Ćorić želi da se područja srušena u potresu saniraju po modelu kojim se obnavljalo područje Gunje

Iako su točni razmjeri materijalne štete nakon potresa još uvijek nepoznati, u vrhu hrvatske vlade već postoji inicijativa da se područje oko Siska, Petrinje i Gline obnovi po sličnom modelu kojim su građene kuće nakon katastrofalnih poplava u Slavoniji 2014.

Visoki izvor iz Hrvatske vlade za Nacional je tijekom proteklog vikenda izjavio da se ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić zalaže da se prilikom obnove područja razrušenog u katastrofalnom potresu koji je područje Sisak, Petrinje i Gline pogodio u utorak, 29. prosinca, upotrijebi model sličan onome kojim se obnavljalo područje Gunje nakon velikih poplava u kasno proljeće 2014. godine. Iako se iza obnove poplavljenih kuća u Glini i okolnim mjestima vuku određeni repovi zbog sumnje u korupciju, činjenica je da je većina kuća i objekata obnovljena u relativno kratkom roku od nešto više od godine dana nakon poplave. Ako bi se izbjegli problemi poput neujednačene kvalitete gradnje kuća ili netransparentnih natječaja za odabir izvođača, model iz Gunje mogao bi se primijeniti i na područje Banovine, čak i u slučaju da zaživi model po kojem bi svaka općina ili grad u Hrvatskoj financirali gradnju jedne ili dvije kuće razrušene u ovom katastrofalnom potresu.

Da je model iz Gunje jedini mogući model koji se u ovom trenutku može primijeniti na području Banovine slaže se i Anka Mrak-Taritaš koja je bila ministrica graditeljstva u razdoblju kada su Gunju i okolicu pogodile poplavu te je zbog toga bila i meta kritika da je cijeli proces proveden netransparentno te da se tada pogodovalo određenim tvrtkama. Anka Mrak-Taritaš danas kaže da ako se želi ljudima brzo izgraditi nove kuće, onda se ne može gubiti vrijeme, kao što je to bio slučaj nakon potresa u Zagrebu: “Područje pogođeno ovim potresom je vrlo siromašno i ako država ne odradi posao, ljudi će otići te će Glina i Petrinja biti i dodatno devastirane. Ljudima koji tamo žive su te kuće bile sve i zbog stoke koju uzgajaju oni te kuće ne žele napustiti i o tome se treba voditi računa. Glavnina kuća koje sam vidjela da su stradale su obiteljske kuće i ako država ne odradi posao u roku od godine do godinu i pol dana, sve zajedno će biti prekasno i bit će loše. To se može odraditi samo ako imate nekoga tko će postaviti infrastrukturu i tko će posao odraditi sa srcem i željom da se posao obavi kvalitetno.”

Anka Mrak-Taritaš pojašnjava da je vlada Zorana Milanovića donijela poseban zakon za područje Gunje i šest okolnih naselja u roku od 30 dana nakon poplave koji je omogućio da se postavi jasan smjer u kojem će ići obnova te je odlučeno da će postojati tri modela tipskih zamjenskih kuća. Ona navodi da je razlika u ova dva slučaja i ta što su na područje Gunje službe za procjenu štete mogle ući tek krajem lipnja 2014., odnosno više od mjesec dana nakon poplave, dok nakon potresa službe već sada mogu krenuti s procjenom štete. Bivša ministrica kaže da su prvi radovi na kućama počeli krajem srpnja 2014. te da je do blagdana Velike Gospe iduće godine većina radova bila gotova.

 

Vlada na čelu sa Zoranom Milanovićem nakon mjesec dana je donijela Zakon o obnovi poplavom pogođenih područja, pri čemu je preuzela obvezu financiranja tog velikog projekta

 

