Ćorić je u ime Plenkovića predao energetsku politiku Hrvatske MOL-u, a sada ga premijer za nagradu šalje u HNB

NACIONAL DOZNAJE da ministar Tomislav Ćorić sigurno odlazi iz Vlade te da je već u tijeku operacija kojom ga premijer Plenković planira postaviti za viceguvernera HNB-a, kako bi se odužio tom ključnom svjedoku jednog vremena u kojem su se olako prodavali najvažniji državni interesi

Ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić s najavljenom uskrsnom rekonstrukcijom odlazi iz Vlade, navodno po vlastitoj želji, a premijer Andrej Plenković već mu je osigurao novu, nagradnu sinekuru za sve ono što je u njegovo ime provodio na čelu svog resora, prvenstveno u području energetike i najvažnijeg pitanja u tom kontekstu – odnosa s mađarskim MOL-om, kao i prikrivenih odnosa s ruskim Gazpromom.

Zato je Plenković odlučio Ćorića nagraditi mjestom viceguvernera u Hrvatskoj narodnoj banci, što je funkcija uz bok guvernera Borisa Vujčića.

Nacionalu su tu informaciju tijekom prošloga tjedna potvrdila dva neovisna izvora iz energetskog sektora.

Rukovodstvo HNB-a čine guverner, zamjenik guvernera i šest viceguvernera. Sve se njih imenuje u Hrvatskom saboru na prijedlog Odbora za izbor, imenovanja i upravne poslove i na temelju mišljenja Odbora za financije i državni proračun. Formalno – članovi Savjeta Hrvatske narodne banke imenuju se na šest godina, moraju biti državljani Republike Hrvatske s priznatim osobnim ugledom i profesionalnim iskustvom u monetarnom, financijskom, bankarskom ili pravnom području. U praksi – moraju imati “blagoslov” vrha državne politike, to jest premijera, koji će potom svojoj vladajućoj većini u Saboru narediti da dignu ruke za ili protiv.

Premijer Andrej Plenković, tvrde dva neovisna izvora iz energetskog sektora, planira Tomislava Ćorića postaviti za viceguvernera HNB-a, kojem je na čelu Boris Vujčić. FOTO: Robert Anic/PIXSELL

Na čelu HNB-a je guverner Boris Vujčić, na funkciji njegove zamjenice je Sandra Švaljek, bivša v.d. gradonačelnica Zagreba u vrijeme dok je Milan Bandić bio u pritvoru. Od šest viceguvernera trenutno je “popunjeno” samo pet mjesta – to jest, jedno je prazno.

Prema nekim izvorima, šesto je mjesto ispražnjeno jer je dugogodišnja viceguvernerka otišla u Europsku središnju banku, pa bi Ćorić trebao doći upravo na njezino mjesto. Gdje bi trebao imati, kako tvrde Nacionalovi izvori, “duplo veću plaću i tri puta manje posla”. Što mu trenutno izuzetno odgovara i zbog ogromnih promjena koje se paralelno događaju u njegovu privatnom životu. Riječ je o izuzetno atraktivnoj i lukrativnoj poziciji koja će Tomislavu Ćoriću, na neki način, predstavljati “kompenzaciju” za sve ovo vrijeme provedeno u Vladi na pozicijama koje zapravo nisu bile ni blizu njegove stvarne interesne zone – jer njegova ljubav i interesi otpočetka su bili usmjereni prema financijama. On je u Vladu i došao s Katedre za financije Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, sa željom da svoj trag i doprinos ostavi u tom području. Ali mu se za to nije pružila prilika.

Naime, Nacionalovi izvori tvrde da je Ćorić otpočetka želio biti samo jedno – ministar financija, ali je to mjesto zauzeo u javnosti hvaljen i cijenjen ministar Zdravko Marić te je ta pozicija za Ćorića nepovratno bila izgubljena.

Riječ je o lukrativnoj poziciji koja će Ćoriću, na neki način, predstavljati ‘kompenzaciju’ za sve ovo vrijeme provedeno u Vladi na pozicijama koje zapravo nisu bile ni blizu njegove

U međuvremenu je svu svoju reputaciju iscrpio i sam sebi “spustio rejting” te bi, čak i da se Marić iz nekih neočekivanih razloga povuče sa svog položaja, bilo gotovo nezamislivo da ga Plenković zamijeni kompromitiranim i “potrošenim” Ćorićem.

