Nakon što je 2015. godine britanski redatelj Asif Kapadia premijerno na festivalu u Cannesu prikazao dokumentarni film „Amy“ o pokojnoj pjevačici Amy Winehouse koji je prilično šokirao javnost, bilo je jasno da će isti festival prigrliti i njegov slijedeći projekt. A taj projekt je dokumentarac „Diego Maradona“ o istoimenom argentinskom nogometašu kojeg dio nogometne javnosti smatra najboljim nogometašem ikada, a koji je zbog svoje karijere koju je obilježila ovisnost o kokainu i druženje s članovima talijanske mafije iznimno pogodan za snimanje ovakvog filma.

Kapadia u ovom dokumentarcu prikazuje razdoblje od 1984. godine, kada je Maradona prešao iz Barcelone u Napoli, do 1991. godine kada je želio i morao napustiti Napoli. Film traje 125 minuta i sastoji se u potpunosti od snimaka iz tih vremena, dok se u pozadini čuju glasovi naratora, od samog Maradone, preko njegove bivše žene i ljubavnice, pa do novinara koji su ga pratili u to vrijeme. Film je fascinantan prikaz vremena kada je nogomet bio nešto sasvim drugo u odnosu što je danas, kada su se najbolji poput Maradone mogli drogirati i opet biti najbolji, kada su navijači mogli utrčavati na teren i slaviti pobjede, i kada je jedan ekstra nogometaš uz deset osrednjih mogao klubu kao što je Napoli donijeti dva puta prvenstvo Italije te osvojiti kup UEFA-a. Svaki dokumentarac mora imati neko šokantno otkriće, a u ovom slučaju to su audio snimci koje je Kapadia dobio od talijanske policije. Ti su snimci nastali kao rezultati prisluškivanja Camorre, napolitanske mafije, gdje se čuje kako Maradona od njih naručuje kokain i kurve.

Maradona, iako je najavljen, nije došao u Cannes na premijeru koja je održana u nedjelju navečer. Kapadia je rekao da Maradona ima zdravstvenih problema, rame ga boli i mora na operaciju. Što se tiče samog filma, Maradona ga podržava, navodno nije tražio da se izbacuju neki detalji iz filma, a sve zato što mu se svidio Kapadijin dokumentarac „Senna“ o preminulom vozaču Formule 1 Ayrtonu Senni. I zato je pristao sudjelovati i kao narator u filmu gdje je objašnjavao neke događaje iz svoje karijere. Nakon ponoćne projekcije filma održan je party na krovu hotela Marriot. Bio je to jedan od rijetkih partyja na kojem je bilo daleko više muškaraca no žena i gdje je najvažnija tema razgovora bio – nogomet.

Film „Diego Maradona“ ne prikazuje se u konkurenciji za Zlatnu palmu, što je prava šteta jer je jedan od boljih filmova prikazanih u dosadašnjoj, prvoj polovici festivala. Što se tiče onih koji se natječu za Zlatnu palmu, a prikazani su do sada, zaključak je da nema izrazitog favorita. Po mišljenju kritičara ponešto iskaču filmovi Pedra Almodovara „Pain and Glory“ i Kena Loacha „Sorry We Missed You“, a onda slijedi niz od desetak naslova koji su dobili solidne ocjene, ali ne takve da bi ih mogli smatrati favoritima za nagrade. Zato se u drugom dijelu festivala iščekuje premijera novog filma Quentina Tarantina „Once Upon a Time in Hollywood“. Prema onome što se priča, Tarantino je u nedjelju stigao u Cannes, navečer je viđen na jednom od canneskih partyja, a utorak je dan kada će se pričati samo o njemu i njegovom filmu koji traje 161 minutu i čija je premijera zakazana za 18 sati.