmjenu učenika. Imam informaciju da su istražitelji baratali informacijama o mojim čestim odlascima u Mađarsku. Istina je da odlazim na jezero koje se zove Ješkovo u ribolov, a jezero je u mjestu Gola koje je na samoj granici i tamo ulazim u roaming. Pozivam one u čijim se izvješćima navode moji odlasci u Mađarsku da sa mnom na Ješkovu love ribu, umjesto da maltretiraju policajce i carinike.

Šeks tvrdi da ste Nobilu samo sredstvo da našteti HDZ-u i da ga zapravo nije briga za vašu sudbinu?

Šeks je doista iskazao veliku brigu za sve što je mene snašlo! Hodao je okolo po Vukovaru i Donjem Miholjcu i busao se u prsa skupljajući političke poene na pitanju bivših radnika Borova i programu restrukturiranja Borova, a i jedno i drugo sam ja odrađivao. Prvo sam za to dobio zlatnu medalju Grada Vukovara, a dvije godine kasnije 15 mjeseci zatvora nakon razgovora sa Šeksom u kojem je dizao mali prst i najavljivao koju kaznu mogu dobiti i na koji je način mogu smanjiti. Anto Nobilo je profesionalac koji se bori za svog klijenta i puno puta kada potonem – razgovor s njim me vrati u normalu i da mi snage za borbu koja me očekuje. I Nobilo i ja smo sigurni da će vrijeme pokazati da smo jači nego što to sada izgleda, iako se čini da se borimo protiv vjetrenjača i nepobjedivih. Nobilo je svojim postupcima pokazao da mu je itekako stalo do moje sudbine, isto kao što je Šeks pokazao da mu apsolutno nije stalo do moje sudbine, kao ni do sudbine ijednog svog političkog prijatelja ili partnera u zadnjih dvadeset godina. Kada je došlo vrijeme, svih se lako odrekao, pa će se isto tako lako odreći i Jadranke Kosor kada procijeni da mu je to potrebno i mudro. Kada ga je Tuđman sklanjao, nije imao s kim kavu popiti i otvorena su mu bila samo Bebićeva vrata, no to mu nije kasnije smetalo da svog prijatelja Paška ugrize kada je za to došao trenutak. Šeksa smatram inteligentnim čovjekom i političkim liscem, ali ga smatram i političkom hijenom koja zna nanjušiti krv i trenutak kada treba promijeniti tabor, kao i kada se treba distancirati od koga, a kada koga podržavati. Sve koje je nekad podržavao, kasnije se od njih distancirao. Svi su prošli, Šeks je ostao.

I vi i Sanader tvrdite da Šeks kontrolira i upravlja pravosuđem?

Nije uopće tajna da Šeks ima veliki utjecaj i na Ustavni sud, ali i na Županijski sud, a prijatelje ima u svim institucijama pravosuđa, pa i Ministarstvu pravosuđa. On je uvijek bio HDZov čovjek za utjecaj na pravosuđe. Utjecaj ima i na Vrhovnom sudu.

Zanimljivo je da ste i vi i Sanader angažirali odvjetnike suprotnih političkih opredijeljenja i stavova. Jeste li na sebe preuzeli posao opozicije – rušenje Vlade?

Zvučat će apsurdno: iako me stavljaju u kontekst rušitelja Vlade, još uvijek u novčaniku nosim člansku iskaznicu HDZ-a. Vjerujem da će, kad se jednog dana HDZ pročisti od ovih zaboravnih koji se ne sjećaju šest godina rada sa Sanaderom, netko novi u vrhu HDZ-a za mene reći – nismo kao stranka bili fer prema tom čovjeku. HDZ je moja politička opcija i vjerujem da stranka umjerene desnice poput HDZ-a Hrvatskoj treba, doduše, pročišćena. Ne želim ništa loše HDZ-u, jer je on puno više od Sanadera ili Jadranke Kosor. Ne želim rušiti Vladu, ali prisiljen sam braniti se. Jedino oružje koje imam je istina, a to što se oni s istinom ne žele suočiti, to je njihov problem.

