U povodu najavljenog budućeg političkog odstrela Nataše Novaković, njene nasljednice na čelu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i nove velike korupcijske afere kriminalne preprodaje hrvatskog plina razgovarali smo s Dalijom Orešković, saborskom zastupnicom stranke Centar. U Sabor je ušla na zajedničkoj listi malih stranaka: nekadašnje Stranke s imenom i prezimenom čija je bila i osnivačica, Fokusa i Pametnog, da bi se Pametno i Stranka s imenom i prezimenom potom ujedinile u stranku Centar. Iako smatra da je Plenkovićeva vlada nakon nove korupcijske afere trgovanja hrvatskim plinom u kojoj je opljačkano milijardu kuna već trebala podnijeti ostavku, ne vjeruje da su prijevremeni izbori mogući unatoč tankoj saborskoj većini vladajućeg HDZ-a. U jednom od svojih prijašnjih intervjua Nacionalu tvrdila je da hrvatsku državu treba opet graditi od temelja, a svjesna je da se to nije dogodilo u njenom dosadašnjem dvogodišnjem mandatu kao saborske zastupnice. To je prilikom ulaska u Sabor označila kao svoju misiju u ulozi saborske zastupnice. Svojedobno je Dalija Orešković kao predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa presudila i bivšem predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku kada ga je kao potpredsjednika vlade optužila za sukob interesa u aferi Konzultantica. Zbog te je afere i pala HDZ-ova vlada Tihomira Oreškovića, a otkrio ju je Nacional.

NACIONAL: Nataši Novaković, vašoj nasljednici na dužnosti predsjednice Povjerenstva, sprema se odstrel. Je li se i ona zamjerila premijeru Andreju Plenkoviću?

Andrej Plenković je danas puno perfidniji. Natašu Novaković neće dočekati takva sudbina u kojoj čitava javnost navija da sa svojim poslom nastavi i u novom mandatu. Nažalost osuđena je s Povjerenstvom na proces sporog odumiranja. Unatoč relativno malim ovlastima, Povjerenstvo je i u sazivu Nataše Novaković Plenkoviću bilo ozbiljna prijetnja. U aferi Borg, Plenković je daleko više kompromitiran nego što je to primjerice bio Tomislav Karamarko u aferi Konzultantica. Organizirao je malu interesnu skupinu svojih odabranika koji su pod krinkom spašavanja Agrokora proveli čisto otimanje kompanije u korist novih vlasnika. Na mjesto novog kralja Agrokora pretendira Pavao Vujnovac, koji je odavno i kralj plinskog biznisa, nositelj ogrlica vrijednih 500 milijuna eura, davatelj zajma HDZ-u kada to HDZ-u zatreba. Povjerenstvo je bilo jedina institucija koja je zbog afere Borg Plenkovića teoretski mogla ugroziti. Da je odluka Povjerenstva bila dovoljno brza i dovoljno snažna obuhvatila bi i ministra financija Zdravka Marića i tadašnju ministricu gospodarstva i potpredsjednicu Vlade Martinu Dalić.

NACIONAL: Zašto mislite da bi ta odluka Povjerenstva ugrozila Andreja Plenkovića?

I Plenković je toga bio svjestan pa je od samog početka krenuo s političkim pritiscima na Povjerenstvo. Počeo je s neosnovnim prozivkama da se Nataša Novaković trebala izuzeti od rada na nekim predmetima, zatim prvih pokušaja nakaradnih izmjena zakona koje je pripremao tadašnji ministar Lovro Kuščević, da bi kasnije bio smijenjen zbog vlastitih korupcijskih afera, pa sve do odluke Ustavnog suda kojom se osporavaju ovlasti Povjerenstva, a koju su potom silom morali slijediti i upravni sudovi u svim drugim slučajevima. Plenkoviću je trebalo nekoliko pokušaja i nekoliko godina prije nego što je uspio eutanazirati Povjerenstvo do kraja. Povjerenstvo je naprosto žrtva uobičajenog nasrtaja HDZ-a na neovisna i kontrolna tijela. Smetaju mu državne institucije koje se izravno ili neizravno bore protiv korupcije.

