DALIJA OREŠKOVIĆ 2020.: ‘Slučaj Josipe Rimac je dokaz da korupcija nije ušla u sustav, nego je korupcija ta koja upravlja sustavom’

Autor:

Tomislav Čuveljak/NFOTO

Objavljeno u Nacionalu br. 1168, 10. rujan 2020.

Dalija Orešković, saborska zastupnica Stranke s Imenom i Prezimenom i bivša šefica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa govori o manjkavostima zakona o obnovi Zagreba i korupciji te objašnjava zašto je premijer Plenković tolerantan prema ministrima okrznutim aferama

Platforma Centra koju čine Pametno i Stranka s imenom i prezimenom izradila je prijedlog za cjelovitu obnovu Grada Zagreba. “Mi zbog budućnosti i zbog onih koji će za pedeset godina željeti kvalitetan život u Zagrebu nemamo pravo na polovična i neodrživa rješenja. A upravo to pitanje – kako urediti Zagreb kao grad za buduće generacije nedostaje prijedlogu vladina zakona o obnovi”, poručili su autori ovog dokumenta. Smatraju da se Zagreb i neovisno o potresu iz dana u dan pretvarao u grad bez vizije, grad čija je urbanistička budućnost ušla u više slijepih ulica – prometno, komunalno, razvojno i metaforički. Upozoravaju da se nakon ovog potresa Zagreb može građevinski i organizacijski, poput domino-efekta, nastaviti urušavati pri svakoj sljedećoj nepogodi, što će se i dogoditi ako posljedice budu sanirane taman toliko da se građanima zamažu oči i da se sakrije sva trula struktura grada.

Dalija Orešković, saborska zastupnica Stranke s Imenom i Prezimenom i bivša šefica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, za Nacional govori o manjkavostima zakona o obnovi, korupciji, kao i opasnim tendencijama da se pod izlikom borbe protiv pandemije suspendiraju ustavna prava te da se omogući institucionalna kontrola vlasti.

NACIONAL: U Saboru ste kazali da je zakon o obnovi jedna velika laž, da u njemu nema ničeg na temelju čega bi se moglo krenuti u obnovu. To je naljutilo premijera Andreja Plenkovića pa vam je rekao da ste bezobrazni, što mislite zašto je ovako reagirao? Obično zastupnicima govori da ne znaju, nisu informirani, da ne razumije što oni govore, da pričaju gluposti.

Sve primjedbe i prijedlozi koje smo isticali prilikom prvog čitanja zakona o obnovi bili su utemeljeni na analizi i argumentaciji koju je dala struka. Do drugog čitanja nije se otklonio nijedan bitan nedostatak, što znači da prijedlog zakona i nadalje usmjerava obnovu u potpuno krivom smjeru i na financijski poguban i neodrživ način. Ovaj se zakon ne bi ni trebalo zvati zakon o obnovi, već zakon o sanaciji odnosno krpanju ionako loše održavanog, derutnog i komunalno neodrživog grada. Ako se umjesto cjelovite urbane obnove, za koju se zalaže struka, zadržimo samo na konstrukcijskoj obnovi, zacementirat će se postojeće loše stanje i time će se onemogućiti svaki daljini razvoj. Naime, tko će nakon obavljenih građevinskih radova i ulupanih ogromnih financijskih sredstava nakon svega pet ili deset godina ulaziti u neku novu investiciju kojom bi se toj istoj zgradi dala nova namjena koja onda mijenja i neke statičke ugrađene elemente, nove kvalitetne instalacije, svježu vizuru, novu urbanu dimenzija zbog drugačije namjene i potentnije svrhe nekretnine. A čak ni za takav loš pristup i krpanje zgrada u privatnom vlasništvu ne postoje i nisu osigurana financijska sredstva. Na te argumente Plenković je nijem jer tim putem iz nekih razloga ne želi ići.

NACIONAL: Slušamo kritike kako ne treba cijela Hrvatska obnavljati privatne nekretnine u centru Zagreba jer se radi o apartmanima i stanovima za najam ili drugim poslovnim prostorima. Česta su meta vlasnici koji nisu dovoljno u njih ulagali ili su ih raznim prenamjenama statički narušili. S druge strane se poziva na solidarnost.

