Povijest Cibalije danas bismo računali i prije 7. svibnja 1919. godine da se nije dogodio Prvi svjetski rat. Kako onu davnu, tako i ovu noviju, obilježili su problemi i borbe za o(p)stanak. Već po osnutku fuzionirana je tako sa ŽŠK-om, klubom s kojim je odigrala i prvu utakmicu.

S više ili manje uspjeha, ovisno o razdoblju, dočekan je Drugi svjetski rat. I tada se nogomet igrao u Vinkovcima i to, zbog opasnosti, uglavnom u prijepodnevnim terminima, govore povijesni zapisi. Neposredno po završetku Drugog svjetskog rata i uspostave nove vlasti, u više navrata čelnici vinkovačkog kluba primorani su bili putovati u Zagrebu, a sve u cilju očuvanja imena Cibalia koje je postalo problem. Iz istog razloga imenu kluba bio je dodan predznak Omladinsko fiskulturno društvo, ali ni ono nije bilo rješenje jer je problem stvarala prva riječ tog predznaka. U Vinkovcima je, naime, odgovoreno je tada Cibaliji, već bilo registrirano jedno Omladinsko fiskulturno društvo. Opstala je Cibalia kao Fiskulturno društvo, ali ne zadugo. Uslijedila je prvo fuzija s tek osnovanim Spartakom u Graničar, a potom 1947. godine i fuzija sa Slogom u Dinamo.

Pod tim imenom klub je djelovao sve do kraja 1990. godine kada se vratio svojim korijenima. Poteškoćama, međutim, ni tu nije bio kraj. Prvo službeno prvenstvo Hrvatske otvoreno je na Maksimiru gdje je upisan poraz od HAŠK Građanskog, a zbog ratnih nedaća nijednu utakmicu te sezone Vinkovčani nisu odigrali na svom stadionu. Protivnicima su domaćini bili pet puta u Đakovu, četiri puta u Požegi te jednom u Zagrebu i Čakovcu. Nerijetko su se s ratišta okupljali tek na dan utakmice i trenirali u gradovima gdje su bili domaćini. U jesen 1995. godine, nakon zračnog napada na prostore Vukovarsko-srijemske županije te proglašenja znakova opće i zračne opasnosti koji su već nekoliko dana bili na snazi i zabrane javnog okupljanja, klubu je bio onemogućen normalan rad i treniranje. Otišlo se u Podravinu, odnosno Ludbreg. Zajedno s trenerom Tomislavom Radićem i njegovim pomoćnicima Marijanom Nosićem i Davorom Čopom, u hotelu Putnik bili su još igrači te obitelji nekolicine njih. Ondje su boravili do prve utakmice s Istrom koja je završena bez pogodaka i pobjednika, nakon čega se ponovno vraćaju i pripremaju za susret s Croatijom koji se, zbog stanja u Slavoniji, igrao u Zagrebu. Nakon poraza, vinkovačka delegacija vratila se u svoj grad, a zbog rizika treniranja i svih ostalih problema čelnici kluba razmišljali su čak i o odustajanju od natjecanja. Također, iste sezone, uzvratni susret osmine finala nogometnog kupa s Čakovcem dobio je potvrdu odigravanja tek sat i pol prije početka.

Ispadala je potom Cibalia iz prvoligaškog društva, ali se i vraćala. Ispadanja na kraju sezone 2003./2004., iako je samo mjesec dana ranije u Vinkovcima odigrano polufinale kupa, a na početku sezone i polufinale Interototo kupa, mnogi se sjećaju i danas. Aktualno je tada bilo čak i spajanje s drugim vinkovačkim klubom – Diljem, ali do toga na kraju nije došlo.

Početak 2012. godine donijo je klubu preoblikovanje kada je postao športsko dioničko društvo. Grad Vinkovci je postao većinski vlasnik i to je trebalo značiti prekretnicu – neki novi početak. Ipak, baš suprotno. Danas gledano, upravo je u tom periodu krenuo Cibalijin pad.

Godinu dana kasnije, krajem sezone 2012./2013., Cibalia je napustila prvoligaško društvo. Pokazalo se – na tri sezone. U međuvremenu, kako bi se izbjegao onaj stečajni, 2014. godine pokrenut je predstečajni postupak s prijavljenim dugom od gotovo 11 milijuna kuna. Iako je gotovo polovica spomenutog duga tada otpisana, klub do današnjeg dana nije uspio prodisati. 2016. godine vraćen je prvoligaški status, ali 2018. ponovno izgubljen. Ne samo prvoligaški već i drugoligaški. Cibalia je zbog financijskih problema postala trećeligaš.

Danas, u siječnju 2020. godine, najstarija dama grada na Bosutu je – na koljenima. Rješenje problema nije se pronašlo ni putem javnog natječaja za kupnju dionica u vlasništvu Grada Vinkovaca. Gotovo 14 milijuna kuna duga nikome nije primamljivo i nitko ne želi postati većinskim vlasnikom.

I zato, kada Vinkovčani na pitanje najvećeg krivca upiru prstom u Grad Vinkovce, to čine s potpunim pravom. Svih proteklih godina, posebice od preoblikovanja u športsko dioničko društvo, ali i ranije, upravo je Grad kao većinski vlasnik postavljao svoje ljude na čelna mjesta. Ni to čak ne bi bio problem da su isti ti postavljeni čelnici većinskom vlasniku podnosili račune i izvješća o svome radu. Tu, naravno, ne mislimo na tek formalna izvješća također formalnog Nadzornog odbora. Pitanje odgovornosti, nadamo se svi, jednog će dana doći na dnevni red pa čak i ako za opustošenu, iscrpljenu i teško bolesnu Cibaliju bude prekasno. Da je već bilo na dnevnom redu, danas ne bismo o ovome ni pisali.

Preživjela je Cibalia ratove, promjene vlasti, spajanja s drugim klubovima i još niz nedaća. Hoće li joj presuditi nesposobnost pojedinaca? Odgovor na to pitanje dat će – vrijeme.