Da država nije uništila Imunološki zavod, mogao je sudjelovati u istraživanjima i proizvodnji cjepiva protiv koronavirusa

Da Hrvatska trenutno ima Imunološki zavod kakav je bio u svoja zlatna vremena, u vrijeme pune proizvodnje virusnih cjepiva, bilo bi apsolutno moguće da njihovi stručnjaci odmah započnu s istraživanjima za proizvodnju cjepiva protiv koronavirusa. To je u proljeće lani Nacionalu potvrdio i ravnatelj Imunološkog zavoda doktor Vedran Čadržić  rekavši: “Hipotetsko pitanje, ali, s obzirom na tadašnju kadrovsku strukturu i opseg rada, logično je pretpostaviti da bi i Imunološki zavod bio jedna od istraživačkih lokacija sposobnih za razvoj cjepiva protiv covida-19.” Nacional je u travnju prošle godine pisao o razmjerama političkog zločina nad Imunološkim zavodom kojeg je potvrdila i do kraja ogolila epidemija koronavirusa. Niz stručnjaka tada su za Nacional potvrdili tezu da Imunološki zavod nije uništen, ondje bi istovremeno s pojavom virusa mogla započeti istraživanja u cilju pronalaska i proizvodnje cjepiva. Drugim riječima, znanje hrvatskih stručnjaka itekako postoji, ali je sustavno uništavanje jedne tako značajne institucije kakva je Imunološki zavod onemogućilo stavljanje tog znanja u puni pogon.

Činjenica da je Željka Mačak Šafranko, molekularna biologinja s Infektivne klinike Dr. Fran Mihaljević još početkom ožujka lani među prvima u svijetu, uspjela izolirati, odnosno uzgojiti u laboratoriju iz brisa pozitivnog pacijenta virus SARS-CoV-2, također je potvrda da Hrvatska ima izvanredne znanstvenike.

Pojavom epidemije Vlada Andreja Plenkovića dobila je jedinstvenu priliku po hitnom postupku započeti obnovu Imunološkog zavoda koji je trebao ponovo postati ključan dio nacionalne strategije za borbu protiv svih vrsta zaraze i borbe protiv mutacije postojećeg virusa, no to se nije dogodilo. Danas umjesto vrhunske institucije koja je do unazad dvadeset godina proizvodila najbolja cjepiva na svijetu i koja je bila ekumena – garant hrvatske samodostatnosti u pronalasku i proizvodnji cjepiva – Hrvatska nema ništa i ovisi o uvozu, o broju doza cjepiva koju strani proizvođači mogu ili žele ponuditi.

Američka farmaceutska tvrtka Pfizer je prije nekoliko dana najavila kašnjenje u proizvodnji i isporuci cjepiva, kako su izvijestili iz te tvrtke, zbog tehničkih razloga jer proizvodne kapacitete prilagođavaju za veću proizvodnju. Nije isključeno da je jedan od razloga i depeša iz vrha vlasti da prioritet u cijepljenu imaju američki građani budući je SAD u razvoj cjepiva uložio velik novac. Na najavu Pfaizera odmah je, očekivano, reagirala predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. “I ja sam, kao i mnogi od vas, danas dobila vijest da je Pfizer najavio odgode. Odmah sam nazvala izvršnog direktora tvrtke, on mi je objasnio da u sljedećih nekoliko tjedana dolazi do kašnjenja u proizvodnji, ali uvjeravao me da će sve zajamčene doze iz prvog tromjesečja biti isporučene na vrijeme. Osobno sam angažirana na problemu smanjena razdoblja odgode i osiguranju nadoknade broja cjepiva što je prije moguće, čime direktoru tvrtke Pfizer šaljem poruku da su nam hitno potrebne zajamčene doze u prvom tromjesečju”, rekla je 15. siječnja predsjednica Europske komisije. Kada je riječ o zajamčenim dozama nije samo riječ o cijepljenju velikog broja građana nego i o građanima koji moraju primiti drugo dozu da bi proces cijepljenja bio valjan.

Lidija Jagarinec, sindikalna povjerenica podružnice Samostalnog sindikata energetike, kemije i nemetala u Imunološkom zavodu, kaže da je Hrvatska država devastirala jednu tvrtku koja je danas mogla biti uz bok, a možda i iznad, vodećim svjetskim tvrtkama kada je riječ o proizvodnji cjepiva.

