ČAČIĆEVO PISMO: Hernádi, odsad pričaš samo sa mnom

Objavljeno u Nacionalu br. 850, 2012-02-28

Potpredsjednik Vlade napisao je moćnom šefu MOL-a Zsoltu Hernádiju, osumnjičenom za davanje mita Sanaderu, pismo kojim je pokušao riješiti svoje probleme u Mađarskoj

“Poštovani gospodine Hernádi, obavještavam Vas kako planiramo smijeniti dosadašnje članove Nadzornog odbora i Uprave Ine. Sve daljnje odluke u vezi s aktivnostima hrvatske vlade u slučaju Ina, od revizije postojećeg međudioničarskog ugovora do pregovora o novom, bit će moja nadležnost. Zbog toga Vas molim da mi dostavite popis svih dokumenata koji su utjecali na postojeće stanje, te se nadam konstruktivnoj i uspješnoj suradnji”, sažetak je pisma što ga je prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić uputio čelnom čovjeku mađarske naftne kompanije MOL 28. prosinca prošle godine – dva dana prije nego što je održana prva sjednica nove Vlade. To pismo u kojem Čačić prejudicira odluke o kojima Vlada uopće nije raspravljala dosad je najizravniji dokaz golemih nesuglasica u vrhu vladajuće koalicije o tome tko će i na koji način upravljati nacionalnom naftnom kompanijom.

Upravo zbog toga otkriće Čačićeva pisma prošlog je tjedna u Vladi izazvalo dramatične reakcije dijela SDP-ovih ministara, koji ga smatraju neospornim dokazom kako čelni čovjek HNS-a u Vladi namjerava voditi svoju politiku i nametati svoju volju čak i onda kad je jasno da takvim ponašanjem šteti bazičnim nacionalnim interesima. Kako objašnjava jedan visokopozicionirani član SDP-a, uistinu postoji više razloga zbog kojih se Čačićevo pismo prvom čovjeku MOL-a može smatrati skandaloznim: “U vrijeme kad je Čačić poslao to pismo MOL-u, na razini Vlade, pa ni u vrhu Kukuriku koalicije, uopće se nije raspravljalo o tome što učiniti oko Ine. Činjenica je da će se pregovori morati nastaviti, no kako, kada, na kojim osnovama i s kojim ljudima, uopće se nije razgovaralo. Nije se raspravljalo ni o tome tko će kontrolirati koje javno poduzeće. Nejasno je na temelju čega Čačić MOL-u najavljuje smjene u kompaniji i sebe ustoličuje kao glavnog pregovarača. Tehnički on sebe u tom pismu ne bi smio predstavljati ni kao prvog potpredsjednika Vlade, jer je tu funkciju dobio tek tjedan dana kasnije, na 2. sjednici Vlade. Ipak, njemu te formalnosti, kao ni linija zapovijedanja u Vladi, ne znače ništa. Želi pošto-poto i što prije pod kontrolu staviti javna poduzeća koja ga zanimaju. A Ina ga očito jako zanima. Baš se pitam zašto.”

Ono što Nacionalov sugovornik nije želio jasno izreći, a sve je više onih u SDP-u koji na to sumnjaju, jest da Čačić želi voditi pregovore s MOL-om kako bi tako pokušao ishoditi što povoljniju presudu u procesu koji se protiv njega vodi u Mađarskoj zbog prometne nesreće u kojoj su poginule dvije osobe. O ishodu tog spora, sasvim sigurno, ovisi Čačićeva politička karijera, a imao on takve nepoštene namjere ili ne – ta činjenica čini ga poprilično lošim izborom za pregovore s MOL-om.

Kako god ti pregovori završili, jasno je da će u javnosti taj ishod biti valoriziran u paketu s epilogom Čačićeva suđenja. Postane li MOL većinskim vlasnikom Ine – što je moguće – ili i nakon pregovora mađarska kompanija zadrži ključna upravljačka prava u Ini, a Čačić bude oslobođen ili osuđen na blagu uvjetnu kaznu, nedvojbeno će se u javnosti pojaviti sumnje da su ta dva događaja povezana. Čak i kad privatni pravosudni problemi ne bi utjecali na Čačićevu pregovaračku poziciju u odnosima s Mađarima, zbog njih je njegov angažman u tom slučaju za Vladu potencijalna PR katastrofa.

Toga su navodno i svjesni premijer Milanović i njegovi najbliži suradnici, no u želji da ne izazivaju sukobe s koalicijskim partnerom, nisu htjeli inzistirati na rješavanju tog pitanja, nadajući se da će Čačić sam shvatiti kako je njegova pozicija u pregovorima s MOL-om neodrživa, a za Vladu i njega osobno bolje da u tome ne sudjeluje. Ipak, kako Čačić ničim nije pokazao da je toga svjestan, Milanović mu je to pokušao posredno poručiti tako što je, za razliku od ostalih javnih poduzeća, zaustavio imenovanje novih Vladinih predstavnika u Skupštinu Ine. Ipak, prvi potpredsjednik Vlade tu poruku ili nije shvatio ili ju je svjesno ignorirao, pa je nastavio lobirati za imenovanje svojih osoba od povjerenja u Nadzorni odbor Ine.

