Srbija će se od 1. siječnja naći u vrlo neudobnoj fotelji predsjedateljice Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS). Premda okuplja 57 zemalja, ukjučujući Sjedinjene Američke Države i Rusiju, i ima sjedište u Beču, OESS je godinama bio na margini interesa svjetske javnosti, sve do prije nekoliko mjeseci, kad su počeli sukobi u Ukrajini, koji kao da su označili početak novog hladnog rata.

 

 

  • SRBIJA OD 1. SIJEČNJA PREUZIMA PREDSJEDANJE OESS-u, a zapadne zemlje zabrinute su da bi Beograd pod prevelikim utjecajem Rusije mogao djelovati pristrano. Nacional otkriva kako će se u ovoj delikatnoj situaciji postaviti zemlja koja je skoro 25 godina i sama bila predmet mirovnih pregovora
  • KAKO SE I OČEKIVALO MOSKVA JE UPUTILA poruku podrške Beogradu. Poručeno je da Rusija želi tijesnu i konstruktivnu suradnju s Beogradom u vezi sa svim pitanjima i da od srbijanskog predsjedanja OESS-u očekuje izbalansiranu politiku koja će uzimati u obzir sve stavove

 

 

Od ožujka OESS ima promatračku misiju u Ukrajini od gotovo 450 ljudi. Među njima je više od 314 stranaca iz 41 zemlje. Riječ je o nenaoružanim civilnim promatračima, čiji je zadatak da prate događaje na terenu, pri čemu često ne uživaju naklonost sukobljenih strana. U novim pregovorima o smirivanju stanja u Ukrajini, povlačenju oružja, razmjeni zarobljenika, koji se vode u Belorusiji,OESS je jedan od sudionika, uz predstavnike vlada Ukrajine i Rusije i proruskih pobunjenika.

Rat u Ukrajini na mjestu predsjedateljice OESS-a zatekao je Švicarsku, zemlju s puno iskustva u međunarodnom posredovanju i organiziranju mirovnih konferencija. Od 1. siječnja predsjedanje OESS-u preuzima Srbija pa je pitanje kako će se u toj delikatnoj poziciji snaći zemlja koja je protekla gotovo dva i pol desetljeća bila predmet i uzrok međunarodnih posredovanja.

VRUĆ KRUMPIR KOJI MU JE UPAO U RUKE ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić, budući predsjedavatelj OESS-a, naslijedio je od bivših srbijanskih vlasti. Kad je potkraj 2011. tadašnji šef srbijanske diplomacije Vuk Jeremić kandidirao Srbiju za predsjedateljicu OESS-a, mnogi su sumnjali u uspjeh takve inicijative. Računalo se da će Srbija naići na podršku iz Moskve, ali i na oštro protivljenje Washingtona, a OESS je organizacija u kojoj se sve odluke donose konsenzusom.

Za postizanje kompromisa pobrinula se Švicarska. Dogovoreno je da, prvi put, dvogodišnji mandat za predsjedanje OESS-u podijele dvije zemlje – Švicarska će koordinirati rad te organizacije 2014., a Srbija sljedeće godine. Tako su Jeremić, bivši predsjednik Srbije Boris Tadić i njihova Demokratska stranka u veljači 2012. slavili veliki diplomatski uspjeh, kao “dokaz da nema nikoga tko ne poštuje Srbiju, iako ima mnogo onih koji se ne slažu s politikom Beograda”.

Samo tri mjeseca poslije glavni akteri diplomatske pobjede našli su se u drukčijim ulogama. Nakon parlamentranih izbora Demokratska stranka više nije bila na vlasti. Nakon što ga je Tomislav Nikolić porazio na izborima za šefa države, Tadić je izgubio i bitku da se održi na mjestu lidera Demokratske stranke, koju je napustio i osnovao Socijaldemokratsku stranku. Jeremić je godinu dana proveo na funkciji predsjednika Opće skupštine Ujedinjenih naroda, a zatim je napustio Demokratsku stranku i osnovao nevladinu organizaciju Centar za međunarodnu suradnju i održivi razvoj. A rezultati njihove diplomatske pobjede našli su se u rukama novih vlasti, odnosno šefa diplomacije Ivice Dačića, koji će predsjedanje OESS-u preuzeti u, najblaže rečeno, delikatnom trenutku.

Govoreći o novom zadatku, Dačić je izjavio kako je to prilika da se svijetu pokažu kreativnost, pravednost i principijelnost i da Srbija ima mogućnost demonstrirati ozbiljnost u rješavanju spornih pitanja i konfliktnih situacija u Europi. Kao prioritete Dačić je odredio poticanje sveobuhvatnog mirovnog procesa u Ukrajini, ali i zapadni Balkan. “Učinit ćemo sve da naše predsjedanje bude konstruktivno i donese rezultate. Taj odgovoran zadatak ne možemo ostvariti bez ostalih članica OESS-a i drugih partnera”, rekao je Dačić.