NACIONAL: Zašto premijer Andrej Plenković i njegova vlada ne podnose ostavku nakon ove afere u kojoj je jedan od direktora Ine Damir Škugor sa suradnicima pokrao milijardu kuna trgujući plinom?

Plenkoviću ne pada na pamet podnijeti ostavku jer nema savjest niti osjećaj srama, a HDZ i saborska većina Plenkovića ne žele rušiti, jer čuvaju vlast i udobnost vlastitih fotelja. Nakon ovakve afere u iole uređenijoj državi odlazak vlade bio bi neizbježan, kao i novi parlamentarni izbori. U Velikoj Britaniji bivšeg premijera Borisa Johnsona srušili su njegovi vlastiti konzervativci zbog puno manjeg grijeha. Zbog ovakvog javnog sramoćenja u kojem su svi ključni igrači ujedno i članovi HDZ-a na moćnim pozicijama, kada bi u Saboru među onima koji su dio vladajuće većine bilo samo nekoliko časnih i poštenih zastupnika, za Vladu HDZ-a ne bi bilo nikakve mogućnosti opstanka. Ali kao što vidimo, Hrvatska je daleko od toga. Vlada je nakon ogromne pljačke morala pasti već zbog same činjenice što je država Hrvatska jedan od dva najveća suvlasnika Ine, ključne hrvatske energetske kompanije. Posebno je to osjetljivo u ovom delikatnom trenutku kada prijeti globalna energetska kriza, a uskoro dolazi i zima. Postavlja se pitanje kako će se ljudi grijati bude li ruski predsjednik Putin doista obustavio isporuku plina Europi kao što prijeti? Kako će raditi ovo malo preostale hrvatske industrije? Njemačka industrija je zbog toga već u velikim problemima, pa je Njemačka već ušla i u recesiju.

NACIONAL: Nije li najveći dio odgovornosti u ovom konkretnom slučaju ipak na Upravi Ine? Trojica Mađara, članova šesteročlane Uprave Ine uključujući i predsjednika Uprave iz MOL-a, već su podnijeli ostavke.

Neposredan dio odgovornosti snosi izravno i Niko Dalić, jedan od troje hrvatskih, ali i najdugovječniji član Uprave Ine. Njega je tamo postavila Plenkovićeva vlada. Ne mogu se ne osvrnuti i na Martinu Dalić, sadašnju predsjednicu Uprave Podravke, Dalićevu suprugu. Martina Dalić je podnijela ostavku kao potpredsjednica vlade i ministrica gospodarstva u prošloj Plenkovićevoj vladi, i to pod pritiskom javnosti zbog načina na koji je u aferi Borg organizirala da zakon o mutnom i prljavom preuzimanju Agrokora, nekada najveće kompanije u jugoistočnoj Europi, napišu isti oni koji će se kasnije kao izvanredni upravitelji i konzultanti u tom procesu dobro okoristiti. Mali dioničari nisu obeštećeni, ostali su praznih ruku. Ostavka Martine Dalić je tada bila svojevrsni gromobran za zaštitu premijera Plenkovića, koji je ipak bio glavni dirigent cijelog tog slučaja. Zauzvrat Martina Dalić bila je nagrađena Podravkom. Ovoga puta njezin se suprug Niko Dalić ne odaziva na poziv premijera da i on podnese ostavku u Upravi Ine. Valjda je obitelj Dalić procijenila da bi bilo previše podnijeti dvije obiteljske žrtve na oltaru spašavanja političke karijere Andreja Plenkovića. Uostalom, od bilo čije političke karijere puno su vrjednije basnoslovne otpremnine. Dalići su se naviknuli na puno, a očito im nakon Agrokora, Podravke i Ine, Plenković nema više što za dati da bi ih zadovoljilo.

NACIONAL: Što ste zaključili nakon ove afere?