Nobilo kaže da HDZ mora kazneno odgovarati, a vi smatrate da će HDZ, dokaže li se Fimi media, završiti u stečaju i zabranom rada?

To je logičan slijed događaja ako postoji kazneno djelo u kojem je netko stekao nepripadajuću materijalnu korist, odnosno ako je, kao što se moglo doznati iz medija u vrijeme tajne istrage, novac izvučen iz javnih tvrtki putem Fimi medije završavao dijelom u HDZ-u. Dođe li do promjene na čelu Vlade i u tvrtkama koje su oštećene, čelni ljudi tih tvrtki na temelju Zakona o trgovačkim društvima morat će uložiti zahtjev za obeštećenje. To je nešto što će se HDZ-u dogoditi, bila Jadranka Kosor toga svjesna ili ne. Ne vidim kako bi se takav ishod mogao izbjeći ako se dokaže da je preko Fimi medije HDZ stekao nepripadnu materijalnu korist.

Mislite li da ćete uspjeti izbjeći zatvorsku kaznu?

Ako institucije budu funkcionirale onako kako bi trebale u pravnoj državi i ako će za mene vrijediti kriteriji kao i za druge, onda sam uvjeren u pozitivan ishod za mene, jer nema elemenata za moje zatvaranje. Nažalost, institucije trenutačno ne funkcioniraju kako bi trebalo, ali vjerujem da će vrijeme pred nama donijeti drugačiji način njihova funkcioniranja. Sreća je da je pravosudni sustav ipak nešto neovisniji u odnosu na politiku od represivnog.

Ima li HDZ šanse dobiti još jedan mandat, svemu unatoč?

Trendovi u istraživanjima daju im pravo na nadu. Unaprijed se ne bih kladio ni na jedan ishod. Na rezultat izbora uvelike će imati utjecaja istrage koje se trenutačno provode i trenutak u kojem će se objaviti rezultati tih istraga. Osim toga, na zbivanja u Hrvatskoj bitan utjecaj imaju i institucije koje nemaju sjedište u Hrvatskoj, kao i mišljenje određenih međunarodnih lobija. Uskoro dolazi kancelarka Angela Merkel, a kako znamo da u ovom trenutku nema velikih neriješenih pitanja između Njemačke i Hrvatske, lako je zaključiti da dolazi i kao predizborna potpora Jadranki Kosor. Vanjski faktori imaju puno veći utjecaj na našu politiku nego što smo spremni priznati, i to nikako ne treba zanemariti. Zahvaljujući SAD-u smo i započeli pregovore s EU, zahvaljujući njima smo i odblokirali pregovore sa Slovenijom, a i završili pregovore. Ne isključujem mogućnost da Jadranka Kosor i iduće četiri godine vodi Vladu, iako mislim da je koalicija lijevog centra homogenija i ima veliku prednost i priliku osvojiti vlast. Mislim i da bi stranke poput HDSSB-a ili HSP-a, koje će sigurno rasti na radikalizaciji odnosa sa Srbijom i potenciranju nacionalnog pitanja, bile spremnije dati potporu i manjinskoj vladi koju bi vodio SDP, nego HDZ-u.

Što iščitavate iz Karamarkove najave izbornog angažmana?

Apsolutno me nije iznenadio, jer sam to i očekivao. Davno sam prepoznao njegove ambicije, a i metode kojima postiže svoje ciljeve. Njegove ambicije su velike, a koliki su repovi – to će vrijeme pokazati. Ambicije mu više sežu prema Pantovčaku nego prema izvršnoj vlasti. Rad u izvršnoj vlasti vidi samo kao stepenicu prema Pantovčaku. Svoje ciljeve pokušat će ostvariti vezanjem svoje političke sudbine uz HDZ i realna mi se čini mogućnost da od HDZ-a dobije potporu za predsjedničku kandidaturu. Ako se na parlamentarne izbore ipak odluči ići samostalno, mandati koje dobije vezat će se uz HDZ, to je sasvim jasno.

 

Komentiraj