Chaplinova ‘Svjetla velegrada’ pokazala su da savršenom filmu ne treba govor

Prošlo je točno 90 godina otkad je 30. siječnja 1931. godine bila premijera Chaplinova filma ‘Svjetla velegrada’. Već na samom početku upoznajemo siromašnog skitnicu (Charlie Chaplin) kako besciljno šeta gradom te naiđe na prekrasnu djevojku koja prodaje cvijeće. Kad je shvatio da je slijepa, sažalio se i kupio jedan cvijet. Iste večeri, dok je sjedio uz rijeku, u njegovoj se blizini pijani muškarac pokušao ubiti. Skitnica ga je odgovorio od nauma, a zauzvrat ga je taj muškarac, inače vrlo bogat čovjek, pozvao svojoj kući. Sutradan je skitnica novcem posuđenim od bogataša kupio cijeli buket od cvjećarice i provozao je gradom u bogataševu autu. A kad je doznao da njegovoj voljenoj prijeti deložacija, ali i da postoji liječnik koji operira oči, skitnica je čvrsto odlučio nabaviti još novca kako bi joj pomogao…

U vrijeme kad je Hollywood zahvatila “govorna” groznica legendarni Charlie Chaplin upravo je stvarao “Svjetla velegrada”, film koji su mnogi kritičari proglasili njegovim najboljim ostvarenjem. No, iako je mogao napraviti zvučni film, Chaplin je “Svjetla velegrada” dovršio kao nijemi film, s izuzetkom naknadno snimljene zvučne kulise i pokojeg zvučnog efekta. On je pokazao da mu za stvaranje savršenog filma nije potreban govor. Njegova pantomima besprijekorno demonstrira cijelu lepezu osjećaja, te jednako uspješno izaziva u gledatelja urnebesan smijeh i sjetno suosjećanje.

 

Komentiraj