Saborska sam zastupnica, a Saboru je jedna od glavnih zadaća kontrola Vlade. Iz afere u Ini proizlazi da je Vlada, da budem blaga, barem jednim svojim dijelom kriminalna. Trag informacija o nadzoru plinskog poslovanja, koji je trebao biti obavljen, a nije, ne vodi samo do Nadzornog odbora i Uprave Ine. Vodi i do državnih regulatornih tijela poput HERA-e. I u HERA-i je vlada Andreja Plenkovića također postavljala svoje ljude. Vlada je kroz svoja ministarstva, tu posebno mislim na donedavnog ministra gospodarstva, a sadašnjeg viceguvernera Tomislava Ćorića, kao i aktualnog ministra Davora Filipovića provodila selekcijski odabir ljudi u državnim agencijama, upravama i nadzornim odborima poduzeća u državnom vlasništvu i strateškim kompanijama. Zato Vlada ne može biti isključena iz svega onoga što se danas smatra kriminalnim poslovanjem s hrvatskim plinom u Ini, niti oslobođena od odgovornosti.

NACIONAL: Zašto smatrate toliko važnom činjenicu da se radilo baš o pljački hrvatskog plina iz Slavonije?

Andrej Plenković tvrdi da ima istančane radare za korupciju. Sada se postavlja pitanje kako mu se onda mogla dogoditi ova afera u Ini. Ako su mu ti radari istančani, onda je po logici stvari morao znati što se događa s hrvatskim plinom, opet ponavljam, iz bušotina u Hrvatskoj. Taj je plin imao beneficiranu, nižu cijenu od tržišne da bi se iz samih naših, hrvatskih izvora snabdijevalo domicilno stanovništvo Slavonije, ali i Hrvatske. Te niže cijene nisu bile zato da tim plinom trguje Damir Škugor i njegovi jataci po višestruko višim, tržišnim cijenama. Ta je ekipa masno zarađivala na tom trgovanju posebno nakon ogromnog skoka cijena plina na svjetskim burzama. Pitanje je samo tko je sve još iz HDZ-a bio uključen u taj kriminalni hranidbeni lanac. Možda buduća istraga i to otkrije. Suvlasnici kompanije preko koje se trgovalo tim plinom, Plinara istočne Slavonije iz Vinkovaca, bili su Vukovarsko-srijemska županija i CROPLIN, tvrtka kći koju je osnovala i čiji je jedini vlasnik Ina, svatko s polovicom udjela. No glavni operativac u cijelom tom kriminalnom poslu bio je Damir Škugor za kojeg se u javnosti uglavnom govori da je bio direktor četvrte razine u Ini zadužen za plinsko poslovanje. Ali postoje i važniji detalji dosad nepoznati javnosti.

NACIONAL: Što je to nepoznato javnosti o Škugoru?

Po svemu sudeći, kao premijerov pouzdanik sa stranačkom iskaznicom HDZ-a Damir Škugor je zaokružio taj kriminalni sustav kao osoba upoznata sa svim tehničkim detaljima eksploatacije hrvatskog plina, ono što se obično kaže, od polja do stola. Ali bio je samo izvršitelj kriminalnog posla. Škugor je istodobno bio direktor CROPLIN-a u stopostotnom vlasništvu Ine, ali i zamjenik predsjednika Nadzornog odbora u Plinari istočne Slavonije, u kojoj je CROPLIN jedan od dva suvlasnika. Na neki način je u tom svojstvu bio nadređen i smijenjenoj direktorici Plinare istočne Slavonija Mariji Ratkić. S druge strane, kao zaposlenik Ine sklapao je ugovore o prodaji plina između Ine i Plinare istočne Slavonije, očito istovremeno nalažući kome će se plin prodati dalje. Usput je bio i član u Nadzornim odborima ENERGO-a iz Rijeke u kojem CROPLIN ima udjel u vlasništvu, kao i Plinare iz Pule u kojem Ina izravno ima udjela u vlasništvu. Iz kojeg god kuta promatrali cijelu ovu aferu, Damir Škugor je morao biti u domašaju očekivanog nadzora hrvatskog člana Uprave Ine Nike Dalića. Zapravo Damir Škugor bio je ne samo u području Dalićeve poslovne odgovornosti, nego je Niko Dalić zasigurno sudjelovao i u njegovu izboru za direktora CROPLIN-a.