Neprimjereno je u kontekstu nacrta zakona napadati i stigmatizirati privatne vlasnike jer nisu oni ti koji su krojili ovaj zakon i rješenja koje on nudi. Kritike i napade treba usmjeriti na vlast i na sve političke opcije koje na populistički način, financijski neodrživim rješenjima, pokušavaju pridobiti naklonost birača uoči nadolazećih lokalnih izbora. Za statičko narušavanje također je odgovorna državna i lokalna vlast koja je stvorila i dopustila nered u sustavu za koji nitko nikad nije odgovarao. Zaboravljamo da se u brojnim nekretninama na elitnim lokacijama u centru Zagreba nalaze stanovi i poslovni prostori u vlasništvu države ili grada koje su praktički badava dani političkim strankama, udrugama i vlasti zaslužnim pojedincima. U te zgrade ni država niti grad nisu također ulagali ništa. Solidarni trebamo biti u onoj neposrednoj pomoći koja je već odavno trebala biti pružena i to na kvalitetniji način. S hitnom sanacijom koja bi zaštitila zgrade od daljnjeg propadanja se nije smjelo čekati, a građane je trebalo zbrinuti da zimu ne čekaju bez krova na glavom. Pravu obnovu zgrada u smislu cjelovite urbane obnove trebalo bi provesti po financijskim modelima koji dopuštaju privatne investicije. Velik broj oštećenih zgrada ima potencijal da se nadogradnjom etaža ili prenamjenom pojedinih dijelova financira njihova obnova bez potrebe da to ide na teret države ili grada. Iz predloženog zakona vidimo da Vlada nema ni želju ni ideju pa niti plan takve samofinancirajuće obnove ni za jednu jedinu zgradu, kamoli za pojedini blok, a model financiranja predstavlja najskuplju moguću obnovu koju možemo zamisliti.

 

‘Iz prijedloga Zakona o obnovi Zagreba koruptivni rizici vrište na sve strane. Financijski okvir ovog prijedloga je jedna velika crna rupa, a čak ni za krpanje ne postoje sredstva ni u jednom proračunu’

 

NACIONAL: Kažete da milijarde o kojima se govori u zakonu o obnovi ne smijemo upotrijebiti kao milijarde skupih kratkoročnih krpanja i promašaja u grad bez ikakve vizije, već kao milijarde opravdanih ulaganja u grad s jasnom vizijom svoje budućnosti. Što konkretno predlažete?

Dio nekretnina u vlasništvu države i grada mogao bi se prodati pa, između ostalog, i iz tih sredstava financirati obnovu. Kako? Primjerice, ne postoji nikakvo financijsko opravdanje za obnovu zgrade u kojoj je bilo smješteno Ministarstvo uprave u Maksimirskoj ulici ili bivšeg Ministarstva imovine u Dežmanovom prolazu. Te se lokacije mogu prodati, a novom vlasniku dopustiti novu namjenu tih nekretnina na tim mjestima.

NACIONAL: Bit će komentara da je to rasprodaja državne imovine, a da ne spominjemo sumnje na pogodovanje onima koji će te nekretnine kupiti?

Hoće. Prvi koji će to napasti su oni kojima se do sada pogodovalo time što su dobili gotovo na besplatno korištenje državne ili gradske stanove i poslovne prostore, i to krajnje netransparentno bez ikakvog kriterija i svrhe. Ovo je idealna prilika da se iskorijeni postojeći koruptivni sustav i da se u upravljanje javnom imovinom uvede red. Onaj dio nekretninske imovine koja se ne koristi i nije potrebna za bilo kakvu javnu namjenu davnih je dana trebalo prodati i to po najpovoljnijoj tržišnoj cijeni za prodavatelja, a ne da se ona koristi, a sada i obnavlja, za privilegiranu društvenu kastu koju vladajući dodjelom tih nekretnina naprosto časte na naš trošak. Također treba razmišljati o funkcionalnosti i praktičnosti koju sada sigurno nemaju razbacana tijela izvršne vlasti po cijelom gradu, ali za to treba imati i hrabrost i viziju.

