ČOVJEK ZBOG KOJEG JE CIA UHODILA DIANU Dianin prijatelj s hrvatskim vezama

Objavljeno u Nacionalu br. 579, 2006-12-19

Prisluškivani biznismen financirao je liječenje djece žrtava rata u bolnici u Klaićevoj

Prošlotjedna objava rezultata višegodišnje istrage o smrti lady Diane nije donijela ništa novo ni senzacionalno osim jednog jedinog podatka a to je da je američka tajna služba prisluškivala razgovore između lady Diane i američkog multimilijardera Theodora Forstmanna. Do sada se znalo da su lady Diana i Ted Forstmann bili bliski prijatelji, nagađalo se da je između njih bilo i nečeg intimnijeg od prijateljstva, ali je za britansku i američku javnost šokantna vijest da su njihovi razgovori bili prisluškivani te da ih je, dakle, američka tajna služba tretirala kao neprijatelje i nacionalnu opasnost. Vrhunac njihova prijateljstva odvijao se u ljeto 1997. godine kada su Diana i njezini sinovi namjeravali ljetovati s Forstmannom.

On ima kuću u Hamptonsu, ljetovalištu na Long Islandu, te je rekao lady Diani kako će joj pomoći da pronađe kuću u blizini njegove kako bi mogli zajedno ljetovati. Prema nekim informacijama, ona se nadala da će ljetovati upravo u njegovoj kući. Ona je za svako putovanje trebala dopuštenje britanske tajne službe koja je brinula o njezinoj sigurnosti pa im se i tada obratila za dopuštenje. Na njezino iznenađenje, dobila je negativan odgovor i objašnjenje kako su zabrinuti za osiguranje Forstmannove kuće odnosno kako postoji vanjska prijetnja. Zbog te odluke britanske tajne službe lady Diana je otkazala put u Ameriku te se odlučila na ljetovanje s Dodijem Fayedom. Njihovo ljetovanje na jugu Francuske nastavljeno je u Parizu i završilo je prometnom nesrećom 31. kolovoza u kojoj su lady Diana, Dodi Fayed i vozač Henri Paul poginuli.
Forstmann je upoznao lady Dianu u listopadu 1994. na večeri koja se održavala u kući pokojne Katherine Graham, predsjednice Washington Post Company, u Georgetownu. Prema riječima svjedoka s večere, njih dvoje su se odmah zbližili i postali bliski prijatelji. Prema knjizi “The Way We Were” koju je prije tri mjeseca objavio Paul Burrell, Dianin bivši batler, ona se zbližila s izvjesnim američkim multimilijarderom koji je imao političke ambicije u želji da, ako on postane predsjednik Amerike, ona postane prva dama.

Američke novine odmah su objavile da se radi o Forstmannu koji je u to vrijeme doista imao velikih političkih ambicija. Njihovi telefonski razgovori bili su česti a kako je Forstmann u to vrijeme bio vlasnik kompanije Gulfstream Aerospace Corp., lady Diana se povremeno koristila njegovim privatnim avionom. Već tada je Forstmann čuo glasine kako je tajna služba ubacila uređaje za prisluškivanje u njegov avion kako bi pratili lady Dianu ali nije u njih vjerovao. Prisluškivanja su se nastavila pa je tako američka tajna služba prisluškivala i njezin telefonski razgovor iz hotela Ritz u Parizu one večeri kada je poginula. U ovom trenutku i CIA i NSA (National Security Agency) odbacili su tvrdnje da su oni prisluškivali lady Dianu jer ih ona nije zanimala. Stoga se u američkim medijima špekulira kako je možda lady Diana bila kolateralna žrtva jer je administracija Billa Clintona, koji je u to vrijeme bio američki predsjednik, možda prisluškivala Forstmanna, dokazanog republikanca, i njegove bogate prijatelje i političke istomišljenike. Ako je istina da su lady Diana i Forstmann bili prisluškivani od američke tajne službe, pitanje je je li to bilo legalno prisluškivanje i je li tajna služba imala zakonsko odobrenje prema FISA-i (Foreign Intelligence Surveillance Act).