Što se tiče partnera, glavni tajnik OESS-a Lamberto Zannier izjavio je da Srbija ima iskustvo s regionalnim konfliktima i njihovim posljedicama te da bi Beograd gorke lekcije koje je morao naučiti sada mogao primijeniti u drukčijem kontekstu.

VUK JEREMIĆ JOŠ JE 2011. KANDIDIRAO SRBIJU ZA PREDSJEDANJE OESS-u FOTO: Grgo Jelavic/PIXSELL
VUK JEREMIĆ JOŠ JE 2011. KANDIDIRAO SRBIJU ZA PREDSJEDANJE OESS-u
FOTO: Grgo Jelavic/PIXSELL

ZANNIER JE KONSTATIRAO DA JE SRBIJA VRLO ANGAŽIRANA na putu prema članstvu u Europskoj uniji, uz tradicionalno jake veze s Moskvom, što su pozitivni elementi na osnovi kojih može igrati ulogu iskrenog posrednika.

Što se pak tiče mogućnosti da odnosi Beograda i Prištine budu iziskivali veći angažman OESS-a tijekom predsjedanja Srbije, Zannier je rekao da su se Srbija i Švicarska dogovorile da će, na neki način, djelovati u tandemu i uz podjelu zaduženja. Tako će se Švicarci i tijekom srbijanskog predsjedanja na visokoj diplomatskoj razini baviti zapadnim Balkanom i misijama OESS-a na tom području, što će omogućiti Srbiji da se distancira od regionalnih problema i olakšati suradnju država te regije sa Srbijom kao predsjedateljicom.

Kako se i očekivalo, Moskva je uputila poruke podrške Beogradu. Poručeno je da Rusija želi tijesnu i konstruktivnu suradnju s Beogradom u vezi sa svim pitanjima i da od srbijanskog predsjedanja OESS-u očekuje izbalansiranu politiku, koja će jamčiti da stavovi svih članica budu uzeti u obzir.

Šef ruske diplomacije Sergej Lavrov u razgovoru s Dačićem u Moskvi ocijenio je da je predsjedanje Srbije velik izazov i da službeni Beograd može biti fer posrednik u rješavanju sukoba. Moskva ne podvrgava Srbiju pritisku i takve su tvrdnje politički nekorektne, izjavio je Lavrov, ali mala je mogućnost da su te riječi ublažile sumnje u nekim zapadnim zemljama kako je Beograd pod prevelikim utjecajem Rusije da bi u OESS-u mogao nepristrano djelovati.

Ne radi se samo o tradicionalnom prijateljstvu pravoslavnih naroda i gotovo potpunoj energetskoj ovisnosti Srbije o Rusiji, nego i o brojnim političkim porukama iz Beograda o sve jačim vezama, od organiziranja vojne parade za ruskog predsjednika Vladimira Putina, preko posjeta moskovskog patrijarha Kirila i stvaranja zajedničke srpsko-ruske baze u Nišu za djelovanje u izvanrednim situacijama, do podizanja spomenika posljednjem ruskom caru Nikolaju II. u središtu Beograda.

Ali, kako se približava 1. siječnja, srbijanski premijer Aleksandar Vučić, govoreći o vanjskopolitičkom kursu Beograda, sve češće spominje pokojnog jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita. Beograd je nedavno bio domaćin skupa lidera Kine i 16 država srednje i istočne Europe, nakon čega je Vučić, u skladu sa sklonošću da rad svoje vlade opisuje superlativima, izjavio u Rimu da je Srbija danas uvažavana i poštovana više nego Titova Jugoslavija. Nešto kasnije Vučić je rekao da je njegova vlada “imala više diplomatskih aktivnosti, i značajnijih, nego što je Broz imao u svojih najboljih pet godina velike Jugoslavije”.

Unatoč tomu teško je zamisliti da su i u najgorim godinama “velike Jugoslavije” bili mogući diplomatski skandali kakvi se događaju predstavnicima aktualne srbijanske vlasti. Predsjednik Tomislav Nikolić nedavno je rekao u razgovoru s kineskim premijerom Li Keqiangom: “Prije 200 godina bio je kod nas jedan mudar, ali nepismen čovjek, a bio je prorok. Nikad nije čuo za Kinu, ali je rekao: ‘Doći će ljudi s istoka, žuti ljudi, i zavladat će svijetom. Oni će piti vodu sa srpske rijeke Morave’.”

Ministar rada Aleksandar Vulin prošlog je mjeseca izjavio da je SAD pustio iz pritvora Haaškog suda lidera Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, “kroz čija usta Washington govori da će rušiti srpsku vladu”. Vulin je poručio Vučiću kako je vrijeme da razmisli o prioritetima vanjske politike.

KAD JE LANI U MASOVNOJ TUČNJAVI UOČI KOŠARKAŠKE UTAKMICE u Istanbulu između Crvene zvezde i Galatasaraya ubijen beogradski navijač Marko Ivković, srbijanski generalni konzul Zoran Marković je izjavio: “Ovo je gesta neprijateljstva, da u vrijeme kad se Srbiji zabada nož sa svih strana, u Turskoj bude zabijen nož u srce navijača iz Srbije.”

