‘Vizualno i tehnološki vrlo smo blizu jedom od Moebiusovih predložaka distopijskoga svijeta. Čovjekova težnja za tehnologijom još je u svim starim znanstveno-fantastičnim knjigama i filmovima prepoznata kao loša i opasna. Uskoro bi tehnologija mogla potpuno zamijeniti čovjeka jer žudimo da strojevi počnu i razmišljati umjesto nas. A koliko je naša stvarnost već sad nalik Moebiusovim stripovima možda najbolje dočarava ‘Plastifuksa’, sintetička prostitutka bez duše i emocija iz njegova stripa ‘Crni Inkal’. Pogledajte koliko takvih danas hoda svijetom”, riječi su Danijela Drakulića, 43-godišnjeg akademskog slikara koji će 12. svibnja u galeriji Živi Atelje DK u Zagrebu otvoriti izložbu “Svi smo mi Moebius”. Na izložbi će se moći pogledati 12 slika nadahnutih velikim francuskim umjetnikom Jean Giraudom Moebiusom, autorom brojnih strip serijala kao što su “Poručnik Blueberry”, “Srebrni letač” i “Inkal” koji je poslužio i kao predložak za film “Peti element”. Pored stripova i ilustracija, Moebius je surađivao i na izradi vizualnih koncepata i scenarija za filmove “Osmi putnik”, “Tron”, “Bezdan” i mnoge druge.

Drakulić je ispričao kako je na ideju za ovim hommageom došao sasvim slučajno. “Gledao sam intervju s Moebiusom i pokrenuo me iz besmislenog stanja u kojem sam se nalazio, uzeo sam papir, olovku i počeo crtati. Pokušao sam futurizmom koji je prilično aktualan, prikazati ljudsku autodestrukciju tehnologijom. Čovjeku danas najbolji prijatelj više nije pas, nego mobitel”, rekao je Drakulić.

Moebiusovi strip junaci nisu klasični heroji, razapeti su vlastitim unutarnjim dilemama, moralnim dvojbama, ali iskaču iz društvenog kalupa i u suštini su borci za pravdu i istinu. Je li Drakulić htio ukazati na nedostatak takvih ljudi danas u Hrvatskoj? “Takvih ljudi nedostaje u cijelom svijetu”, odgovorio je i dodao: ”Uzmite situaciju danas u umjetnosti. Stvaranje autorske umjetnosti je konstantna borba s vjetrenjačama. Teško je naći motivaciju jer današnji svijet ostavlja dojam da mu umjetnost nije potrebna. Raditi nešto što ne donosi novac prilično je hrabro. S druge strane, raditi nešto samo radi novca daje prosječan ili loš rezultat. Naravno da se nadam i da ću možda nešto i prodati, ali me je život u Hrvatskoj naučio da se uzalud nadam”.

Dosad je Drakulić slikao u tehnici ulje na platnu i drvu, a ovaj serijal nastao je u akvarelu. Tvrdi da je to bilo zato što nije imao novca za platna, kistove i uljane boje. Stoga je uzeo papir, olovku i kad je završio slike “shvatio sam da ih ne mogu bojati kćerinim vodenim bojicama, pa sam instrukcijama koje dajem iz crtanja ‘prebio’ za fini akvarel, akrilik i kistove”.

Drakulić je nakon završene zagrebačke Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn 1994. upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao je 1999. na slikarskom odjelu u klasi profesora V. Jordana. Samostalne izložbe je imao još tijekom srednje škole, a dosad je izlagao na 3. i 4. Zagorskom salonu te samostalno u KIC-u, Galeriji Roland Planet, Jilly’s…

Prelazak s ulja na akvarel za svoj opus inspiriran Moebiusom Drakuliću je bio veliki izazov. Kad slika s uljem često radi bez skica i oslanja se uglavnom na instinkt. Najnoviji serijal zahtijevao je, tvrdi on, puno više vremena i koncentracije. “Radio sam u pet faza. Prvo olovka pa osnovni kolori, zatim tuširanje tankom linijom pa završavanje kolora i na kraju ponovno tuširanje, ali s kistom. Izazov je bio velik jer ovim sam slikama morao pristupiti potpuno drugačije, a želio sam zadržati svoj stil. Ovakav način ne oprašta greške, naročito u koloru, kada jednom postaviš nema popravka. Većina Drakulićevih slikarskih radova prožeta je stripovskim štihom. Smatra kako su slikarstvo i strip uvijek bili usko povezani i da su slikari s kraja 19. i početka 20. stoljeća jako utjecali na kasnije crtače stripova. “Naravno da je strip više povezan s filmom, naročito što se tiče kadriranja, ali razne slikarske stilizacije i otvorenost u koloru pomogle su bržem razvoju stripa. A meni kao djetetu 80-ih koje je odraslo na stripu, filmu i naravno sa svim velikim slikarima kroz povijest, taj spoj mi je potpuno normalan. Nikada nisam radio razliku između slikarstva i stripa”, objasnio je Drakulić.

Na izložbi “Svi smo mi Moebius” bit će postavljena i glazbena instalacija Adama Semijalca koji je poznati zagrebački glazbenik te vođa grupe Bebè Na Volè.

Komentiraj