No Ćorić nije kompromitiran samo zbog, za ovu priču sitne, afere Vjetroelektrane – u kojoj ga je teretio njegov nekadašnji pomoćnik Domagoj Validžić kako bi sebe spasio od odgovornosti za mutne poslovne dealove s bivšom državnom tajnicom Josipom Rimac. Razmjeri “afere” koju je u korist i u ime svog šefa Plenkovića pokrivao Ćorić, nezamislivo su veći od snage vjetroturbina elektrane Krš-Pađene.

Ćorić je enormno zadužio Plenkovića jer je kompletnu Plenkovićevu politiku vezanu uz naftu, plin i struju, najvažnija energetska pitanja svake neovisne države, nominalno provodio Tomislav Ćorić, iako je cijelo vrijeme bilo jasno da je u pozadini državna politika koja nadilazi samoodlučivanje jednog običnog ministra. A ta državna politika nakon šest godina mandata Andreja Plenkovića i pet godina mandata njegova resornog ministra Tomislava Ćorića, izgleda tako da se usred ruske agresije na Ukrajinu i najveće energetske krize u posljednjih nekoliko desetljeća, koja će imati nesagledive posljedice za budućnost Europe i svijeta, Hrvatska u energetskom smislu, posebno u kontekstu nafte, pozicionirala kao sluškinja protagonista mađarsko-ruskih interesa.

Dovršetak LNG terminala na otoku Krku, koji se sada pokazao ključnim usred izbijanja energetske krize zbog ruske agresije na Ukrajinu, jedna je od rijetkih pozitivnih točaka energetske politike vlade. FOTO: Goran Kovacic/PIXSELL

Državna naftna kompanija Ina, koju potpuno kontrolira mađarski MOL, uz prešutno zeleno svjetlo Vlade kao ravnopravnog suvlasnika, koja je u Upravu tvrtke stavila isključivo poslušnike i provoditelje te i takve politike, gotovo je u potpunosti umrtvila sve domaće kapacitete proizvodnje nafte i plina. Rafinerija u Sisku u mandatu Plenkovićeve vlade nepovratno je zatvorena – što je bio jedan od glavnih ciljeva MOL-a – a rafinerija u Rijeci nalazi se u vremenski nedefiniranom procesu modernizacije koji podrazumijeva da većina kapaciteta rafinerije preko zime ne radi. Neovisno o tome radila rafinerija ili ne, 500 tisuća tona kvalitetne hrvatske nafte pumpa se, umjesto u Rijeku, u smjeru Mađarske, po cijeni koja se sada već godinama skriva od hrvatske javnosti.

Sve je to nominalno bila odgovornost ministra Tomislava Ćorića, najprije kao ministra zaštite okoliša i energetike, a potom i kao ministra gospodarstva i održivog razvoja u čijoj je nadležnosti i dalje ostao taj ključni sektor energetike. No otpočetka je bilo jasno da Ćorić u toj priči ne provodi nikakvu vlastitu politiku, pa ni državnu politiku, već politiku jednog čovjeka koji se zove Andrej Plenković.

A Plenković je potpuno prepustio odlučivanje o hrvatskoj naftnoj politici mađarskom MOL-u, koji je pod snažnom kontrolom mađarskog premijera Viktora Orbána, najsnažnijeg europskog saveznika ruskog predsjednika Vladimira Putina, dok je u svom mandatu ujedno maksimalno povećao ovisnost Hrvatske o uvozu ruskog plina, srozavši kapacitete domaće plinske proizvodnje s nekadašnjih 70 posto proizvodnje zadovoljavanja domaćeg tržišta na svega 30 posto.

Nakon šest godina Plenkovićeva mandata i pet godina Ćorićeva, Hrvatska se u energetskom smislu, posebno u kontekstu nafte, pozicionirala kao sluškinja protagonista mađarsko-ruskih interesa

S tim da su taj unosan posao uvoza ruskog plina umjesto HEP-a preuzele privatne kompanije koje su na tim poslovima unosno zarađivale.

A sve su te velike transakcije, dogovori i dealovi prolazili kroz obzor Tomislava Ćorića. Koji je jedan od ključnih svjedoka jednog vremena u kojem su se olako prodali najvažniji državni interesi. Budući da se za Ćorića može tvrditi svašta osim da nije inteligentan, on je zasigurno svjestan svih tih velikih igara i interesnih sfera koje su se odvijale uz njegovu velikodušnu asistenciju. Svjestan je toga očito i Plenković, pa ga sada planira unosno zbrinuti u vrh Hrvatske narodne banke.

Komentiraj