NACIONAL: Kažete da je Škugor bio u području neposredne odgovornosti Nike Dalića, ali nije li ipak baš Škugor bio glavni kreator projekta kriminalne preprodaje plina? Imao je pregled nad kompletnom situacijom u tom sektoru, a mogao je donositi i potrebne poslovne odluke.

Mislim da Damir Škugor nije bio mastermind, glavni kreator tog projekta zbog kojeg sada premijer Plenković, kako je to sam nedavno izjavio, mora jesti nečija tuđa da ne kažem što. Nije Škugor mogao inkognito odraditi taj posao od milijardu kuna, a da za to nitko iz vrha HDZ-a ništa ne zna. Škugor je bio u Ini i u doba Ive Sanadera. Tada se dogodila prva velika izdaja nacionalnih interesa kada je Ivo Sanader kao tadašnji premijer sklapanjem štetnih ugovora prodao upravljačka prava nad Inom mađarskom MOL-u za mito od 10 milijuna eura. To je potvrdila i sudska pravomoćna presuda nakon što je i Ustavni sud odbio žalbu Sanaderovih odvjetnika. Damir Škugor bio je odavno dio te HDZ-ove koruptivne hobotnice, koja je odrađivala posao na nekim nižim razinama. Tako je bilo i 2007. kada je Škugor bio direktor sektora komercijalnih poslova u Ini.

NACIONAL: Zar je i 2007. bio upleten u neku aferu?

I te 2007. Škugor je sklopio ugovor s talijanskom tvrtkom GM&P kojoj je i tada također prodavan plin po nižoj cijeni od cijene ruskog uvoznog plina na europskom tržištu. To je bilo otkriveno 2010., a o tome su izvještavali i mediji. Dakle, riječ je o javno dostupnim informacijama. Svaka buduća struktura u Upravi Ine, svejedno bila ona hrvatska ili mađarska, morala je to znati. Morala je znati da postoji sistemski propust u unutarnjem poslovanju Ine sa Škugorom u operativnoj ulozi. Umjesto da Škugor zbog toga dođe na crnu listu unutar same Ine, on je postao direktor njene tvrtke kćeri CROPLIN, pa onda ulazio u nadzorne odbore niza drugih tvrtki poput Plinare istočne Slavonije u kojoj je praktički do prekjučer bio i zamjenik predsjednika njenog nadzornog odbora. Nakon otkrivanja ove afere po hitnom je postupku njegovo ime uklonjeno iz sudskog registra.

NACIONAL: Je li se tim brisanjem imena Damira Škugora iz raznih nadzornih odbora pokušava onemogućiti istragu?

Time se možda istražiteljima otežava hvatanje konaca o Škugorovu djelovanju, ali na sreću postoje i povijesni izvodi u sudskim registrima. Bilo je valjda bitno Škugora skloniti s ovih javno dostupnih i lakše pretraživih radara, jer se kod aktivnih članova uprava i nadzornih odbora jednim klikom miša prikažu i sva druga mjesta, odnosno sva druga trgovačka društva gdje se jedno te isto ime, prezime i OIB pojavljuje. Dakako, ne na ovim Plenkovićevim radarima, koji valjda rade u tišini, pa on zato i sve to zna. Činjenica da je Damir Škugor bio ne samo zamjenik predsjednika Nadzornog odbora Plinare istočne Slavonije, nego i direktor CROPLIN-a u kojem je Ina jedini vlasnik, pa ga to dovodi u izravnu vezu s hrvatskim članovima Uprave Ine. To se očito pokušalo zaobići, s obzirom na to da se u prvom priopćenju Ine o ovom slučaju, ne spominje da je Škugor bio i direktor u jednoj Ininoj tvrtki, a ne samo član nadzornih odbora u kojima Ina ima udjele u vlasništvu zajedno s drugima. Postavlja se i pitanje zašto je mađarska strana inzistirala na izdvajanje plinskog poslovanja iz Ine.