Ključni Čačićev čovjek u Ini trebao je tako postati bivši čelni čovjek kompanije Tomislav Dragičević. Iako su neki članovi Vlade upozoravali kako je nelogično da državne interese u kompaniji zastupa čovjek koji je vodeći kompaniju ostvarivao vrlo upitne poslovne rezultate, ali i bez otpora podržavao svaku MOL-ovu odluku nakon što je mađarska kompanija preuzela upravljanje Inom, Čačić ga je uporno podržavao sve dok nije bio suočen s podacima o više afera s kojima povezuju Dragičevića. Nakon toga odustao je od njegova angažmana, no ako su točne informacije objavljene prošlog tjedna u Poslovnom dnevniku, čini se da bi Dragičević ipak mogao imati jak utjecaj u Ini. Prema tim informacijama, u Nadzorni odbor Ine trebali bi biti imenovani Mladen Proštenik i Željka Velić Dvoršćak – dvoje nekadašnjih Dragičevićevih najbližih suradnika.
Očito je da će i Čačić imati jak utjecaj u Ini, što je i razumljivo s obzirom na njegovu funkciju ministra gospodarstva, no osim nadzora poslovanja, pismo koje je poslao Zsoltu Hernádiju pokazuje kako on namjerava kontrolirati i pregovore s MOL-om. Sporno Čačićevo pismo zapravo je odgovor na ranije pismo koje je glavni izvršni direktor MOL-a Jószef Molnár povodom imenovanja nove hrvatske vlade poslao u Ministarstvo gospodarstva.

Na taj kurtoazni Molnárov dopis Čačić je odgovorio, ali ne njemu, nego njegovu nadređenom – predsjedniku MOL-a Zsoltu Hernádiju. Zašto njemu, nejasno je, ali već ta činjenica sama po sebi poprilično je sporna, jer je Hernádi poimence u optužnici protiv bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera spomenut kao osoba s kojom je Sanader dogovorio isplatu 10 milijuna eura mita za prepuštanje upravljačkih prava u Ini MOL-u. Izvjesno je da će Hernádi u Hrvatskoj biti i službeno optužen, a za njim raspisana tjeralica, čim se ostvare legalni i logistički uvjeti da mu se uruči sudski poziv. Budući da Čačić to sigurno zna, krajnje je neobično da njega informira o budućim potezima Vlade, prije nego što je ista ta vlada o tome raspravljala ili izvijestila domaću javnost.
Apstrahiramo li od Čačićevih motiva za pismo Hernádiju i njegove želje da sebe afirmira kao osobu koja će ubuduće odlučivati o razrješenju odnosa između Ine i MOL-a, posljedica javnog objavljivanja tog pisma mogla bi biti upravo ono što su u Vladi htjeli izbjeći. Iako se u MOL-u trude cijeli spor s Vladom, pa i otpužbe na račun Hernádija, prikazati isključivo kao poslovni spor, on je već odavno nedvojbeno prerastao te razmjere. Ponajviše su tomu kumovali sami Mađari, jer je mađarsko tužiteljstvo odbilo prijedlog DORH-a za ispitivanje Zsolta Hernádija zbog “nacionalnih interesa”. Takav stav Mađarske u kombinaciji s potezima tamošnje autoritarne vlade Viktora Orbána, koja je zakonskim promjenama povećala utjecaj središnje vlasti na tamošnje pravosuđe, vrlo su plodno tlo za razne sumnje i teorije o povezanosti Čačićeva suđenja sa slučajem Ina/MOL. Dakako, tim sumnjama kumovao je i sam potpredsjednik hrvatske vlade raznim svojim izjavama, ali i time što je za odvjetnika na suđenju u Mađarskoj angažirao lokalnog odvjetnika Pétera Zamecsnika, poznatog po zastupanju MOL-a. Drugi je Čačićev odvjetnik Čedo Prodanović, koji pred zagrebačkim sudom brani Ivu Sanadera u slučaju Ina, posredno i samog Hernádija, pa i MOL-ov način stjecanja upravljačkih prava u Ini. Može li se kroz taj koloplet odvjetničkih veza, nacionalnih i privatnih interesa, te vlasničkih odnosa na kraju formirati svojevrsna zajednička obrana za Čačića, Hernádija, Sanadera i MOL?

Takve veze u principu su nedokazive, no sve je više indicija njihova koordiniranog djelovanja. Primjerice, poznato je da proteklih mjeseci bjesni rat između hrvatskih i mađarskih članova Nadzornog odbora i Uprave Ine. U tom kontekstu može se pretpostaviti da je u MOL-u Čačićeva najava o smjenama hrvatskih predstavnika u tim tijelima prihvaćena vrlo dobro, no kako je redovna skupština Ine zakazana za svibanj, u Vladi je bilo dosta onih koji su zastupali stav da se kadrovske promjene mogu odgoditi do tada. Tomu se navodno najviše protivio baš Čačić, tvrdeći kako je nužno što prije u Ini ustoličiti ljude od povjerenja. Ipak, kako Vlada nije donijela odluku o raspisivanju izvanredne skupštine, učinio je to MOL, pravdajući to željom da zamijeni svoje predstavnike u Nadzornom odboru. Zašto MOL s tim promjenama nije mogao pričekati do svibnja, nejasno je, ali to je legitimno pravo kompanije. Dakako, nema dokaza da su ta dva događaja povezana, niti da je mađarska kompanija zatražila izvanrednu skupštinu u dogovoru s Čačićem, pa sve može biti slučajnost. Problem je samo što je takvih slučajnosti – ako vjerujete u slučajnosti – sve više, a nastavi li se takav trend, Vladina vjerodostojnost u rješavanju slučaja Ina bit će sve manja.

Temeljna je zadaća svake vlade da štiti nacionalne interese zemlje koju vodi. Najveća moguća neodgovornost neke vlade jest da te nacionalne interese podredi nečijim privatnim interesima. Slučaj Ina, u tom kontekstu, bit će ozbiljan test odgovornosti vlade Zorana Milanovića. On ne bi trebao dopustiti da ishod tog testa ovisi o slučajnostima.

Komentiraj

Source:Marko Biočina