Da bi dobili FISA odobrenje, trebali su dokazati da su Forstmann ili lady Diana agenti neke strane sile što nije za vjerovati. Predsjednik Amerike, u to vrijeme Clinton, ima ovlasti prema kojima može samostalno odobriti prisluškivanje ako se radi o državnom neprijatelju, ali nije jasno kako se lady Diana i Forstmann uklapaju u priču o državnim neprijateljima. Tako je Ted Forstmann, do sada poznat kao investitor s Wall Streeta, veliki zavodnik koji se nikada nije ženio i vlasnik najveće sportske agencije IMG, postao i meta političkih igara. Ono što je manje poznato jest da je 66-godišnji Ted Forstmann veliki prijatelj Suada Rizvanbegovića. Forstmann je zbog prijateljstva s Rizvanbegovićem tijekom rata pomagao Hrvatima u Bosni i Hercegovini te je 1993. godine posjetio Mostar i Zagreb. Njihovo prijateljstvo traje još uvijek pa je, primjerice, Rizvanbegović prije godinu dana povezao Marina Čilića, najboljeg hrvatskog mladog tenisača, sa čelnicima Forstmannove agencije IMG koja bi trebala brinuti o nastavku njegove karijere ali do sklapanja ugovora još uvijek nije došlo. Dapače, prije dvije godine Rizvanbegović je sa suprugom dočekao Novu godinu obilazeći Karibe na Forstmannovoj jahti.

“Teddyja Forstmanna upoznao sam 1969. u teniskom klubu u New Yorku gdje sam bio trener. On je u to vrijeme počinjao svoju bankarsku karijeru, tek je bio osnovao tvrtku u New Yorku. Igrajući tenis mi smo se sprijateljili a s godinama njegova je tvrtka postala jedna od najvećih na području investicijskog bankarstva”, prisjeća se Rizvanbegović. Nakon dugogodišnje karijere teniskog trenera Forstmann mu je 1984., kad je već postao jedan od najznačajnijih investitora, čija je tvrtka kupovala propale kompanije koje je on oživljavao i bogatio se, ponudio novi posao. Preporučio mu je da uđe u biznis osiguranja te se Rizvanbegović zaposlio u osiguravajućem društvu Frank B. Hall & Co. koje je osiguravalo nekoliko Forstmannovih tvrtki. Naravno da kao teniski trener ne bi preko noći mogao postati osiguravatelj te je stoga Rizvanbegović prvo završio šestomjesečni tečaj i tek se tada zaposlio te postao osiguravatelj svih Forstmannovih tvrtki. Koju godinu poslije, 1987., Forstmann se odlučio na raskid suradnje s osiguravajućim društvom Frank B. Hall & Co. te je stoga i Rizvanbegović napustio tu tvrtku i zaposlio se u osiguravajućem društvu Alexander & Alexander. “Naravno, sav posao oko osiguravanja Forstmannovih kompanija doveo sam sa sobom u novo osiguravajuće društvo. Sljedećih 10 godina radio sam u tom društvu, postao potpredsjednik i tu je moja životna priča dobila svoj sretan epilog jer sam uspio zahvaljujući Teddyju Forstmannu”, kaže Rizvanbegović.