Kako je od potresa na Banovini prošlo tek tjedan dana, točne procjene štete i točnog broja kuća koje će se trebati ponovno izgraditi ili djelomično obnoviti još nema, ali prve neslužbene brojke govore o šteti od oko pola milijarde eura ili oko 3,5 milijardi kuna. To je znatno više nego što je bilo potrošeno za obnovu Gunje i okolnih sela u proteklih šest i pol godina. Kao što je bivša ministrica Anka Mrak-Taritaš i napomenula, tadašnja vlada na čelu sa Zoranom Milanovićem vrlo brzo je reagirala i donijela Zakon o obnovi poplavom pogođenih područja, pri čemu je preuzela obvezu tog velikog projekta. Milanović je tada izjavio da se za puknuće nasipa odgovornom treba smatrati država te da ona treba i platiti obnovu kuća. U godinama koje su uslijedile tu su obnovu pratile brojne kontroverze, od loše izvedenih radova na brojnim kućama do prenapuhanih troškova za neke objekte. Na obnovu je na kraju utrošeno po riječima Anke Mrak-Taritaš više od 800 milijuna kuna koja napominje da se na Banovini prije svega mora izbjeći scenarij zagrebačkog potresa iz ožujka ove godine:

“U Zagrebu se još ništa nije napravilo i to se mora izbjeći. Mora se maksimalno pojednostaviti procedura i država u tom segmentu mora imati glavnu ulogu. Ako model koji je trenutno prisutan u Zagrebu bude primijenjen i na Banovini, osramotit ćemo se u cijelom svijetu. Svjedoci smo da dolazi pomoć iz cijele Europe, i financijska i humanitarna, i ako za sljedeću Novu godinu neće biti primjetan veliki iskorak u obnovi to će biti velika sramota.”

Potres na Banovini ponovno je pokazao jedinstvo svih stanovnika Hrvatske u najtežim trenucima pa je tako gradonačelnica Supetra Ivana Marković obećala da će taj grad financirati obnovu kuće u kojoj živi obitelj Darisa Safića, prve bebe rođene u sisačkom rodilištu u novogodišnjoj noći. Odmah nakon toga pojavila se ideja da svaka općina i grad u Hrvatskoj financira obnovu jedne ili dvije kuće srušene u potresu pa se postavlja pitanje ima li u tom slučaju smisla aktivirati model obnove sličan onome u Gunji.

Iako službenog stava vlade još nema, visoki izvor iz Plenkovićeve administracije za Nacional je rekao da je ministar gospodarstva Tomislav Ćorić sklon tome da se u obnovi koristi model sličan onome kojim se obnavljalo područje Gunje nakon poplava 2014. godine. PHOTO: Tomislav Miletic/PIXSELL

 

Tim više što su se osim gradova i općina u financiranje obnove već uključile i privatne tvrtke i pojedini građani. Da bi obnova razrušenog područja mogla biti znatno brža, ali opet također u suglasju sa svim procedurama i državnih institucija i humanitarnih organizacija, među ostalim, pokazuje i primjer kako je već reagirala tvrtka Euroasfalt. Radi se o tvrtki koja je na hrvatsko tržište ušla relativno samozatajno, sudjelujući u projektu rekonstrukcije riječke luke, a otad je postala sve aktivnija i učinkovito čak i prije zadanih rokova dovršava projekte koji su joj na natječajima povjereni. Tvrtka ima više od 750 zaposlenih sa sjedištem u Sarajevu, a vlasnik joj je poduzetnik Hamed Ramić. Euroasfalt je tako prije nekog vremena privukao pozornost slovenske javnosti kada je dovršio posljednju dionicu slovenske autoceste od graničnog prijelaza na Macelju do Ptuja jer je u tome uspio značajno prije roka i bez probijanja zadanih financijskih budžeta.

Euroasfalt u svrhu raščišćavanja potresom razrušenih prostora namjerava staviti na raspolaganje dio svoje mehanizacije, odnosno jedan kamion i tzv. kombinirku koje koristi na području Karlovca. Za ta dva stroja imaju i radnike na području Hrvatske koji bi također trebali sudjelovati u raščišćavanju. Sve to namjeravaju napraviti poštujući procedure prijave preko web stranice Crvenog križa. Reagirali bi potom po pozivu, ovisno o tomu gdje bi to bilo potrebno. Spremni su u tom kontekstu staviti te strojeve i ljude na raspolaganje na period od tjedan dana. Ali to nije sve. Predstavnici njihovih podizvođača u Karlovcu dali su prijedlog da zajednički s Euroasfaltom obnove dvije kuće. Jednu u Petrinji i to za radnika koji je zaposlen kod jednog od njihovih podizvođača te jednu u Glini. Ondje bi obnovili kuću čovjeka čiji su kontakt također dobili od predstavnika Crvenog križa koji ga je svrstao u kategoriju socijalnih slučajeva. Za obje kuće Euroasfalt bi donirao, odnosno izvršio građevinske radove sa svojom radnom snagom iz Hrvatske, dok bi njihovi podizvođači izvršili zemljane radove i donirali potrebni materijal, uključujući građu i crijep, kompletne vodovodne i kanalizacijske radove uključujući potrebni materijal i opremu, financirali unutarnje uređenje i slično. Također su osigurali besplatne usluge arhitekata. Sve planiraju napraviti uz pismeni dogovor svih koji će biti uključeni te bi o svemu informirali nadležne institucije.