NACIONAL: Vi tu predlažete novi urbanistički pomak.

Naprosto boli spoznaja da je ona generacija koja je preživjela potres iz 1880. imala mudrost da potres iskoristi za pripremu grada za novo stoljeće, doduše tada je imala vlast koja brine o javnom interesu pa je jedan srušeni grad iz potresa izašao snažniji, moderniji i veći. Mora li nakon ovog potresa sve ostati na svom starom mjestu? Zašto ne bismo izgradili veliki sveučilišni kampus s većim brojem fakulteta na jednom mjestu, studenti bi to snažno pozdravili jer bi tada sustav bio prilagođen njima i njihovim potrebama. Pravni fakultet je u crvenom, ne isplati ga se obnavljati, a teška oštećenja pretrpjeli su i drugi objekti. Zašto ne bismo izgradili jedan veliki nacionalni upravni centar u kojem bi bili smješteni moderni uredi za sva ministarstva, pa i druga državna tijela, a postojeće povijesne zgrade u kojima su Vlada i Sabor urediti kao kulturne objekte i turističke znamenitosti u kojima će se po potrebi održavati svečana događanja od osobitog značaja. Problem našeg mentaliteta je taj što smo zbog loše politike i kvarnih političara zaboravili da se s javnom imovinom, pa tako i s nekretninama može upravljati tako da one nisu samo trošak, nego mogu donositi i prihod.

NACIONAL: Upozoravate da nam za kvalitetnu procjenu smjera svrhovite obnove treba karta s jasnim opsegom i procjenom oštećenja zgrada, ali i odluke vlasnika o njihovim budućim namjenama. Upozoravate li ovdje na korupciju?

Iz ovog prijedloga zakona koruptivni rizici vrište na sve strane. Financijski okvir ovog prijedloga je jedna velika crna rupa, a čak ni za zakrpavanje, kao model za koji su se odlučili vladajući, ne postoje sredstva ni u državnom niti u gradskom proračunu. Prve procjene štete iznosile su preko jedanaest milijardi eura, a dobili smo iz EU fondova tek nešto malo više od 500 milijuna eura. Ne samo da je taj nesrazmjer ogroman, nego se iz tih sredstava ne može obnavljati privatna imovina građana. Hrvatska ulazi u recesiju, ne zna se što nas čeka, Vlada nema plan i ovoga trena ne može znati kako će se i na što rasporediti sredstva iz ugovora o zajmu s EU-om. Moguće je da će se krenuti u obnovu i da će nekolicini koji će prvi biti na redu nekretnine biti obnovljene, a da ostali naprosto neće doći na red. Ovog trena ne zna se tko su točno vlasnici oštećenih nekretnina, koliko su teško pojedine nekretnine oštećene. Korupcijski rizik je u tome što bez jasnih, konkretnih i javno objavljenih informacija iz procesa obnove mogu profitirati samo neki.

NACIONAL: Tko?

Odabrani. Po ključu i kriterijima koji su nepoznanica svima osim Plenkoviću i Milanu Bandiću, i onome tko će doći na Bandićevo mjesto. Plenković je nacrtom zakona koji sadržava samo dvije komponente, a to su omjer sufinanciranja i osnivanje tijela koje upravlja novcem, sa svim dosad istaknutim kandidatima za gradonačelnika odigrao šah-mat, po kojem veće šanse za pobjedu ima HDZ-ov kandidat. Ukratko, ako se usvoji ovaj model zakona, na njemu će poentirati HDZ. Platforma Možemo! će imati vezane ruke, a prave obnove neće biti.

 

‘Josipa Rimac je očito pala tek u onom trenutku kada je ugrozila političke interese nekog jačeg od sebe. Koga? Odgovorit ću na to pitanje kada se dočepam memorijske kartice koja je izgubljena u DORH-u’

 

NACIONAL: Kakve bi kvalitete trebao imati novi gradonačelnik Zagreba?