Forstmann je prije početka rata samo jednom posjetio Hrvatsku, i to Dubrovnik, a kad je počeo rat u Hrvatskoj, Rizvanbegović mu je objašnjavao situaciju u bivšoj Jugoslaviji. Vidjevši da se Rizvanbegović angažirao u pomoći Hrvatskoj, i Forstmann je odlučio pomoći. Prikupljajući pomoć od raznih američkih tvrtki Forstmann je na kraju zajedno s Rizvanbegovićem 1993. otišao u Mostar s konvojem koji je vozio 120 tona lijekova, obuće i odjeće koje je predao JadrankuTED FORSTMANN kupio je početkom devedesetih aviokompaniju Gulfstream koja je bila pred bankrotom. U nekoliko godina on ju je pretvorio u profitabilnu tvrtku a upravo se u njegovom Gulfstream avionu često vozila lady DianaTED FORSTMANN kupio je početkom devedesetih aviokompaniju Gulfstream koja je bila pred bankrotom. U nekoliko godina on ju je pretvorio u profitabilnu tvrtku a upravo se u njegovom Gulfstream avionu često vozila lady Diana Topiću, tadašnjem gradonačelniku Mostara. Po povratku iz Mostara Rizvanbegović i Forstmann posjetili su Dječju bolnicu u Klaićevoj u Zagrebu, gdje im je dr. Ivan Fattorini opisao tešku ratnu situaciju s mnogo ranjene djece. “On nam je pričao o ranjenoj djeci i rekao nam da je posebno težak slučaj 11-godišnje djevojčice Sandre Džanković kojoj je granata teško ozlijedila trbuh. Igrala se pred svojom kućom u Mostaru s dvije prijateljice kad je granata pala i teško je ranila.

Hitno je odvezena u bolnicu gdje je prva operacija trajala sedam sati, nakon dva dana odvezena je u Split gdje je boravila 25 dana i gdje je obavljeno još pet operacija. Nakon toga je odvezena u Zagreb dr. Fattoriniju. Odveo nas je u sobu kako bi nam je pokazao. Ispričao nam je kako je situacija s njom jako teška, ozljede su bile tako teške da nije znao hoće li joj moći spasiti život”, priča Rizvanbegović. Forstmann je odmah rekao da se Sandru mora spasiti. Sve troškove liječenja, kaže Rizvanbegović, on je platio. U bolnici u Klaićevoj Forstmann je ujedno “kupio” pet kreveta za sljedećih godinu dana, odnosno snosio je troškove liječenja djece bolesnika u tih pet kreveta sljedećih godinu dana. Sandra Džanković ubrzo je nakon tog posjeta prevezena u bolnicu Sveti Duh gdje ju je primio dr. Branko Cvitanović. Ondje je također jednom operirana i u toj je bolnici provela šest mjeseci. Iz Zagreba je prevezena u Kopenhagen, u izbjeglički centar za ranjene gdje je provela tri mjeseca nakon čega je prebačena u Ameriku, u izbjeglički centar u gradu Des Moines. Tu je imala još jednu operaciju, preživjela je, i danas još uvijek ima 12 gelera u trbuhu koji joj nisu izvađeni. Teddy Forstmann se 1993. i 1994. brinuo za njezino liječenje a u to vrijeme u Des Moines preselili su se i Sandrina majka, mlađi brat i sestra. Kako se majka ubrzo razvela od njihova oca, nastali su problemi s nasljedstvom u Mostaru, oko čega se Forstmann također angažirao. Njegovi odvjetnici preuzeli su taj slučaj i cijeli je problem s pravne strane bio brzo riješen.

Forstmann se školovao studirajući na Yaleu, gdje je upamćen kao hokejaški golman, a zatim je na Harvardu završio pravo. Poslovni uzlet doživljava nakon 1978. kad je osnovao tvrtku Forstmann, Little & Co. sa starijim bratom Nicholasom i partnerom Brianom Littleom. U sljedećih 20-ak godina uložili su oko 10 milijardi dolara u tridesetak kompanija i većina tih poslova pokazala se vrlo uspješnima. Najuspješniji i za Forstmanna najdraži bio je posao s tvrtkom Gulfstream. Taj proizvođač aviona bio je pred bankrotom kad ga je 1990. kupila kompanija Forstmann, Little & Co. za 850 milijuna dolara, koliko su zapravo iznosili njegovi dugovi. Iako se 1996. činilo da Gulfstreamu nema spasa, ta je tvrtka počela donositi profit da bi je pet godina poslije Forstmann prodao. Bio je to klasičan primjer uspješnog poslovanja te tvrtke. Tvrtka se specijalizirala u poslovanju s telekomunikacijama, tehnologiji, obrazovanju i investicijama u zdravstvu. Među nekadašnjim članovima uprave bili su ministar obrane Donald Rumsfeld i državni tajnik Colin Powell, kao i George Shultz i Henry Kissinger. Ništa čudno, jer je Forstmann uvjereni republikanac koji je 1988. dao 100.000 dolara za predizbornu kampanju Georgea Busha starijeg, da bi četiri godine potom bio jedan od većih Bushovih sponzora. Stoga nije čudno što je u prošle četiri godine imao odlične odnose s cijelom administracijom Busha mlađeg, američkog predsjednika.