Lidija Jagarinec. Photo: Patrik Macek/PIXSELL

“Imunološki zavod je sada samo jedna eksport – import tvrtka umjesto da spašava živote hrvatskih građana. Upozoravam već godinama, i na žalost to se obistinilo, da se u slučaju epidemije ovakvih razmjera nitko neće sjetiti jedne male Hrvatske. Zahvaljujući članstvu u EU sjetili su nas se i mi smo dobili određene količine cjepiva, no pitanje je što će biti dalje. Sad kada na tržištu cjepiva ima sve manje, kada proizvođači ne mogu proizvesti dovoljne količine, jasno je tko će biti prvi na redu da dobije cjepivo, sigurno ne Hrvatska. Sjetimo se da je na Klinici za infektivne bolesti već na samom početku epidemije izoliran virus, a ona se nalazi na svega 15 metara od Imunološkog zavoda, i da je Imunološki imao kapacitete i znanstvenike koji su iz njega otišli mi smo danas mogli imati cjepivo za svoje građane. Da ga država nije sustavno upropaštavala Imunološki zavod je mogao sudjelovati u pronalasku cjepiva, čak i sam stvoriti cjepivo i sam ga proizvoditi bez obzira radilo se o sintetičkom ili vektorskom cjepivu. Mi smo bili lideri u proizvodnji virusnog i bakterijskog cjepiva i u proizvodnji krvnih derivata, mogli smo to biti i danas. Da Imunološki zavod nije sustavno upropaštavan kroz dugi niz godina danas bi mogao sam proizvoditi cjepivo ili biti produžena ruka nekog od svjetskih proizvođača, a to znači da bi naši građani među prvima u svijetu bili procijepljeni. Da Imunološki zavod nije devastiran on bi sigurno danas mogao proizvoditi cjepivo protiv koronavirusa. Sada nažalost ovisimo o uvozu. ”

Predsjednik stranke Demokrati Mirando Mrsić dodaje da Imunološki zavod nije uništen imao bi priliku biti uključen u najrelevantnija istraživanja u pronalasku cjepiva, sam nuditi rješenja i sam proizvoditi cjepivo, čime bi Hrvatsku učinio samodostatnom u borbi protiv koronavirusa.

Mirando Mrsić. Photo: Saša Zinaja/NFOTO

” U ovo vrijeme pandemije kada se vidi da velike farmaceutske tvrtke neće moći osigurati dovoljno cjepiva za sve stanovništvo, između ostalog i za hrvatsko, otvara se pitanje Imunološkog zavoda i svega onoga što se događalo oko te ustanove. Da je Imunološki ostao u onom obliku u kojem je bio prije 20 i više godina, da se u njega ulagalo i da ga se razvijalo mi u ovom trenutku ne bi imali problema s cjepivom i  njegovom dobavom jer Imunološki zavod je mogao producirati dovoljno cjepiva za naše stanovništvo, a možda bi bilo moguće da cjepivo proizvodi i za izvoz. Napominjem da je Imunološki bio licenciran od strane UN za proizvodnju cjepiva, da se s našim cjepivom cijepilo po cijelom svijetu, da je to bio jedan ugledan zavod ali, nažalost, u vrijeme privatizacije i hadezeove pljačke, ekipa na čelu s profesorom Brankom Hebrangom i akademikom Ivicom Kostovićem odlučila je privatizirati Imunološki zavod. Ta je privatizacije rezultirala njegovim nestajanjem i rastakanjem umjesto da smo ulaganjem i razvijanjem omogućili da Imunološki zavod ostane jedna snažna institucija, kao što je to bila sredimo i krajem prošlog stoljeća. Siguran sam da bi i Imunološki zavod mogao izbaciti vektorsko cjepivo protiv koronavirusa jer je na načinu proizvodnje vektorskog cjepiva imao veliko iskustvo. Također, sasvim je sigurno da bi naši znanstvenici uhvatili i imali priključak svjetskoj znanosti koja je krenula malo drugačijim putem sintetiziranjem glasničke mRNA koja producira protein na koji naš imunološki sustav reagira. Vjerujem da bi naši znanstvenici – da je Imunološki ostao u onoj snazi i obimu, da je država ostala iza njega – bili u mogućnosti cjepivo proizvesti i na taj način. Kada je riječ o tehnologiji proizvodnje i tehnološkom napretku opet napominjem da je Imunološki bio jaka i velika institucija koja je proizvodila velike količine cjepiva tako da je sigurno da se nastavilo dalje ulagati na tako čvrstim temeljima – kvalitetnoj proizvodnji i cijenjenim stručnjacima – da bi i Imunološki danas bio na razini svjetskih centara a možda i vodeći centar koji bi sada razvijao cjepivo protiv korone. Primjer molekularne biologinje Željke Mačak Šafranko pokazuje što bismo sve mogli da smo uložili u Imunološki zavod, da je država stala iza njega , iza tih ljudi. Gdje bi nam onda bio kraj!”

Lauc: Iz pandemije treba izvući pouku o važnosti ulaganja u znanost

Gordan Lauc. Photo: Goran Stanzl/PIXSELL

Poznati znanstvenik Gordan Lauc za Nacional.hr upozorava da bi iz ove pandemije trebali izvući pouku koliko je važno ulagati u znanost i istraživanje. “Za Hrvatsku je iznimno važno da ima snažne znanstvene i stručne institucije. Imunološki zavod je primjer jedne takve institucije koja je nekada bila na vrlo visokoj razini, no koja je zbog dugogodišnjeg lošeg vođenja gotovo u potpunosti uništena.

Nadam se da ćemo iz ove pandemije izvući pouku da je iznimno važno ulagati u znanost i istraživanje, no možda još važnija pouka bi trebala biti da moramo reformirati način upravljanja našim znanstvenim institucijama kako bismo osigurali da one napreduju, a ne da propadnu kao što se to dogodilo Imunološkom zavodu.”

KORONAVIRUS RAZOTKRIO RAZMJERE političkog zločina nad Imunološkim zavodom

Komentiraj