NACIONAL: Zašto mislite da je MOL inzistirao na izdvajanju plinskog poslovanja iz Ine?

Mađarska je strana tvrdila da je plinsko poslovanje za njih nepovoljno baš zbog toga što hrvatska država želi osigurati povoljniju cijenu plina svojim građanima, posebno iz ovih naših nalazišta, koja pokrivaju trećinu hrvatskih potreba. Sada se pokazalo da se taj posao Mađarima nije isplatio zbog raznoraznih Škugora, govoreći u metaforičkom smislu, ali sada i u ovom konkretnom slučaju. Zapravo zbog organizacije, koja stoji iza Škugora, koju je valjda osmislio još Ivo Sanader kada je predavao upravljačka prava nad Inom mađarskom MOL-u. Sustav je vjerojatno patentirao Ivo Sanader, a naslijedio ga je Plenković u režiji HDZ-a kao što se u Hrvatskoj sve nasljeđuje kao HDZ-ovo stranačko i političko leno.

NACIONAL: Francuski kralj Luj XIV, poznat je po svojoj izjavi „Država, to sam ja“, koja je obilježila njegovu vladavinu. Je li, po vama, ta krilatica u Hrvatskoj preoblikovana u „Država, to je HDZ“?

Bit ću još prostija i reći: država u Hrvatskoj je HDZ-ova prćija. Dakle, znalo se da niže pozicionirani menadžeri prodaju plin krajnjim kupcima i korisnicima po zaštićenoj cijeni što je navodno bila izvorna namjera, ali prodavali su je drugim tržišnim subjektima te je to patentirano još u Sanaderovo vrijeme 2007. Sada je to samo malo eksplodiralo premijeru Plenkoviću zbog enormnog skoka cijena plina na svjetskom tržištu zbog ruske invazije u Ukrajini. Još od Sanaderova vremena to je bila poznata matrica. Svi koji su bili u nadzornim odborima i Upravi Ine, kao i svi predsjednici vlada i resorni ministri, a nisu obratili pozornost na ovu činjenicu, snose odgovornost. Da nije riječ o HDZ-u možda bi mogli reći da se radilo o neznanju ili nemaru, ali budući da se radi o HDZ-u na ovom se primjeru potvrđuje da je bila riječ i o izravnoj namjeri. To je bitan element i kazneno-pravne odgovornosti.

NACIONAL: Kako se definira ta izravna namjera?

Nije, dakle, riječ samo o političkoj odgovornosti o kojoj će zastupnici raspravljati na aktualnom prijepodnevu u Saboru ove srijede, nego i konkretnom primjeru koji HDZ prikazuje kao kriminalnu organizaciju s Andrejem Plenkovićem na vrhu. Pozivam se na činjenicu da je Damir Škugor član HDZ-a, da su predsjednik Upravnog vijeća HERA-e i njegov zamjenik, koji su trebali nadzirati plinsko poslovanje bivši članovi HDZ-a, da je tvrtki OMS Upravljanje, svega par mjeseci nakon osnivanja, s 20.000 kuna temeljnog kapitala i s jednom jedinom zaposlenom osobom odobrenje za plinski biznis potpisao bivši predsjednik Upravnog vijeća Tomislav Jureković i to deset dana nakon izlaska iz pritvora u kojem je bio zbog afere Vjetroelektrane. Zbog toga je krajem svibnja 2020. uhićena Josipa Rimac, tadašnja državna tajnica u Ministarstvu uprave i još 12 osoba, a predsjednik Nadzornog odbora Ine Damir Mikuljan ujedno i predsjednik Visokog suda časti HDZ-a, itd. itd. Andrej Plenković kao predsjednik HDZ-a organizira i vodi tu organizaciju, ne obazirući se puno na koruptivan trag koji HDZ svuda za sobom ostavlja. Izgleda da ga to puno ne smeta. Smeta ga samo kada ga se zbog korupcije proziva.

NACIONAL: Kome je prodan taj plin po višestruko višoj cijeni kao krajnjem kupcu?

