Bosanskohercegovački pisac, novinar i kolumnist Dario Džamonja rođen je u Sarajevu početkom 1955. godine, u gradu u kojem je i umro 15. listopada 2001. godine.

Priče iz života su ovjekovječile čitavu njegovu prošlost, sadašnjost i budućnost; sami počeci sežu još u osnovnu školu kada svojom “jednostavnošću” izraza ne očarava nastavnicu materinjeg jezika i dobija četiri plus. Kasnije je napisao da je baš za tu priču dobio trideset tisuća dinara. Dario Džamonja kao prozni pisac je katkad istančano, metaforično, surovo i realno uvijek unosio stvarne likove, među kojima je on bio i protagonist i antagonist – do srži iskren i nerijetko dvosmislen.

Samo ovih nekoliko redaka jedne njegove pripovijetke će sve to dočarati: “Moja pokojna tetka Mira bi padala u pravu depresiju kad na Božić ne bi pao snijeg. To je slutilo na tešku i nesretnu godinu. Ne znam šta bi rekla da je doživjela ovogodišnji Božić bez ijedne pahulje, sa proljetnim temperaturama kada se Božić Bata znojio ispod svoje bunde, a njegovi jeleni umalo nisu lipsali od žeđi. Sjedim pored otvorenog prozora i gledam komšiju Pašu kako u dvorištu čekićem lupa po nekom autu. Ne znam šta mu je namjera – da ga popravi ili uništi?”