Bivša ministrica graditeljstva Anka Mrak-Taritaš kaže da bi država morala osigurati da kuće budu gotove do početka 2022. godine. PHOTO: Davor Puklavec/PIXSELL

 

Baš za slučajeve poput ovog i najavljenih obnova koje bi financirali općine i gradovi, Anka Mrak-Taritaš kaže da je ključna uloga države kako bi se olakšala i ubrzala obnova srušenih kuća:

“Sve je moguće i sve se može napraviti, samo treba postojati volja države da u kratkom roku donese poseban zakon. Tim se zakonom može odrediti tri vrste tipskih kuća. Primjerice, jedan tip kuće za domaćinstva do četiri člana, drugi za domaćinstva od četiri do osam članova i treći za ona od više od osam članova. Oni koji žele financirati obnovu treba im pokazati ta tri tipa kuća i nadzor može osigurati država koja će nakon svega kuću upisati u katastar i gruntovnicu. Sve je to moguće, ali država mora biti jedna vrsta medijatora i pokretač obnove. Dat ću vam primjer poplave u Gunji i kako je sve tamo izgledalo. Mi smo pregledali 3389 zgrada, kuća i drugih objekata. U poplavi je oštećeno 689 obiteljskih kuća i 40 zgrada javne namjene. Sagradili smo 288 potpuno novih kuća, a ukupni iznos koji je potrošen na kraju mog mandata prilikom primopredaje je 804 milijuna kuna.”

 

‘Repovi oko obnove Gunje se vuku jer je to u nečijem interesu. Za svaku kuću je na web stranici Ministarstva bilo objavljeno gdje se nalazi, koliko je potrošeno na obnovu i tko je gradio’, kaže Anka Mrak-Taritaš

 

No iza obnove u Gunji godinama se već vuku sumnje u namještanje natječaja i neadekvatnu obnovu pojedinih kuća. Naime, nakon što je država raspisala natječaj i dodijelila posao određenim tvrtkama te su tvrtke posao odmah proslijedile podizvođačima za znatno manje iznose nego što su dobili od države, a razliku su sebi spremili u džep. To je dovelo do situacije da su pojedini podizvođači posao napravili vrlo dobro i stanovnici Gunje i okolnih sela su uselili u kvalitetne kuće, dok su drugi podizvođači posao učinili loše pa drugi stanovnici imaju i danas problema s novim kućama zbog traljavo obavljenog posla. Anka Mrak-Taritaš danas priznaje da je bilo određenih propusta, ali da je to normalno u tako velikom projektu te kaže da oni nisu ni približno tako veliki kao što se to netko trudio prikazati:

“Repovi oko obnove Gunje se vuku jer je to u nečijem interesu. Reći ću vam samo da je za svaku kuću na web stranici Ministarstva bilo objavljeno gdje se nalazi, koliko je potrošeno na obnovu i tko je gradio. Na obnovi je ukupno radilo 54 tvrtke s preko 1500 radnika, a onda se javio načelnik koji je iz jedne stranke prešao u drugu koja se zvala stranka Milana Bandića. Javio se taman prije lokalnih izbora 2017. godine, iako se prije toga slikao sa mnom i u kancelariji je imao našu zajedničku fotografiju. Dakle, on se javio taman prije lokalnih izbora 2017., a svima je poznato tko je bio protukandidat njegovu šefu na izborima u Zagrebu te godine. Iza toga su krenule različite priče bez ijednog pravog dokaza, ali koliko god puta ja ponovila da te priče nisu istinite to ima puno manjeg odjeka od optužbi. Uostalom i DORH je proveo istragu od koje na kraju nije bilo ništa jer se pokazalo da se sve radilo po zakonu. Jedina činjenica je da kada nešto morate napraviti u roku od godinu dana onda je to zahtjevnije.”