Fortsmann se 90-ih posvetio humanitarnom radu i otvorio Silver Lining Ranch, kamp u Aspenu za djecu koja boluju od raka, a 1998. je postao suosnivač Children’s Scholarship Fundation koji je donirao 180 milijuna dolara za školarine djeci koja si ne bi mogla priuštiti školovanje, od čega je 50 milijuna bio Forstmannov novac. Kao strastan ljubitelj i igrač tenisa, osnovao je humanitarni teniski turnir Huggy Bear na kojem u parovima nastupaju poznati tenisači i uspješni poslovni ljudi.
Nakon 11. rujna 2001. godine Forstmann je upao u poslovne neuspjehe. Njegova tvrtka uložila je 2,5 milijardi dolara u dvije telekomunikacijske kompanije, McLeod USA i XO Communications, što se pokazalo potpunim promašajem jer su obje početkom 2002. godine bankrotirale a on je izgubio sav uložen novac. Ujedno, 2001. su umrla oba njegova partnera, brat Nicholas od raka pluća a partneru Brianu Littleu otkazalo je srce dok je trčao Central Parkom. Nakon dvije godine poslovnog mirovanja Forstmann je u ljeto 2003. objavio da se vraća u igru kupnje i prodaje tvrtki, u što je spreman uložiti 2,2 milijarde dolara. Njegov prvi potez bila je kupnja agencije IMG koja se brine o brojnim sportašima i glumcima. IMG-ovi su klijenti golfer Tiger Woods, tenisačice Marija Šarapova i sestre Williams, glumice Elizabeth Hurley i Liv Tyler, manekenke Kate Moss i Giselle Bundchen i mnogi drugi. Procjenjuje se da je Forstmann kupio IMG za više od 700 milijuna dolara. Kako nam je rekao Rizvanbegović, Forstmann se u potpunosti posvetio kompaniji IMG i nema više nikakvih političkih ambicija. Ujedno je Forstmann ponudio Rizvanbegoviću da se vrati u New York kako bi, radeći za jednu veliku osiguravajuću kompaniju, radio na osiguranju Forstmannovih kompanija, o čemu Rizvanbegović nije donio konačnu odluku.

Međutim, sav taj novac nije donio Forstmannu sreće u privatnom životu. Živi u stanu na Petoj aveniji u New Yorku u kojem vise slike Picassa, Matissea, Rouaulta i Soutina, a nekad su mu susjedi bili glumci Greta Garbo i Rex Harrison. Pričalo se da je u vezi s glumicom Elizabeth Hurley i brojnim drugim ljepoticama. Bio je 90-ih u sedmogodišnjoj vezi s Deborah Hagerty, dvaput su se zaručili, ali se ona na kraju udala za drugoga. Sliku njezine sestre Karen, koja je poginula u Twin Towersima u napadu 11. rujna, Forstmann drži na stolu u svom uredu.

Pijan i drogiran za volanom mercedesa

Prošlotjedno objavljivanje rezultata višegodišnje istrage o smrti lady Diane pokazalo je da ne postoji nikakva zavjera. Istraga je pokazala kako je Diana poginula 31. kolovoza 1997. godine u tunelu u Parizu zato što je vozač automobila Henri Paul bio pijan i pod utjecajem sedativa. Henri Paul je tada također poginuo kao i Dianin intimni prijatelj Dodi al-Fayed, dok je njezin tjelohranitelj čudom preživio, ali se ničega ne sjeća. Na taj način su sve teorije o zavjeri završile.

 

Komentiraj