To se ne zna. Po svemu sudeći, taj plin možda nije ni napustio plinsko skladište Okoli. Išli su samo papiri, financijske transakcije. Pogledajte gdje je završio i ogroman dio tog novca od 500 milijuna kuna. Završio je na računu jednog skromnog umirovljenika, oca Damira Škugora. Kao što je rekla Anka Mrak Taritaš, potpredsjednica saborskog Odbora za gospodarstvo na kojem se o tome već raspravljalo, ova transakcija ne bi možda ni bila otkrivena da Hrvatska nije pred uvođenjem eura. Pretpostavljam da je vodstvo banke upravo zbog europskog kontrolnog mehanizma zaključilo da tu transakciju moraju prijaviti uredu za pranje novca. Također sumnjam da je tu odluku donio obični bankarski službenik, kao što je to bilo u slučaju otkrivanja deviznog računa Ankice Tuđman zbog čega je poslije teško stradala samo bankarska službenica, zviždačica Ankica Lepej. Teško mi je povjerovati da ljudi, koji su osmislili ovaj kriminalni model, nisu poznavali pravila o bankovnim transakcijama. Očito su se osjećali dovoljno sigurnima. Bili su uvjereni da ih nitko neće dirati. Računali su na svoje političko zaleđe, a upitno je i kome je sve trebalo podijeliti taj novac. Možda se i to na kraju otkrije. Svi smo se pitali i zašto je ministar Tomislav Ćorić otišao iz Vlade.

NACIONAL: Mislite li da je ministar Ćorić otišao iz Vlade zato što je znao da će u Ini puknuti ova plinska afera samo nekoliko mjeseci nakon njegova odlaska?

Ministar Tomislav Ćorić otišao je na vrlo lukrativan posao viceguvernera u HNB, ali otišao je kao kriminalno kompromitirana osoba upletena u još jednu HDZ-ovu korupcijsku aferu. Aferu vjetroelektrane Krš-Pađene, koju sam maločas spomenula. Nije li bizarno da su resorni ministar i bivši predsjednik Upravnog vijeća HERA-e povezani i međusobno upleteni u aferi Vjetroelektrane. Bivši predsjednik Upravnog vijeća HERA-e, i u aferi Vjetroelektrane kao i u slučaju OMS Upravljanje izdao je odobrenje za obavljanje djelatnosti, očito gledajući nekome kroz prste, neovisno o tome jesu li uistinu za to bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti. Preko OMS-a, koji možda nije niti trebao dobiti dozvolu za rad, izvučena je ova milijarda kuna iz Ine u rekordnom roku. Kako je Tomislav Ćorić kao kriminalno kompromitirana osoba mogao biti imenovan za viceguvernera? Je li već tada i Andrej Plenković znao da će se u Ini pojaviti plinska afera? Ili je računao da će Tomislav Ćorić s pozicije viceguvernera biti jednako sposoban u nadzoru banaka kao što je to pokazao kao ministar gospodarstva?

NACIONAL: Iz Vlade je otišao i ministar financija Zdravko Marić. Iz kojih je razloga on otišao?

Zašto je otišao Zdravko Marić mislim da ćemo tek saznati. Postoji kriva percepcija javnosti da se zbog Zakona o sprječavanju sukobu interesa ministar Marić ne smije nigdje zaposliti. Ne bi se mogao zaposliti samo u onim firmama s kojima je izravno radilo njegovo ministarstvo i koje bi ga dovodile u sukob interesa. S obzirom na to da Marić još nije zaposlen na nekom novom radnom mjestu što čovjeku njegova profila ne bi trebao biti problem, očito mu novi posao nije bio motiv odlaska iz Vlade. Možda je otišao iz straha od ovoga što se sada događa i svijesti o tome što bi se sve tek moglo dogoditi.

‘Ministar Tomislav Ćorić otišao je na vrlo lukrativan posao viceguvernera u HNB, ali otišao je kao kriminalno kompromitirana osoba upletena u još jednu HDZ-ovu korupcijsku aferu, aferu Vjetroelektrane’

NACIONAL: No Vlada, kako kažete, neće pasti unatoč aferi. Što možemo sada očekivati?

