Ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić izjavio je u utorak kako Vlada želi uspješnu i profitabilni Inu, za što je nužno restukturiranje njezinih rafinerija, a u vezi LNG terminala na Krku istaknuo je da to ostaje prioritetan energetski projekt, bez obzira na skroman odaziv potencijalnih zakupaca njegovih kapaciteta.

“Cilj Vlade je uspješna i profitabilna Ina s vertikalnom integriranošću. Uspješna i efikasna Ina nema alternativu”, rekao je Ćorić na konferenciji za novinare posvećenoj energetskim temama.

No, ta se želja, po njegovim riječima ne poklapa s trenutnim stanjem Ininih rafinerija, jer Rafinerija u Rijeci radi sa 70 do 80 posto, a u Sisku s 30 posto kapaciteta.

Ćorić tvrdi da planirana transformacija rafinerijskog kompleksa u Sisku donosi maksimalno moguće zadržavanje zaposlenosti, a povezana je i s ulaganjima u rafineriju u Rijeci i u druge dijelove poslovanja koja planiraju Inina Uprava i Nadzorni odbor.

Transformacija rafinerije u Sisku, po njegovim riječima, odluka je Inine Uprave i Nadzornog odbora i ona, kako je rekao, “nema alternativu, neovisno o tome koliki je vlasnički udio države u Ini”.

Upitan što može poručiti radnicima u Sisku, rekao je da “njihova sudbina i budućnost neće biti dovedeni u pitanje” niti će se rješavati “od danas do sutra”. Spomenuo je i da će ih 40 do 50 posto, prema poslovnom planu ostati u sisačkim pogonima.

Zadnjih deset godina, kaže Ćorić, bavimo se dominantno “političkim kontekstom” oko Ine, a ne poslovnim te se pita je li “veleizdaja” brinuti se o unapređenju Inina poslovanja.

Ministar kaže da Vlada nije odustala od otkupa dionica Ine od MOL-a, ocijenivši da je taj proces vrlo složen.

Što se pak tiče prijedloga izmjena i dopuna zakona o privatizaciji Ine, Ćorić kaže da se njima osigurava “maksimalno moguća zaštita interesa Republike Hrvatske” te da nisu u pravu oni koji ih vide kao mogućnost promjene Inina sjedišta ili otvorena vrata za ulazak “treće strane” u Inu.

Upitan bi li predložene zakonske izmjene omogućile MOL-u stjecanje većinskoga vlasničkog udjela u Ini, Ćorić je odgovorio da bi, kad bi imao takvu namjeru, MOL ili tko drugi, morao hrvatskoj Vladi predočiti dugoročni poslovni plan za Inu, za koji bi bilo ocijenjeno da nema nepovoljan utjecaj na energetsku stabilnost Hrvatske.

Prijedlog izmjena i dopunama Zakona o privatizaciji Ine u javnoj je raspravi do 22. siječnja. Njima se taj zakon usklađuje s regulativom Europske unije, odnosno obveza stjecatelja dionica na podnošenje dugoročnog plana upravljanja i poslovanja Ine i uskrata suglasnosti hrvatske Vlade za
stjecanje dionica te pravo otkupa dionica, tj. naknade štete u slučaju da postoji ozbiljna prijetnja sigurnoj, pouzdanoj i redovnoj opskrbi energijom te zaštiti infrastrukture za opskrbu energijom.

Predlaže se i dodavanje članka kojim hrvatska vlada može, dokle god je Republika Hrvatska vlasnik jedne ili više dionica, izabrati dva svoja predstavnika koji će prisustvovati sjednicama Inine uprave bez prava glasa. Isto tako, predlažu se sankcije i zaštita u slučaju da uprava izglasa odluku kojom se ozbiljno dovodi u pitanje sigurnost opskrbe energijom te sigurnost infrastrukture za opskrbu energijom.

Na izravno novinarsko pitanje postoji li dogovor s mađarskom stranom da joj se prepusti Ina, Ćorić je odgovorio niječno.

LNG i dalje strateški projekt

Govoreći o LNG terminalnu na Krku,  Ćorić je podsjetio da je  u natječaju za zakup njegovih kapaciteta HEP popunio 520 milijuna prostornih metara, dok je za isplativost potrebno 1,5 milijardi, a došla su i dva pisma namjere iz Mađarske praćena upitima o mogućnosti ulaska u vlasničku strukturi budućeg terminala.

Unatoč skromnom interesu za zakup, rekao je Ćorić, “dok bude ove Vlade, LNG terminal bit će bez alternative dominantni energetski projekt”.

Najavio je nastavak razgovora s Mađarima te naglasio da je riječ o strateškom projektu, ne samo za Hrvatsku koja bi mogla biti sve više uvozno ovisna u osiguranju plina, nego i za Europu, posebno zemlje kao što su Mađarska i Ukrajina.

Na pitanje novinara kako gleda na mogućnost obnove istraživanja i eksploatacija ležišta nafte i plina u Jadranskom moru, odgovorio je kako doista postoje indicije o značajnim količinama plina na području Jadrana te da “nije ni za ni protiv” već o tome treba donijeti konsenzualnu odluku.

Upitan mogu li građani očekivati rast cijena struke i plina, za struju je rekao kako to nije izgledno, kako ni za plin do kraja ogrjevne sezone, a nakon toga će cijena toga energenta ovisiti o tržišnim kretanjima.