DALIJA: “Kolinda je kopirala moj koncept, rješenje nije u stanju niti verbalizirati”

Predsjednička kandidatkinja Dalija Orešković bila je gošća posebne predizborne emisije N1 Studija uživo.

“Sigurna sam u svoje ideje, u to da će kad-tad doći trenutak u državi kada ćemo shvatiti da se s ozbiljnim problemima moramo baviti na ozbiljan način. Moja rješenja, moja vizija i plan su na stolu”, kazala je Dalija Orešković.
Što namjerava učiniti u ‘foto-finišu’ kampanje?

“Teško je komentirati što je kampanja i kada je ona započela. Je li kampanja dugotrajno razdoblje od okončanja europskih izbora ili posljednja dva tjedna foto-finiša? Žao mi je što u kampanji nisu otvorene teme bitne za budućnost države. Za to su najodgovorniji oni kandidati koji se sad smatraju favoritima za ulazak u drugi krug. Moja je teza, koja sigurno neće biti popularna, da su u ovom izbornom procesu pokradeni građani. Pokradeni su demokratski standardi i vrijednosti, odnosno ciljevi kojima bi izborni ciklus i kampanja trebali služiti – iznošenje konkretnih političkih vizija i rješenja, programa i planova, sučeljavanje ideja i programa.”

“Vidi se nervoza u stožerima glavnih kandidata, vidi se da se obraćaju uglavnom članovima svoje političke opcije. Ako se osvrću na protukandidate, onda je uglavnom riječ o uvredama i doskočicama, no ni na koji način ne ističu programsku, opipljivu točku ili način na koji će pokušati mijenjati stanje u državi i društvu.”

Orešković je predstavila svoj program, ‘Plan za Hrvatsku’. Osvrnula se i na vlastitu izjavu da je aktualna predsjednica kopirala njen program.

“Kopirala je koncept. Rješenje nije u stanju niti verbalizirati. Radi se o tome da je ‘Plan za Hrvatsku’ predsjednički program pa je temeljen na ustavnim ovlastima koje predsjednik države ima. Ima tri točke. Jedna se tiče sukreiranja vanjske politike. Tvrdim da proces kreiranja nismo vidjeli niti u mandatu Kolinde Grabar-Kitarović, niti u mandatima njezinih prethodnika.

Drugo pitanje je ustavna odredba koja kaže da predsjednik ili predsjednica države brine o redovitom i usklađenom djelovanju te o stabilnosti državne vlasti”, kaže Dalija Orešković koja dodaje da nikada nismo vidjeli realizaciju te ustavne odredbe.

“To je šteta. A to proizlazi iz činjenice da mi na funkciju predsjednika uvijek biramo čovjeka koji je ovisan o političkoj moći velike političke stranke, odnosno političkog kartela koji takvog kandidata nominira i pomaže mu da na tu funkciju sjedne. Pa se onda takav predsjednil države uvijek brine ponaša li se u skladu s interesima pojedinog političkog kartela, a ne u skladu s interesima ravnoteže moći i jamstava demokratskih standarda.”
Orešković: Predsjednica se trebala suprotstaviti ‘mijenjanju dresova’ u Saboru

“U situaciji kada je bitan broj saborskih zastupnika promijenio dres i prešao iz opozicije u vladajuću strukturu, to je jedan koruptivan element jer poništava izbornu volju građana i tu je predsjednica trebala biti ravnoteža koja će, koristeći svoj položajni autoritet, koristeći činjenicu da ima najjači megafon u državi, da ima mikrofone na raspolaganju 24 sata dnevno – trebala se suprotstaviti.

Od trenutka kada je jedan jedini glas spasio Vladu od pada i prijevremenih izbora, a taj jedan jedini glas bio je od strane osobe koja je u tom trenutku pod optužbom za teško kazneno djelo, bio je trenutak kada smo se trebali zapitati kuda Hrvatska ide.”

Na pitanje slaže li se s tvrdnjama nekih predsjedničkih kandidata da predsjednik ili predsjednica treba imati veću ulogu u odabiru ustavnih sudaca, Orešković je kazala:

“S Ustavnim sudom zaista imamo problema. Ima sudaca čije mišljenje cijenim, koji su tračak svjetla na kraju tunela. Ali to je tijelo pretjerano ispolitizirano, a tome je doprinio i Zoran Milanović kada je tri suca Ustavnog suda izabrao po načelu dogovora između dva velika politička kartela. tada su izabrani Josip Leko, Ingrid Antičević Marinović i Davorin Mlakar, koji su u tom trenutku bili zastupnici u Hrvatskom saboru i članovi Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav, koji provodi selekcijski postupak odabira kandidata.

To pokazuje da ne možemo tvrditi da Ustavni sud, tako koncipiran, štiti i tumači Ustav kako bi to trebalo biti, u skladu s voljom ustavotvorca, Hrvatskog parlamenta.”

Komentiraj