Zagrebu treba osoba s jasnom razvojnom i urbanom vizijom koja će formirati stručan i nepotkupljiv tim. Takve osobine nemaju oni za koje se špekulira da će se kandidirati ili oni koje su već istaknuli kandidature. Zagrebu treba osoba koja je potpuna suprotnost Milanu Bandiću i HDZ-u.

NACIONAL: U dokumentu koji ste izradili kažete kako priprema dokumentacije nije posao za “maloga čovjeka”, za običnog građana i da je to Sizifov posao, što nudite kao rješenje?

Naš prijedlog polazi od vizije Zagreba kao urbane metropole za 21. i 22. stoljeće . U oštećenim zgradama, i u susjednim koje nisu pretrpjele vidljiva oštećenja, a podjednako su oronule i zapuštene, vidimo potencijal za novi urbani, ali i gospodarski razvoj i rast. Poštujemo potrebu očuvanja kulturne baštine, no morat ćemo napraviti razuman i logičan kompromis između očuvanja povijesnih vrijednosti i dopuštenosti određenih interpolacija, odnosno intervencija u prostor kojih će biti vrlo malo u povijesnoj jezgri, a znatno više u blokovima oko nje u kojima se ionako već rade interpolacije. Primjer za to je Muzička akademija pored Hrvatskog narodnog kazališta. Umjesto Fonda koji predlaže Vlada, zalažemo se za osnivanje jedinstvenog tijela u kojem bi sjedili i urbanisti i konzervatori koji bi osmislili modele obnove koji obuhvaćaju čitave blokove zgrada. To bi pomoglo vlasnicima u jasnom smjeru izrade dokumentacije, a zakon bi dopuštao vlasnicima zgrada da u okviru propisanih urbanističkih planova sami odabiru ono što im najviše odgovara. Protiv toga smo da se za obnovu privatnih nekretnina provodi javna nabava i da ugovore s izvođačima sklapa država. Država i grad moraju biti učinkoviti u nadzoru i korektivnoj ulozi tog golemog posla i odrediti iznos sufinanciranja na koji pojedina nekretnina ima pravo. Za provedbu radova vlasnici bi sami trebali odabrati izvođača i donositi odluke što će sa svojom nekretninom. Država i grad postavljaju okvir cjelovite obnove, smjer urbane obnove, daju jednu učinkovitu instituciju, a sloboda i odgovornost je na pojedincima, a to je najučinkovitiji način sprječavanja korupcije u obnovi.

NACIONAL. Je li slučaj Josipe Rimac pokazuje da je cijeli državni aparat premrežen korupcijom?

Nije državni aparat izdvojeno tkivo u odnosu na društvo u cjelini. Korupcija nije ušla u sustav, nego je korupcija ta koja upravlja sustavom. Dokaz tome je činjenica da najkrupnije korupcijske afere izniču iz vrha vlasti. Problem je u tome što mi građani opetovano biramo jednu te istu vlast, što znači da ili smo se pomirili s takvim stanjem i odustali i od borbe ili je korupcija postala naš način života. Očito su institucije preslabe da se s ovim problemom nose, a tome će biti tako sve dok političke strane ne osude korupciju iz vlastitih stranačkih redova. Josipa Rimac je očito pala tek u onom trenutku kada je ugrozila političke interese nekog jačeg od sebe.

NACIONAL: Koga?

Odgovorit ću na pitanje kada se dočepam memorijske kartice koja je izgubljena u DORH-u.

NACIONAL: Je li Plenković pogriješio kad je neke ministre iz bivše vlade koji su bili okrznuti aferama i dalje ostavio na pozicijama? Zašto je to učinio?

Ironično ću se nasmijati pa reći da Plenković ne griješi. Šalu na stranu, mislim da je Plenković političar koji dobro iskalkulira svaki svoj potez, ministre okrznute aferama nije osudio jer ih ne doživljava kao problem, uostalom kako će osuditi strukture kojih je i sam dio. Pravosuđa i ostalih državnih tijela Plenković se očito ne boji, davno ih je stavio pod svoju kontrolu.

NACIONAL: Objavljene su imovinske kartice saborskih zastupnika, pokazale su da većina političara raspolaže natprosječnom imovinom, a sudeći prema broju nekretnina i stanju na računima ispada da je politika vrlo unosan biznis.