Govoreći o delikatnoj situaciji s kojom će se Srbija suočiti od 1. siječnja, profesor Fakulteta političkih znanosti u Beogradu i bivši veleposlanik u Parizu Predrag Simić ocijenio je da glavna uloga OESS-a više nije sprečavanje rata između supersila, nego širenje demokracije i suradnje u posthladnoratovskoj Europi. Srbiji će najveći izazov biti obnova prvotne uloge OESS-a, ali u ovom treutku na to nisu spremni ni Washington ni Moskva, uvjereni da nije vrijeme za pregovore, nego za pokazivanje snage, izjavio je Simić.

Prema njegovim riječima, “srpska diplomacija morala bi pokazati umješnost kakvu nije često pokazivala”. “Za srpske diplomate će 2015. izazov biti ne samo kako da balansiraju između SAD-a i Rusije, nego i između EU i OESS-a, u pokušaju da dobiju na vremenu, i za unutrašnje reforme i za neku buduću bolju međunarodnu poziciju”, ocijenio je Simić. A švicarski veleposlanik u Beogradu Jean-Daniel Ruch na prijemu u povodu srbijanskog preuzimanja predsjedanja OESS-u, prenoseći iskustva svoje zemlje, poručio je: “Pripremite se za nepredvidljive situacije.”

Bivši predsjednik Srbije Boris Tadić želi postati novi šef srbijanske diplomacije i predsjedati OESS-om

Bivši predsjednik Srbije Boris Tadić pokazuje želju da postane novi šef srbijanske diplomacije i predsjeda Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (OESS). Prošlog tjedna boravio je u Ukrajini kad i ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić, nakon što je srbijanski premijer Aleksandar Vučić najavio novu rekonstrukciju svoje vlade. Dačić i Tadić su, odvojeno, imali sastanke s istim sugovornicima, uključujući ukrajinskog ministra vanjskih poslova Pavla Klimkina. Ministarstvo vanjskih poslova u Beogradu priopćilo je da je Dačić s Klimkinom razmijenio mišljenja o planiranim aktivnostima Srbije tijekom predsjedanja OESS-u i daljnjem angažmanu te organizacije u Ukrajini, posebno što se tiče misija na terenu. Dačić je istaknuo da Srbija poštuje teritorijalni integritet Ukrajine i smatra da je to osnovni princip OESS-a. Tadićeva Socijaldemokratska stranka priopćila je da je on u Kijevu poručio da je rješenje ukrajinske krize moguće pronaći samo dogovorom Rusije i Zapada, zasnovanom na uvažavanju interesa obiju strana. “Očekujem da će Srbija, kao prijatelj Ukrajine i Rusije, uspjeti biti neutralan, ali energičan posrednik u razgovorima između Kijeva i Moskve”, izjavio je Tadić.

Komentiraj

FOTO:Tomislav Krasnec/PIXSELL, Grgo Jelavic/PIXSELL
PODIJELI
Rođen sam u Beogradu 1959. godine. Diplomirao na Fakultetu političkih nauka. U novinarstvu od maja 1986. godine, kada sam se zaposlio u Tanjugu, gde sam radio gotovo deceniju, a u novinskoj agenciji FoNet sam od njenog osnivanja 1994. godine. Od kad sam u ovom zanatu, za mnoge novinare u Srbiji sam čuo da rade "za Službu". Koliko mi je poznato, samo smo pokojni Slavko Ćuruvija i ja radili "u Službi". U Službi državne bezbednosti Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove sam proveo tri meseca - februar, mart i april 1986. godine. To mi je bilo prvo zaposlenje. Otac i tašta su udružili snage da bi mi našli posao - on je bio pukovnik u vojsci, ona je radila u Interpolu. Bilo je glupo očekivati da će mi naći radno mesto u biblioteci ili filharmoniji. Vrhunac u novinarstvu sam dostigao posle NATO bombardovanja Srbije 1999. godine, kada sam počeo da radim kao fikser za londonski The Guardian. Tokom dva i po meseca bombardovanja sam u FoNetu primio 225 nemačkih maraka. Rory Carroll iz The Guardiana mi je plaćao 150 maraka dnevno. Posle samoubilačkih avionskih napada na Svetski trgovački centar u Njujorku 11. septembra 2011. su zapadni mediji prestali da se interesuju za Srbiju i Balkan, pa sam izgubio dodatni posao fiksera. Osama Bin Laden mi je oteo mnogo novca. Da sam ga sreo na ulici, šutnuo bih ga u međunožje. Za Nacional sam počeo da pišem krajem 1996. godine, posle čega je usledila trogodišnja pauza. Nacional me reaktivirao posle ubistva Željka Ražnatovića Arkana u januaru 2000.