Po riječima tadašnje ministrice graditeljstva Anke Mrak-Taritaš država je na sanaciju šteta od poplava u Gunji potrošila 804 milijuna kuna. PHOTO: Davor Javorovic/PIXSELL

 

Obnova Gunje i sve što se događalo oko tog projekta doista je i bila predmet istrage Državnog odvjetništva koje je 2019. objavilo priopćenje u kojem se navodi da prilikom obnove poplavljenog područja nisu ostvarena bitna obilježja bilo kojeg kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti: “Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima je, u predmetu osnovanom povodom anonimnog podneska i više novinskih članaka u svezi navoda o nezakonitostima i nepravilnostima obnove obiteljskih kuća i objekata nakon poplave na području županjske Posavine u svibnju 2014. godine, provelo potrebne izvide tijekom kojih je pribavljena i analizirana relevantna dokumentacija. Iz rezultata provedenih izvida državno je odvjetništvo zaključilo kako ne proizlazi sumnja u kaznenu odgovornost odgovornih osoba Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja i Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama. Naime, provedenim izvidima nije utvrđeno da bi radovi na obnovi obiteljskih kuća na poplavljenom području županjske Posavine bili preplaćeni odnosno da bi bilo kakvih drugih nepravilnosti te da nisu ostvarena bitna obilježja bilo kojeg kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti, te stoga nema osnova za poduzimanje drugih radnji u nadležnosti državnog odvjetništva.”

Na vladi Andreja Plenkovića sada je odluka hoće li i u obnovi potresom porušenih područja preuzeti model sličan onome iz Gunje, ali ostaje i pitanje mogu li iz primjera obnove Posavine naučiti da se financijski puno zahtjevniji projekt obnove Gline, Petrinje, Siska i okolnih sela provede puno transparentnije i da nakon što obnova završi svi oni koji će dobiti priliku za život u obnovljenim kućama dobiju kvalitetno izgrađene kuće.

Tadašnji premijer Zoran Milanović i Anka Mrak-Taritaš na području Gunje nakon katastrofalnih poplava 2014. godine. PHOTO: Marko Mrkonjic/PIXSELL

 


Na Banovini 506 potpuno neuporabljivih objekata

Prema saznanjima Nacionala, broj pregledanih objekata nakon potresa na Banovini do ponedjeljka u podne bio je 4535. Broj prijavljenih objekata za pregled bio je 14990. Rezultati procjena oštećenja građevina govore da je od ukupnog broja pregledanih objekata njih 811 potpuno neuporabljivo zbog oštećenja u potresu i označeni su crvenom naljepnicom. Privremeno neuporabljivo, za koje je potreban dodatni detaljni pregled je 572 objekata (narančasta naljepnica), 557 objekata je privremeno neuporabljivo s naznakom da su za njih su potrebne hitne intervencijske mjere (narančasta naljepnica), 1590 objekata je uporabljivo s preporukom o postupanju (zelena naljepnica), 805 je uporabljivo bez ograničenja (zelena naljepnica). Samo 127 objekata je uporabljivo bez oštećenja, a neuporabljivo bez vanjskih utjecaja je 73 objekata.

Dakle, prema prvim, interventnim pregledima koji samo procjenjuju je li pojedini objekt trenutno nesiguran ili siguran za stanovanje i boravak, nešto više od 50 posto objekata – 2395 je uporabljivo, a ostali pregledani objekti – 1940 su u potresu jako oštećeni. Od toga je 1129 objekata nesigurno za stanovanje i boravak, ali s mogućnošću da se nešto popravi, a 811 objekata je za rušenje. Najalarmantniji podaci iz ovih brojki su oni koji pokazuju da je trenutno 1940 objekta neupotrebljivo za stanovanje bez obzira na to treba li ga srušiti ili ga je moguće obnoviti, a ta će se brojka iz dana u dan samo povećavati. To su razoreni domovi, razoreni životi – čitave obitelji dane i noći provode na otvorenom, u automobilima, pod ceradama i u improviziranim skloništima. Od do sada pregledanih objekata samo je njih 127 preživjelo potres bez ikakvih oštećenja.

Hamed Ramić vlasnik je Euroasfalta, tvrtke koja je već pronašla dvije obitelji čije će kuće potpuno izgraditi u suradnji sa tvrtkama podizvođačima s kojima surađuje, a donirao je i rad strojeva za obnovu. PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Komentiraj