Korupcija je unosan biznis, a politika je onima koji nemaju čiste namjere samo sredstvo putem kojeg dolaze do moći, a time i do novca. Plaće političara su visoke u odnosu na rezultate koje politika daje građanima, ali ako živite samo od dužnosničke plaće, ne možete u kratko vrijeme postati milijunaš. Pogrešno bi bilo osuđivati imovinu pa i bogatstvo koje je netko stekao prije ulaska u politiku na zakonit način, a o tome kako spriječiti da se i nadalje politika i obavljanje javnih dužnosti iskorištava za koruptivno bogaćenje trebali bi razmišljati zastupnici iz ovog saziva Sabora. Tijekom kampanje za predsjedničke izbore izradila samo novu Strategiju suzbijanja korupcije koju sam još prošle godine urudžbirala Saboru, sada ću se za njezinu implementaciju boriti kao zastupnica i članica Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije borbe protiv korupcije. Moj model za razliku od svih prethodnih i pitanja teritorijalnoga preustroja, kao i reforme izbornoga zakonodavstva smatram neizostavnim dijelom antikorupcijskih programa. Pogrešno je borbu protiv korupcije svoditi na viku ‘’uhvatite lopova’’, već je potrebno korjenito promijeniti ustroj države od vrha do dna.

 

‘Ministar Vili Beroš, osim povezanosti s korupcijom, ostavku mora dati i zato što su mu stranački interesi važniji od zdravlja građana, a Stožer je kompromitiran donošenjem odluka u skladu s potrebama HDZ-a’

 

NACIONAL: Koja je razlika između slučaja Plenkovićeva putovanju Finsku i Milanovićeva u Albaniju?

Razlika je u tome što je u Finsku na trošak poreznih obveznika za privatne stranačke potrebe HDZ-a letio veći broj članova HDZ-ove vlade, odnosno HDZ-ovih dužnosnika, a u Albaniju je bez nama poznate ikakve državne svrhe, očito zbog privatnog hira, letio samo jedan državni dužnosnik u pratnji obitelji. Razlika je samo u broju i u činjenici da je u pokušaju opstruiranja rješavanja svog slučaja Andrej Plenković organizirao, a očito i uspješno proveo eutanaziju ovlasti Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.

NACIONAL: Je li ministar Vili Beroš trebao dati ostavku nakon snimke u kojoj se poziva da je vodstvo HDZ-a poručilo jednoj kandidatkinji za ravnateljicu bolnice da je trebala shvatiti poruku, ali i nakon što je otkriveno da je taj razgovor sniman u njegovu prisustvu?

Da, apsolutno, ali to nije jedini razlog, ministar Beroš trebao dati ostavku i zbog nevjerodostojnih i kontradiktornih mjera Nacionalnog stožera. Vrijeme je razotkrilo koliko je rad tog Stožera kompromitiran političkim dodvoravanjima u skladu s potrebama HDZ-a, a rezultat toga vidimo u sadašnjim trendovima broja zaraženih. Ministar Beroš, osim povezanosti s korupcijom, ostavku mora dati i zbog toga što su mu stranački interesi važniji od zdravlja građana.

NACIONAL: S još nekoliko klubova zastupnika tražit ćete ocjenu ustavnosti najnovije izmjene saborskoga Poslovnika. Zašto?

Najteže je kroz kvalitetnu i argumentiranu saborsku raspravu doći do političke promocije jer je za takav pristup interes javnosti i medija najmanji. Poslovnik određuje pravila ponašanja u Sabornici, bez njega rad Sabora u operativnom smislu ne bi bio moguć. U ovom slučaju sporno je uvođenje pravila kojima se pod lažnom izlikom provođenja epidemioloških mjera zastupnicima oduzima pravo na korištenje replike. Manipulirajući s koronavirusom vladajući su otupili oštricu oporbe time što su priliku za replike sveli na svega jednu četvrtinu u odnosu uobičajena pravila. Bez kontrole vlasti koju je oporba dužna provoditi nema demokracije.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.