Svi će se HDZ-ovci stisnuti jedan uz drugog. Dolazi kriza, hladni dani s upitnim grijanjem, a u krilu HDZ-a je uvijek toplo. Očekujem da će tako ostati sve do službenog isteka ovog mandata.

NACIONAL: Kako onda tumačite pad Karamarkove vlade s nestranačkim premijerom, vašim prezimenjakom Tihomirom Oreškovićem?

Tada su postojala i previranja u samom HDZ-u, ali i ambicije Andreja Plenkovića, koji je slavodobitno dolazio iz Bruxellesa tvrdeći da stranka ne može biti talac jednog čovjeka. To se odnosilo na Tomislava Karamarka kao tadašnjeg predsjednika HDZ-a. Ne može biti talac jednog, ali HDZ može biti talac njega kao valjda drugog čovjeka, kao što i čitava Hrvatska može ostati talac HDZ-a. Na čelu HDZ-a promijenilo se samo ime i prezime predsjednika, ali paradigma je ostala ista. Teza da će mijenjajući HDZ mijenjati Hrvatsku nije mu uspjela, a to mu i nije bio cilj. Cilj mu je bio preuzeti vlast, a HDZ poistovjećuje Hrvatsku svojim nasljednim pravima. Promijeniti Hrvatsku da ona služi interesima građana značilo bi trajno ostati bez HDZ-a. Da svatko osjeti korist od te države, a ne samo HDZ. Budući da građani ne osjećaju taj boljitak, Andrej Plenković im uporno objašnjava navodne uspjehe svoje vlade, koje oni, po njemu, nažalost nikako da vide. Frustrira ga što građani ne vide koliko im njegova vlada daje.

NACIONAL: Mogu li vjerovati u te uspjehe Vlade građani na Baniji smješteni i dalje u kontejnerima gotovo dvije godine nakon razornog potresa?

Nije problem u tome vjeruju ili ne premijeru Plenkoviću, nego imaju li ti građani priliku da ih se uopće nešto pita, posebno na servisima kojima HDZ upravlja, počevši od HRT-a. Javna propaganda je zaslužna za stvaranje lažne slike. Kada se gleda ta lažna slika o kojoj dan i noć govori Plenković, onda Hrvatska izgleda kao država općeg blagostanja. To ja ne vidim vozeći se zagrebačkim tramvajima, a gdje je Zagreb od Banije, Petrinje i Siska i okolnih sela u kojima su mnogi i nadalje ostali bez osnovnih uvjeta. Bez struje, vode, dostojanstva.

NACIONAL: Posao oporbe je da kada je nezadovoljna sruši vladu. U Hrvatskoj je to nemoguće. I Karamarkovu vladu srušio je sam HDZ, a ne oporba.

Posao oporbe je da govori i ukazuje na probleme, ali oporba je i raznolika. Ima stranaka u oporbi za koje smatram da nisu u stanju Hrvatsku izvesti na put oporavka i blagostanja. Točno je da o tome ne mogu odlučivati ja, nego će to učiniti građani na izborima. Zato se trudim da u predlaganju rješenja od kojih bi svi građani mogli imati koristi budem što glasnija i jasna. Građanima moramo nacrtati, objasniti kako bi Hrvatska izgledala bez HDZ-a.

NACIONAL: Postoji li mogućnost predizborne oporbene koalicije između vaše stranke Centar te SDP-a i Možemo! na ljevici, a s Mostom na desnici?

Prerano je o tome govoriti. Sljedeći redovni izbori, a pretpostavljam da izvanrednih neće biti, bit će za nešto manje od dvije godine. I sada dvadesetak zastupnika uvijek fali petkom na glasanju u Saboru. Ova navodno tanka HDZ-ova saborska većina trenutno je neuništiva. Hrvoje Zekanović već je prešao kod Plenkovića, a svi njušimo da HDZ ima još dovoljno rezervnih spavača. Vrijeme pred nama treba iskoristiti da se jasno kaže tko što zastupa, što trebaju biti prioriteti važni za život ljudi, kako tko od nas vidi nacionalne i državne prioritete.